Asena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predlog grba Turske iz 1925. koji sadrži motiv vučice Asene

Asena je ime vučice povezane sa mitom o nastanku turkijskog plemena Oguz.[1][2] Predak Gokturkova je takođe vučica, koja se još neimenovano pominje u dve različite „Vukove priče“ koje su zabeležili kineski hroničari.[3] Legenda o Aseni govori o dečaku koji je preživeo bitku; ženka vuka pronalazi povređeno dete i neguje ga. Vučica, oplođena dečakom, beži od svojih neprijatelja prelazeći Zapadno more do pećine u blizini planina Kočo i grada Toharača, rađajući deset dečaka polu-vukova, polu-ljudi. Od njih, Jizhi Nishidu[4] postaje njihov vođa i uspostavlja klan Ašine, koji je vladao Gokturkom i drugim turkijskim nomadskim carstvima.[5][6]

Moderna era[uredi | uredi izvor]

Sa porastom turskog etničkog nacionalizma 1930 -ih, ponovo je došlo do poštovanja ličnosti turkijske mitologije, kao što su Bozkurt, Asena i Ergenekon.[7] Simbol Asene je utisnut na sceni ličnog pozorišta prvog predsednika Turske, Mustafe Kemala Ataturka, u njegovoj rezidenciji u Ankari.[7] On se takođe pozivao na motiv u svojim govorima, poput onog od 13. februara 1931. u Malatiji pod naslovom Türk Ocağı.[8][9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ André Wink. Al-Hind: The Making of the Indo-Islamic World. Brill Academic Publishers, 2002. ISBN 0-391-04173-8. Page 65.
  2. ^ Ziya Gökalp, transcription: Şahin Filiz, "Türk devletinin tekâmülü 12: Hakanlık Teşkilatı",Küçük Mecmua -II-, Bu da Çinlilere göre (Asena=Kurt) manasındadır (in Turkish)
  3. ^ „(PDF) The Ethnogonic Tales of the Türks”. ResearchGate (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-08-15. 
  4. ^ Niu, Hongen; 牛鴻恩 (2015). Xin yi Yi Zhou shu. 袁宏. (Di 1 ban izd.). Taibei Shi: 三民書局. ISBN 978-957-14-6019-2. OCLC 913445355. 
  5. ^ Findley, Carter V. (2005). The Turks in world history. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-803939-6. OCLC 61725680. 
  6. ^ Roxburgh, D. J. (ed.) Turks, A Journey of a Thousand Years. Royal Academy of Arts, London, 2005. Page 20.
  7. ^ a b Murat Arman, "The Sources of Banality In Transforming Turkish Nationalism", CEU Political Science Journal, issue: 2 (2007), p. 136.
  8. ^ Atatürk'ün Söylev ve Demeçleri II, Atatürk Kültür, Dil ve Tarih Yüksek Kurumu Atatürk Araştırma Merkezi, 1989, p. 301, Turkish text: Demiryollarını kullanacak olan Türk milleti menşeindeki ilk sanatkarlığına, demirciliğinin eserini tekrar göstermiş olmakla müftehir olacaktır.
  9. ^ Mehmet Önder, Atatürk'ün Yurt Gezileri, Türkiye İş Bankası, 1975, p. 268.