Pređi na sadržaj

Vojna sila

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Umjeće ratovanja” je jedan od najranijih priručnika o najefikasnijim oblicima i sposobnostima upotrebe vojne sile.

Vojna sila je skup sredstava oružane prinude koje su dostupne državama i drugim subjektima međunarodne politike za postizanje spoljnopolitičkih i unutarpolitičkih ciljeva.[1][2]

U širem smislu, vojna sila je sposobnost subjekta međunarodnih odnosa da utiče na druge subjekte i međunarodnu situaciju kroz demonstracija svojih vojnih sposobnosti (posredno) ili korišćenjem sopstvenog arsenala sredstava oružane prinude (neposredno).[2] Može se koristiti i za zaštitu društva (naroda, države) i za projektovanje svoje političke volje spolja; kako u vidu neposrednog učešća, tako i u vidu potencijalne prijetnje.[1]

Vojna sila objedinjuje oružane snage, državne organe i vojne organizacije, koje obrazuje država ili političke stranke i društveni pokreti.[1] Akumulirajući cjelokupni politički, ekonomski, tehnički, socijalni i duhovni potencijal zemlje, ona je složen struktuiran sistem u kome vojne organizacije i državne institucije igraju ulogu vezujućih karika.[2]

Tokom razvoja ljudske civilizacije, vojna sila se smatrala najvažnijim istorijskim faktorom i koncentrisanim izrazom moći pojedinih političkih subjekata. Ona je bila ta koja je ocrtala prirodu njihovog odnosa i njihove pravne pozicije u svjetskoj politici.[2]

U današnjem vremenu Povelja Ujedinjenih nacija priznaje upotrebu vojne sile kao opravdanu i zakonitu u samoodbrani i sprovođenju odluka Savjeta bezbjednosti UN u slučaju akta agresije i prijetnje miru.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Wheeler, Earle G. (1963). „The Design of Military Power”. Military Review II (na jeziku: engleski). 43. Command and General Staff School. Pristupljeno 9. 3. 2023.