Dezorijentacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dezorijentacija je termin kojim se označava poremećenost i neadekvatno funkcionisanje svesti, koja kao opšti fenomen ima uticaj i na sve ostale psihičke funkcije.

Etiologija dezorjentisanosti ličnosti je u endogenim i egzogenim intoksikacijama.

U kliničkoj praksi se razlikuju:

  • Alopsihičke dezorijentacije: osoba ne prepoznaje druge ljude, ličnosti u okruženje u kome se nalazi.
  • Autopsihičke dezorijentacije: osoba ne prepoznaje sebe i nije u stanju da da podatke o sebi.
  • Spacijalna dezorijentacije: pojedinac nije u stanju da spozna prostor u kome se nalazi.
  • Temporalna dezorijentacije: se odnosi na nemoguđnost pacijenta da uviđa vreme u kome se nalazi. [1][2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Goran Z. Golubović. Osnovi opšte psihopatologije. Unigraf Niš, 2008
  2. '^ Miomir Lj. Leštarević, Forenzička psihopatologija, Beograd 2005

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Miomir Lj. Leštarević, Forenzička psihopatologija, Beograd 2005;
  • Goran Z. Golubović. Osnovi opšte psihopatologije. Unigraf Niš, 2008

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • *