Kombinovana mobilnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kombinovana mobilnost je obrazovni koncept koji kombinuje fizičku akademsku mobilnost, virtuelnu mobilnost i kombinovano učenje. Ima za cilj da promoviše zapošljivost studenata visokog obrazovanja. Od 2009. evoluirao je od virtuelne mobilnosti, [1] [2] [3] [4] zadržavajući međunarodnu vrednost akademske mobilnosti, ali istovremeno dajući konkretan odgovor na moguće porodične, finansijske, psihološke i socijalne barijere fizička pokretljivost. [5] [6]

Virtuelni deo mobilnosti kombinovane mobilnosti je uglavnom podržan korišćenjem informacionih i komunikacionih tehnologija (npr. Skype, Adobe Connect, Slack, Google Hangout, Trello) da biste ostali povezani sa nastavnicima i/ili učenicima koji se mogu nalaziti na mnogim udaljenim lokacijama. Deo fizičke mobilnosti je obično kratkoročnog trajanja, u rasponu od 2 do 14 dana. Može postojati više perioda kratkoročne mobilnosti. Kratki periodi fizičke mobilnosti omogućavaju učesnicima da se nekoliko dana fokusiraju samo na stvarni projekat, što je teško u svakodnevnom životu u lokalnoj sredini.[7]

Rane primene kombinovanog formata mobilnosti mogu se naći još 2009. [8] Kroz ovaj projekat stvoreno je okruženje koje podstiče razvoj mekih veština učenika, kao što su timski rad i komunikacija, u međunarodnom okruženju pomoću inovativne paradigme instrukcija kako bi se takve veštine unapredile bez skupih i opsežnih promena nastavnog plana i programa.

Kombinovana paradigma mobilnosti može se realizovati kroz različite formate.[9] [10]

Mešovita mobilnost je takođe viđena i priznata od strane Evropske komisije [11] kao priprema za dugoročnu fizičku mobilnost ili kao dopuna redovnim studijskim programima. [12]

U Akcionom planu za digitalno obrazovanje Evropske komisije (januar 2018.) navodi se da će kombinovana mobilnost biti dalje promovisana sa novim mogućnostima u Erazmus+ za podršku i onlajn i lično učenje i razmenu studenata u različitim zemljama. [13]

Inicijative kombinovane mobilnosti[uredi | uredi izvor]

Neke od inicijativa kombinovane mobilnosti:

  • Being mobile project [1] [14]
  • Europe Now : veb platforma za evropske mobilne studente i alumniste širokog spektra evropskih programa razmene [14]
  • EUVIP : virtuelna mesta za preduzeća i univerzitete [1] [14]
  • Mobi-Blog : Evropska veblog platforma za mobilne studente [14]
  • Move-IT : Seminari koji promovišu virtuelnu podršku za mobilne studente [1] [14]
  • PROVIP : Promovisanje virtuelne mobilnosti u odredištima [14]
  • VICTORIOUS : Virtuelni nastavni planovi i programi kroz pouzdane interoperativne univerzitetske sisteme [14]
  • VM-BASE : Virtuelna mobilnost pre i posle razmene studenata [1] [14]
  • MUTW : Multinacionalni dodiplomski timski rad [8] [15]
  • AdriArt: Unapređenje digitalnih i regionalnih interakcija u nastavi umetnosti
  • B-AIM : Kombinovana akademska međunarodna mobilnost

Prednosti kombinovane mobilnosti[uredi | uredi izvor]

Prednosti kombinovane mobilnosti kao obrazovnog koncepta:

  • razvoj socijalnih veština
  • steknu meke veštine
  • razvijaju organizacione sposobnosti
  • naučite da koristite alate za onlajn komunikaciju
  • ne ometa redovne kućne aktivnosti
  • mogućnost da radi kao član tima studenata, međunarodnog i/ili interdisciplinarnog
  • mogućnost rada na projektu ili dokazu koncepta koji je dodelila kompanija, što rezultira inovativnim projektima u stvarnom svetu
  • doživljavaju kulturne razlike i sličnosti
  • vežbajte druge jezike osim maternjeg
  • mogu se lakše integrisati u nastavne planove i programe obrazovnih ustanova
  • nudi mogućnosti učesnicima sa posebnim potrebama (npr. softver za pomoć na mreži, medicinski tretman, ...)

Nedostaci kombinovane mobilnosti[uredi | uredi izvor]

Nedostaci kombinovane mobilnosti kao obrazovnog koncepta:

  • teže komunicirati na virtuelni način, posebno ako nije maternji jezik
  • alternativa dugoročnoj mobilnosti, ali nije ekvivalentna
  • problemi u komunikaciji mogu nastati ranije i brže
  • zahteva disciplinu
  • potreban je određeni nivo nezavisnosti

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d M. Vriens; W. Van Petegem; I. Op de Beeck; M. Achten (January 2010), Virtual mobility as an alternative or complement to physical mobility
  2. ^ I. Op de Beeck; K. Bijnens; W. Van Petegem; M. Achten (2009), Home & Away. Coaching exchange students from a distance. A best-practice manual on blended mobility
  3. ^ M. Achten; M. Vriens; I. Op de Beeck; W. Van Petegem (2010),Virtual support for physically mobile students
  4. ^ https://www.kuleuven.be/onderwijs/werken_opo/virtuele-mobiliteit (visited June 2018)
  5. ^ C.M. Sanchez; M. Fornerino; M. Zhang (2006), Motivations and the intent to study abroad among U.S. French and Chinese students, Journal of Teaching in International Business.
  6. ^ M. Souto-Otero; J. Huisman; M. Beerkens; H. de Wit; S. Vujić (March 2013), Barriers to International Student Mobility: Evidence From the Erasmus Program,Educational Researcher
  7. ^ P. Purg; K. Sirok; D. Brasil (2016)[https://onlinelibrary.wiley.com/doi/epdf/10.1111/jade.12101 The Transformative Impact of Blended Mobility Courses]
  8. ^ a b N.F. Escudeiro; P.M. Escudeiro, Multinational Undergraduate Team Work, Excellence in International Capstone Projects
  9. ^ Project website http://www.blendedmobility.com/ (visited June 2018)
  10. ^ Project website http://www.adriart.net/ (visited July 2018)
  11. ^ European Commission
  12. ^ F. Maltauro; J. Anderson, Presentation: Digital within the Renewed EU Agenda for Higher Education (visited June 2018)
  13. ^ European Commission, Communication from the commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the regions on the Digital Education Action Plan (visited July 2018)
  14. ^ a b v g d đ e ž VMCOLAB consortium, Virtual Mobility Co-Laboratory - Students guide on Virtual Mobility
  15. ^ http://gilt.isep.ipp.pt/projects/mutw/ Arhivirano 2018-10-29 na sajtu Wayback Machine (visited June 2018)