Gruzijska vizantijska katolička crkva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Katolici gruzijskog vizantijskog obreda su bili katolici gruzijske nacionalnosti ili porekla koji su vizantijskog ili „grčkog“ obreda. Prema objavljenim izvorima, katolici gruzijskog vizantijskog obreda više ne postoje.

Neki su tretirali vernike katoličke crkve u Gruziji koji slede vizantijski obred kao posebnu crkvu. Tvrdili su da je datum ujedinjenja sa Rimom bio 1861. ili 1917. godine. Takođe se tvrdi da su 1930-ih imali egzarha po imenu Šio Batmanišvili, i da je tada uspostavljen posebni apostolski egzarhat za Gruzijce vizantijskog obreda.[1]

U knjizi Zaboravljeni: katolici Sovjetskog Saveza od Lenjina preko Staljina (The Forgotten: Catholics of the Soviet Union Empire from Lenin through Stalin) od oca Kristofera Zugera se kaže da je početkom 1920-tih godina devet misionara kongregacije Bezgrešnog začeća u Carigradu, na čelu sa episkopom Šioom Batmalašvilijem (možda misleći na Šia Batmanišvilija), došlo u Gruziju da tamo uspostavi Vizantijsku katoličku crkvu i da je do 1929. zajednica narasla na 8.000. vernika.[2] Ta vizantijska katolička misija završila hapšenjem episkopa Batmalašvilija 1928. godine i ubistvima njegovih sveštenika.[3] Sam episkop Batmalašvili je pogubljen 1937. godine.[4] Ipak, Zuger citira izveštaj da je do 1936. godine „Vizantijska katolička crkva Gruzije imala dve zajednice, kojima su služili episkop i četvorica sveštenika, sa 8.000 vernika“,[5] brojke vrlo slične onima iz 1929. godine.[2]

Zuger ne navodi da su gruzijski vizantijski katolici ikada bili formalno uspostavljeni kao samostalna posebna crkva, a nije spomenuto ni postavljanje takve jurisdikcije za vizantijske gruzijske katolike u Acta Apostolicae Sedis, službenom glasilu Svete stolice. Prema tome, nema dokaza da su gruzijski katolici vizantijskog obreda u bilo kom trenutku konstituisali autonomnu crkvu (sui iuris), jer kanon 27 Zakonika o kanonima istočnih crkava definiše da ove crkve imaju svoju hijerarhiju i da su priznate kao autonomne vrhovnom vlašću crkve.[6]

Do 1994. godine, u godišnjoj publikaciji Katolički almanah navodio se „gruzijski“ među vizantijskim obredima ili autonomnim određenim crkvama. Ovo je napušteno 1995. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stadnik, Methodios (2000). „A Concise History of the Georgian Byzantine Catholic Church”. St. Michael's Russian Catholic Church. Arhivirano iz originala 15. 7. 2011. g. 
  2. ^ a b Zugger 2001, str. 213.
  3. ^ Zugger 2001, str. 236.
  4. ^ Zugger 2001, str. 259.
  5. ^ Zugger 2001, str. 224.
  6. ^ „Canon 27”. Pristupljeno 12. 4. 2020.