Operacija UN-a Somalija 1

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Operacija UN-a Somalija 1 (UNOSOM 1) je prvi dio operacije UN-a da uspostavi mir i omogući humanitarnu pomoć Somaliji. Operacija je počela u aprilu 1992. i ostala tu do decembra 1992. kada ju je zamijenila operacija UNITAF. Poslije disolucije UNITAF-a u maju 1993. ta UN misija se nazvala UNOSOM 2.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Prateći erupciju i eskalaciju građanskog rata u Somaliji 1991, UN i OAU su bile šokirane rezultatom ovoga konflikta. Od somalijske populacije koja je brojala 4,5 miliona ljudi polovina njih je bila na ivici siromaštva, naročito u ruralnim krajevima zemlje. 300 hiljada ljudi je umrlo u prvim mjesecima 1992.

UN je došao u Somaliju u početku 1991. kada je počeo građanski rat. UN-ovo osoblje je bilo raspoređeno u sedam regiona tokom sporog uspostavljanja mira. Rezolucije 733 i 746 su eventualno pomogle da se neprijateljstvo između dvije ključne frakcije obustavi i potpiše mir početkom maja 1992. Ova operacija je pomagana od drugih internacionalnih saveza.

Stvaranje UNOSOM-a 1[uredi | uredi izvor]

UN koji je davao podršku svim frakcijskim liderima je osjećao da su potrebne mirovne snage da se obustave neprijateljstva i da pomognu ostalim mirovnim operacijama. Krajem Aprila 1992. Savjet Bezbjednosti je usvojio rezoluciju 751 koja je predviđala dolazak 50 trupa mirovnih snaga u Somaliju da prate ko širi neprijateljstva. Rezolucija je takođe dozvoljavala eventualno pojačanje mirovnih snaga na tlu Somalije ako to bude potrebno. Prve trupe su došle u Mogadiš početkom jula 1992.

Efekat UNOSOM-a 1[uredi | uredi izvor]

Dolazak UN-ove pomoći nije zaustavio neprijateljstva. Borba je nastavljena i dovela UN-ovu operaciju do velikog rizika. Somalijski državni vrh, eneral Mohamed Farah Aidid i „predsjednik“ Ali Mahdi Muhamed su htjeli da budu pregovarači, a u stvari samo su željeli da izbace mirovne snage iz zemlje, govoreći da je sve pod kontrolom. U avgustu 1992. Savjet bezbjednosti je naredio slanje još 3.000 trupa u Somaliju. Ove trupe nikada nisu poslane. Četvrtog kvartala 1992. situacija u Somaliji je počela da se pogoršava. Frakcije u Somaliji su se počele da se razdvajaju u još manje frakcije i ponovo se napadajući. Distribucija hrane je može se reći još više pogoršala odnose u Somaliji. Brodovi koji su dovozili humanitarnu pomoć su napadani i otimani, avioni su rušeni a konvoji sa humanitarnom pomoći su napadani dok su stotine umirale od gladi čekajući pomoć. Novembra 1992. general Muhamed Farah Aidid se odvaja od mirovnih snaga i dolazi na vlast Habr Gedir klana koji će zadavati velike nevolje Američkoj vojsci.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]