Ushićenost
Ushićenost ili ekstaza (od grčke reči ekstasis - "biti izvan sebe, otići na drugo mesto") je izraz koji se koristio u starogrčkoj, hrišćanskoj i egzistencijalnoj filozofiji. Različite tradicije koje koriste ovaj koncept imaju radikalno različite perspektive.
Starogrčka filozofija[uredi | uredi izvor]
Prema Plotinu, ekstaza je kulminacija ljudskih mogućnosti. On opisuje ekstazu kao viziju nekog drugog svetskog entiteta - oblik ekstaze koji se odnosi na individualno, kao hiptnotičko, iskustvo Boga.
Hrišćanski misticizam[uredi | uredi izvor]
Među hrišćanskim misticima, Bernard od Klervoa, Majstor Ekhart i Terezija Avilska, imali su mistična iskustva ekstaze ili su pričali o ushićenim vizijama Boga.
Egzistencijalna filozofija[uredi | uredi izvor]
Termin se trenutno koristi u filozofiji i obično znači "van sebe". Na primer, nečija svesnost nije samoograđena, jer neko može biti svestan druge osobe koja je izvan nečije suštine. U određenom smislu, svest je obično "izvan sebe", jer njen predmet nije ona sama(ono o čemu razmišlja ili spoznaje). Ovo je u suprotnosti sa pojmom enstaza, što znači "biti u sebi" i odnosi se na posmatranje iz perspektive špekulanta.[1]
Druge upotrebe izraza[uredi | uredi izvor]
Termin "ekstaza" takođe koriste filozofi kada upućuju na pojačano stanje zadovoljstva ili područje svesti koje su možda drugi teoretičari ignorisali; na seksualna iskustva sa drugom osobom, ili kao opšte stanje intenzivnog emocionalnog uzbuđenja. To može uključivati epifaniju, intenzivnu svest prema nečemu ili izuzetne fizičke veze sa drugima.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Glenn Friesen, J. (2001). Enstasy, Ecstasy and Religious Self-reflection.