Gaj Klaudije Neron

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gaj Klaudije Neron (lat. Gaius Claudius Nero) je bio rimski vojskovođa, konzul i cenzor. Poznat je po pobedi nad Hasdrubalom Barkom u bici kod Metaura 207. p. n. e.

Neuspeh kod Nole[uredi | uredi izvor]

Tokom 214. p. n. e. Gaj Klaudije Neron zapovedao je jedinicom konjice u Noli. Hanibal je u to vreme po treći put pokušao da osvoji Nolu, grad u Kampaniji. Konzul Marko Klaudije Marcel je poslao Gaja Klaudija Nerona sa najboljom konjicom da se iskrade usred noći na kapiji suprotno od neprijatelja. Dao mu je instrukcije da se privuče neprijatelju iza leđa, da sačeka početak bitke i da onda napadne Kartaginjane sa leđa. Neron nije uspeo da izvrši zadatak, ili se izgubio ili nije stigao do početka bitke. Rimljani su pred Nolom bili uspešniji, ali usled nedostatka konjice nisu mogli da ganjaju poraženoga neprijatelja. Kada se Neron pojavio Marcel ga je oštro kritikovao i svalio na njega krivicu što nisu odneli odlučnu pobedu.

Učestvuje u opsadi Kapue[uredi | uredi izvor]

Izabran je za pretora u Suesuli 212. p. n. e. Tokom 212. p. n. e. konzuli Kvint Fulvije Flak i Apije Klaudije Pulher pozvali su ga da im kao pretor pomogne u opsadi Kapue. Njih trojica su opseli Kapuu i počeli da grade opsadni zid oko Kapue. Ostao je kod Kapue i kao propretor 211. pre n. e, kada je Hanibal bezuspešno pokušao da oslobodi Kapuu. Gaj Klaudije Neron je prilikom Hanibalovoga napada komandovao konjicom. Kapua je pala 211. p. n. e.

U Iberiji[uredi | uredi izvor]

Nakon pada Kapue Rimu više nije trebalo toliko vojske u Kampaniji, pa su se okrenuli Iberiji. Nakon pogibije oba Scipiona u bici na gornjem Betisu situacija u Iberiji je bila očajna. Senat je poslao Nerona u Iberiju sa 6.000 rimskih pešaka i 300 konjanika. Neron je mogao da bira tu vojske iz sastava svoje dve legije, kojima je komandovao u Kapui. Pored toga dobio je vojsku i od rimskih saveznika, koji su za Iberiju opremili 6.000 pešaka i 600 konjanika. Neron se sa vojskom iskrcao u Taraku (Taragon). Na Ebru je preuzeo vojsku od Lucija Marcija i onda je krenuo na Hasdrubala Barku. O toj akciji postoji priča, koju su izgleda analisti naveliko isfabrikovali, a prema kojoj je Neron uspeo da zatvori Hasdrubalovu vojsku u zemlji Auretana. Prema toj navodnoj priči Hasdrubal Barka je tada tražio pregovore, a obećavajući da će napustiti Iberiju kupovao je vreme potrebno da mu se vojska neopaženo izvuče iz škripca. Hasdrubal je uspeo da prevari Nerona i izvuče se sa celom vojskom. Neron je imao problema sa iberskim plemenima, koja su nakon pogibija dva Scipiona prešli na stranu Kartaginjana. Rim je tokom 210. p. n. e. poslao u Iberiju Scipiona Afrikanca sa 11.000 vojnika i on je preuzeo zapovedništvo u Iberiji od Nerona.

Konzul[uredi | uredi izvor]

Neron je učestvovao 209. p. n. e. u bici kod Kanusija (Kanose). Rimskom vojskom komandovao je Marko Klaudije Marcel, a Hanibal je komandovao Kartaginjanima. Neron je komandovao jednim od rimskih krila. Bitka se okončala velikim gubicima na obe strane. Izabran je za konzula 207. p. n. e. zajedno sa Markom Livijem Salinatorom. Hasdrubal Barka je pri kraju 208. p. n. e. stigao do Alpa i čekao je proleće 207. p. n. e. da pređe Alpe. Marko Livije Salinator je trebalo sa vojskom da dočeka Hasdrubala pri silasku sa Alpa u Cisalpinskoj Galiji, tj u Padskoj niziji. Neron je dobio zadatak da se bori sa Hanibalom na jugu Italije i da spreči spajanje Hanibalove i Hasdrubalove vojske.

Pobeda kod Grumenta[uredi | uredi izvor]

Hanibal je nameravao da povrati u Lukaniji gradove, koji su prešli na rimsku stranu, pa je sakupio vojsku i došao do Grumenta, gde je uspostavio logor. Gaj Klaudije Neron je sa rimskom vojskom uspeo da kod Grumenta pobedi Hanibala 207. p. n. e. U toj bici poginulo je 8.000 Kartaginjana. Nakon poraza Hanibalova vojska se povukla u logor i nekoliko dana Hanibal nije izlazio u bitku, a onda je preko noći pobegao sa svojom vojskom. Gaj Klaudije Neron je sa vojskom krenuo za Hanibalom i celo vreme ga je pratio. Za to vreme Hasdrubal Barka se pojavio u Padskoj niziji ranije nego što je bilo ko očekivao, pa je neometano došao do Placentije, koju je jedno vreme opsedao. Hasdrubalov cilj je bio da se spoji sa Hanibalom. Poslao je Hanibalu kurire, predlažući da se sastanu u Umbriji, ali kuriri i poruke završili su kod konzula Nerona.

Neron dolazi da da pomogne Salinatoru[uredi | uredi izvor]

Neron je odmah krenuo sa 7.000 probranih vojnika prema Livijevoj vojsci. Logor Marka Livija Salinatora nalazio se kraj Sene, a Hasdrubal je bio udaljen manje od jednog kilometra. Kada je stigao Neron sa novom vojskom Livije je odlučio da ne širi logor, sa ciljem da neprijatelj ne primeti kolika je rimska vojska. Novu vojsku su primali na mesto na kome je logorovala postojeća, a sve sa ciljem da obmanu Hasdrubala.

Bitka kod Metaura[uredi | uredi izvor]

Marko Livije Salinator je do Neronova dolasaka sa 7.000 vojnika raspolagao sa 4 rimske legije i sa nešto saveznika. Hasdrubal je ujutro, kada je trebalo da dođe do bitke, primetio da je rimska vojska postala brojnija, pa je zbog toga odlučio da odbije bitku i počeo je da se povlači prema Ariminiju. Rimska vojska ga je sledila i prisilila na bitku kod Metaura. Kartaginjanska vojska je bila potpuno poražena u bici kod Metaura 207. p. n. e. U bici je poginuo Hanibalov brat Hasdrubal Barka. Gaj Klaudije Neron je dao da se Hasdrubalu odseče glava i da se baci u Hanibalov logor kao dokaz kako mu je završio brat. Marko Livije Salinator i Gaj Klaudije Neron su zbog te pobede zaslužili trijumfalni ulazak u Rim.

Kasnije dužnosti[uredi | uredi izvor]

Bio je izabran za cenzora 204. p. n. e. zajedno sa Markom Livijem Salinatorom, sa kojim se stalno svađao.

Tokom 201. p. n. e. delegacija Rodosa, Pergama i Atine pojavila se pred Senatom u Rimu. Informisali su senatore o sporazumu između Filipa V Makedonskoga i Antioha III Velikoga. Žalili su se i zbog Filipovih napada na njihove teritorije. Kao odgovor na te žalbe Rimljani su 201. p. n. e. poslali tri ambasadora Marka Emilija Lepida, Gaja Klaudija Nerona i Publija Sempronija Tuditana. U Grčkoj su pripremali saveznike za Drugi makedonski rat, a Makedoniji su uputili dva ultimatuma. Nakon toga bili su u misiji kod Ptolemeja da bi mu objavio da su pobedili Hanibala i da bi zahvalili. Tada su tražili i Ptolemejevu podršku u borbi protiv makedonskoga kralja Filipa V Makedonskoga.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]