Dezorijentacija
Dezorijentacija je termin kojim se označava poremećenost i neadekvatno funkcionisanje svesti, koja kao opšti fenomen ima uticaj i na sve ostale psihičke funkcije.
Etiologija dezorjentisanosti ličnosti je u endogenim i egzogenim intoksikacijama.
U kliničkoj praksi se razlikuju:
- Alopsihičke dezorijentacije: osoba ne prepoznaje druge ljude, ličnosti u okruženje u kome se nalazi.
- Autopsihičke dezorijentacije: osoba ne prepoznaje sebe i nije u stanju da da podatke o sebi.
- Spacijalna dezorijentacije: pojedinac nije u stanju da spozna prostor u kome se nalazi.
- Temporalna dezorijentacije: se odnosi na nemoguđnost pacijenta da uviđa vreme u kome se nalazi. [1][2]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Miomir Lj. Leštarević, Forenzička psihopatologija, Beograd 2005;
- Goran Z. Golubović. Osnovi opšte psihopatologije. Unigraf Niš, 2008
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- *