Multipleksiranje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Multipleksiranje

U elektronici, telekomunikacijama i kompjuterskim mrežama multipleksiranje je proces u kome se više analognih ili digitalnih signala kombinuje u jedan signal i prenosi nekim prenosnim medijumom do željenog prijemnika.[1]

Vrste[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od parametra koji se multipleksira, postoje:

Frekvencijsko multipleksiranje[uredi | uredi izvor]

Koristi više frekvencija. Na svaku frekvenciju ponaosob stavlja korisne signale. To se vrši istovremeno na svim korištenim frekvencijama. Nakon toga, u istom vremenskom domenu se šalju sve frekvencije.

Vremensko multipleksiranje[uredi | uredi izvor]

Kada imamo više signala koje treba preneti, vremenski multipleks radi tako da od svakog uzme po malo. Konkretno, to znači da 20 milisekundi uzima i prenosi signal broj jedan (pretpostavimo da taj signal traje 1 minut) kroz prenosni medijum. Potom, dolazi red na drugi korisni signal. Multiplekser sada 20 milisekundi uzima i prenosi ovaj drugi korisni signal. Tako stalno „opslužuje“ svaki signal, dok od svakog signala ne bude preneto 20 milisekundi. Kada završi tih prvih 20 milisekundi svakog signala, kreće ponovo i opet od prvog signala prenosi 20 milisekundi, potom 20 milisekundi drugog i to ponavnja sve dok potpuno ne prenese sve signale bez obzira na njihovo trajanje.

Kodovano multipleksiranje[uredi | uredi izvor]

Predajnik koji emituje signale, svaki signal kodira na različiti način (šifruje ga), i tako kodovanog šalje ka prijemniku. U mnoštvu signala, svaki prijemnik prepoznaje svoj signal na osnovu sistema šifrovanja, to jest, svaki prijemnik može da dešifruje samo signal koji njemu treba da pripadne jer samo njegov sistem za šifrovanje zna.

Prostorno multipleksiranje[uredi | uredi izvor]

Prostorno multipleksiranje se najčešće primenjuje u bežičnom prenosu. Ostvaruje se pomoću spajanja više antena u jednu multipleksirajuću antenu koja može da radi istovremeno sa više kanala (broj kanala zavisi od broja antena koje su spojene). Karakteristike prenosa direktno zavise od vrsta antena koje se koriste.

Inverzna operacija multipleksiranja je demultipleksiranje.

Primena[uredi | uredi izvor]

Televizija koristi multipleksiranje video i audio signala i kao jedan signal šalje u etar (Frekvencijsko multipleksiranje).

ADSL modem radi frekvencijsko multipleksiranje telefonskog signala (impulsi) i internet podataka (internet protokol) i kao jedan signal šalje u centralu. Telefonska centrala, vrši multipleksiranje povratnih željenih internet podataka i telefonskog signala od drugog korisnika, i kao jedan signal šanje korisniku.

Bežični telefoni koriste kodovano multipleksiranje, za komuniciranje između baze telefona i mobilnog dela (slušalice).

Analogna telefonija (klasični fiksni telefoni) koristi vremensko multipleksiranje za realizaciju komunikacije između dva korisnika.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Principles of Electronic Communication Systems, Louis E. Frenzel, Glencoe/McGraw-Hill. ISBN 978-0-02-800409-9. str. 14-15.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]