Pređi na sadržaj

Opasni kućni otpad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Centar za sakupljanje opasnog otpada iz domaćinstava u Sijetlu , Vašington, Sjedinjene Američke Države

Opasni kućni otpad ili opasni otpad iz domaćinstva (OKO) vrsta je kućnog otada koja to postaje ako se nakon potrošnje u kućnim uslovima nekontrolisano odbaci. U ovu vrstu otpada uključene su hemikalije za domaćinstvo i druge supstance koje članovi domaćinstva više ne koriste (potrošački proizvodi koji se prodaju za kućne poslove, ličnu negu, održavanje automobila, kontrolu štetočina, štetočine i za druge svrhe). Ovi proizvodi poseduju mnogo opasnih karakteristika zbog njihovog potencijala za reaktivnost, zapaljivost, korozivnost, toksičnost ili postojanost.[1] U ove proizvode spadaju i čistači odvoda, uljane boje, motorno ulje, antifriz, goriva, otrovi, pesticidi, herbicidi i rodenticidi, fluorescentne lampe, detektori dima, medicinski otpad, određene vrste hemikalija za čišćenje i potrošačka elektronika (kao što su televizori, kompjuteri i mobilni telefoni).[2]

Definicije[uredi | uredi izvor]

Opasni otpad

Opasni otpad je vrsta otpada koji ima bar jedno od svojstava koje ga čine opasnim (eksplozivnost, zapaljivost, sklonost oksidaciji, organski je peroksid, akutna otrovnost, infektivnost, sklonost koroziji, u kontaktu sa vazduhom oslobađa zapaljive gasove, u kontaktu sa vazduhom ili vodom oslobađa otrovne supstance, sadrži toksične supstance sa odloženim hroničnim delovanjem, kao i ekotoksične karakteristike), kao i ambalaža u kojoj je bio ili je spakovan opasan otpad.[3]

Opasni kućni otpad

Opasni kućni otpad je otpad nastao iz kućnih aktivnosti koji svojim svojstvima toksičnosti, zapaljivosti, eksplozivnosti, korozije ili reaktivnosti predstavlja rizik ili potencijalni rizik po zdravlje ljudi ili životnu sredinu kada se njime nepravilno upravlja.[1]

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Opasni kućni otpad spreman za preuzimanje

Prema EPA, Amerikanci generišu 1,6 miliona tona opasnog otpada iz domaćinstva svake godine. Iako je otpad i postupanje s otpadom javnost spoznala kao problem na globalnom nivou ona se ne ponaša adekvatno, jer ga ne oseća i ne doživljava kao svoj, nego kao tuđi i za čije rešavanje je nadležan neko drugi - država, lokalna samouprava, industrija itd.[3]

Iako se interesovanje za upravljanje starim i neželjenim potrošačkim proizvodima sa karakteristikama opasnog otpada poput sredstva za čišćenje za domaćinstvo, pesticida, proizvoda za farbanje i automobilskih proizvoda, pojavilo kasnih 1970-ih, upravljanje takvim materijalima je više od dve decenije bila bez odgovornosti. Potrošački proizvodi su izuzeti od saveznih i većine državnih propisa zbog nastanka u u domaćinstvu, a mnogim zajednicama još uvek nedostaju osnovne informacije, smernice i podrška za planiranje za upravljanje opasnim otpadom iz domaćinstva.[4]

Spisak otpada[uredi | uredi izvor]

Godine 2001. izmenjena je lista proizvoda koji se smatraju malim hemijskim otpadom. Brojni proizvodi, kao što su lak za nokte i ogrlice protiv buva , uklonjeni su sa liste od 2001. godine. Zahvaljujući poboljšanim tehnikama spaljivanja u postrojenjima za spaljivanje otpada, ovaj otpad više ne predstavlja opasnost po životnu sredinu. Viša temperatura uništava štetne materije, a emitovani dimni gasovi se čiste. Proizvodi koji su klasifikovani kao mali hemijski otpad mogu se prepoznati po kca logou.

Lista opasnog kučnog otpada koja je podeljena u pet kategorija (proizvodi za domaćinstvo, lekovi iz apoteke, proizvodi za uradi sam, hobi i transport):[5]

  • akumulatori i baterije
  • benzin
  • pesticidi / insekticidi
  • tečnosti za jetkanje kao što su azotna kiselina i sumporna kiselina
  • deblokator sudopera ( natrijum hidroksid , sumporna kiselina)
  • hipodermične igle
  • živini prekidači (npr. nedigitalni termostati za grejanje)
  • živini termometri (zbog toksične žive )
  • ulje za lampu
  • lekovi
  • motorno ulje , otpadno ulje i ulje za kočnice , filteri za ulje
  • programer i popravljač za fotografije
  • petroleum
  • štedljive lampe i energetski efikasne lampe
  • fluorescentne cevi
  • boje , lakovi , bajci i sredstva za zaštitu drveta
  • proizvodi za boje kao što su terpentin , razređivač , sredstvo za skidanje boje , razređivač boje, čistač četkica, omekšivač četkica i benzol
  • hlorovodonična kiselina

Postupanje sa opasnim kućnim otpadom[uredi | uredi izvor]

EPA (U.S. Environmental Protection Agency) neke ostatke proizvoda za domaćinstvo koji se mogu zapaliti, reagovati ili eksplodirati pod određenim okolnostima, ili koji su korozivni ili toksični, smatra opasnim kućnim otpadom. Kako proizvodi, kao što su boje, sredstva za čišćenje, ulja, baterije i pesticidi mogu sadržati opasne sastojke, oni prema preporukama EPA zahtevaju posebnu pažnju od strane korisnika kada ih odlažu.[6]

Da bi se izbegli potencijalni rizici povezani sa opasnim otpadom iz domaćinstva, važno je da ljudi uvek prate upotrebu, skladištenje i odlaganje proizvoda sa potencijalno opasnim materijama u svojim domovima. Nepravilno odlaganje može uključivati njihovo izlivanje u odvod, na zemlju, u kišnu kanalizaciju ili u nekim slučajevima izbacivanje sa običnim otpadom.

Opasnosti takvih metoda odlaganja možda nisu odmah očigledne, ali nepravilno odlaganje ovog otpada može zagaditi životnu sredinu i predstavljati pretnju po ljudsko zdravlje. Određeni tipovi OKO imaju potencijal da izazovu fizičke povrede sanitarnih radnika, kontaminiraju septičke jame ili sisteme za prečišćavanje otpadnih voda ako se izliju u odvode ili toalete. Oni takođe mogu predstavljati opasnost za decu i kućne ljubimce ako su ostavljeni oko kuće.[6]

Postupanje sa opasnim kućnim otpadom u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Sličan primer nekontrolisanog odlaganja kućnog otpada prisutan je i u Srbiji

Neadekvatno postupanje sa kućnim otpadom predstavlja jedan od najvećih problema zaštite životne sredine u Republici Srbiji. Ovakav zaključak proizašao je iz brojnih analiza koje su urađene u poslednjih nekoliko godina. Veliki broj donetih zakona i drugih propisa iz ove oblasti nema jedinstveno postavljene ciljeve i ne obezbeđuje zadovoljavajuće efekte.

Zakon o upravljanju otpadom predstavlja prvi korak u približavanju nacionalnog zakonodavstva u ovoj oblasti zakonodavstvu EU. Propisima koji će biti doneti na osnovu ovog zakona stvaraju se uslovi i zakonodavno-pravni okvir za implementaciju međunarodnih obaveza i zahteva koje proizilaze iz direktiva EU o upravljanju otpadom.[7]

Saveti za bezbedno rukovanje opasnim otpadom iz domaćinstva[uredi | uredi izvor]

Neki od jednostavnih saveta za bezbedno rukovanje opasnim otpadom iz domaćinstva uključuju:[6]

  • Pažljivo pratite sva uputstva za upotrebu i skladištenje navedena na etiketi proizvoda kako biste sprečili bilo kakve nezgode kod kuće.
  • Obavezno pročitajte nalepnice proizvoda za uputstva za odlaganje kako biste smanjili rizik od eksplozije, zapaljenja, curenja, mešanja sa drugim hemikalijama ili predstavljanja drugih opasnosti na putu do objekta za odlaganje.
  • Nikada ne skladištite opasne proizvode u posudama za hranu; čuvajte ih u originalnim kontejnerima i nikada ne uklanjajte etikete sa proizvoda.
  • Kada ostane ostataka, nikada ne mešati opasni kućni otpad sa drugim proizvodima. Nekompatibilni proizvodi mogu reagovati, zapaliti se ili eksplodirati, a kontaminirani opasni kučni otpad može postati nereciklabilan.
  • Ako lokalna zajednica nema sistem za prikupljanje OKO tokom cele godine, pogledajte da li u vašem području postoje određeni dani za prikupljanje OKO na centralnoj lokaciji kako biste osigurali bezbedno upravljanje i odlaganje.
  • Ako lokalna zajednica nema ni stalno mesto za sakupljanje niti poseban dan za prikupljanje, možda ćete moći da odložite određene proizvode u lokalnim preduzećima radi recikliranja ili pravilnog odlaganja. Neke lokalne garaže, na primer, mogu prihvatiti korišćeno motorno ulje za reciklažu. Proverite okolo.
  • Zapamtiti, da čak i prazni kontejnere sa OKO mogu predstavljati opasnost zbog zaostalih hemikalija koje mogu ostati, pa pažljivo rukujte njima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Déchets dangereux ménagers. Définition”. vitrinelinguistique.oqlf.gouv.qc.ca (na jeziku: francuski). Pristupljeno 2023-05-11. 
  2. ^ Household Hazardous Wastes, Environment Canada, Atlantic Region. 1997.
  3. ^ a b „Upravljanje otpadom. Agencija za zaštitu životne sredine - Ministarstvo zaštite životne sredine”. www.sepa.gov.rs. Pristupljeno 2023-05-11. 
  4. ^ AMY D., CABANISS. Handbook on Household Hazardous Waste (na jeziku: engleski). 
  5. ^ „Household Hazardous Wastes”. extoxnet.orst.edu. Pristupljeno 2023-05-12. 
  6. ^ a b v US EPA, OLEM (2015-11-25). „Household Hazardous Waste (HHW)”. www.epa.gov (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-11. 
  7. ^ „PRAVILNIK O NAČINU SKLADIŠTENjA, PAKOVANjA I OBELEŽAVANjA OPASNOG OTPADA (Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 92 od 5. decembra 2010)”. www.podaci.net. Pristupljeno 2023-05-11. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]