Kano škola
Kano škola (狩野派 Kanō-ha) je jedna od najpoznatijih škola japanskog slikarstva. Slikarska škola Kano je predstavljala dominantan slikarski stil, od kasnog 15. veka do perioda Meiđi koji je počeo 1868,[2] kada se škola podelila na mnogo različitih grana. Prodica Kano proizvela je niz velikih umetnika tokom nekoliko generacija, čemu se može pridružiti veliki broj drugih umetnika koji su trenirali u radionicama škole. Neki umetnici su sklopili brak sa članovima porodice i promenili imena, a drugi su usvojeni. Prema istoričaru japanske umetnosti Robertu Tritu Pejnu, „drugu porodicu koja je u direktnoj krvnoj liniji proizvela toliko genijalnih ljudi .. bilo bi teško naći."[3]
Škola je započela tako što je odražavala obnovljeni uticaj kineskog slikarstva, ali je razvila stil jarkih boja, motivi su bili čvrsto ocrtani na velike ploče koje su ukrašavale dvorce plemstva, što je odražavalo izrazito japansku tradiciju, dok je u okviru škole Kano takođe nastavljeno stvaranje monohromatskih slika kistom, u kineskim stilovima.
Uživala je podršku šogunata, efektivno predstavljajući zvaničan umetnički stil, koji je „u 18. veku gotovo monopolizovao učenje slikarstva“.[4] Oslanjao se na kinesku tradiciju književnog slikarstva naučnika-birokrata, ali su slikari Kano bili profesionalni umetnici, veoma velikodušno plaćeni ako su bili uspešni, a dobijali su formalnu radioničku obuku u porodičnoj radionici, na sličan način kao evropski slikari renesanse ili baroka.[5] Radili su uglavnom za plemstvo, šogune i careve, pokrivajući širok spektar stilova, tema i formata. U početku su bili inovativni i u velikoj meri zaslužni za nove vrste slikarstva u Azuči-Momojama periodu (1573–1614), od 17. veka umetnici škole postaju sve konzervativniji i akademski u svom pristupu.
Jedan broj slika škola koje su još uvek u Japanu uključene su u zvaničnu Listu nacionalnog blaga Japana (slike). Mnoga druga dela škole su dobila nižu oznaku Važna kulturna dobra Japana.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Detalj o Četiri dostignuća, Kano Eitoku. Jedan od šest sklopivih paravana: mastilo na papiru. Prikazuje ljude koji igraju go.
-
Detalj koji prikazuje dolazak zapadnog broda, koji se pripisuje Kanou Najzenu (1570–1616).
-
Pogled na Kjoto, slika obožavatelja Kano Motohidea, kasni 16. vek, jedna od 10
-
Pšenica, mak i bambus, rad Kano Šigenobua.
-
Uramljeni zamišljeni portret pesnika iz 8. veka Otomo no Jakamočija iz serije Trideset i šest besmrtnika poezije, Kano Tan'ju, 1648.
Izvori[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- "Masters of Mercy", Smithsonian, Sackler Gallery. Online exhibition Masters of Mercy Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. октобар 2017)
- Paine, Robert Treat, in: Paine, R. T. & Soper A, The Art and Architecture of Japan, Pelican History of Art, 3rd ed 1981, Penguin (now Yale History of Art), ISBN 0140561080
- Watson, William, The Great Japan Exhibition: Art of the Edo Period 1600–1868, 1981, Royal Academy of Arts/Weidenfeld & Nicolson