Pitalica
Pitalica je sažeta forma, deo narodne književnosti, a čine je pitanje i odgovor koji je mudar, ali i često duhovit.[1] Može se posmatrati kao poslovica data kroz dijalog. U pitalicama ne postoji opis radnje i situacije. Pojedine pitalice imaju ulogu da kritikuju loše pojave u društvu. Naglašena je primena kontrasta, kako bi se kroz humor ukazalo na ljudske slabosti.[2] Poput poslovica i zagonetki, one su deo proze, ali na granici sa poezijom, jer pokazuju veću pravilnost u rasporedu jezičkih jedinica, što ih odvaja od proze, ali bez izosilabičnosti, koja predstavlja svojstvo narodne poezije.Deretić, Jovan. Istorija srpske književnosti.</ref>
Primeri[uredi | uredi izvor]
Pitali zmiju:
- Zašto ti je svak dušmanin?
- Zato što ni ja nisam nikomu prijatelj.
Pitao kadija raju:
- Od šta je ova cvancika ovako mrsna?
- Od krmetine.
- Primiću je, ali grijeh na tvoju griješnu dušu.
Pitali kaluđera:
- Kakvo ti je vreme najteže?
- Prazna torbica!
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Znanje org: „Narodna književnost“, Pristupljeno 23. 4.
- ^ Jovan Deretić. 2007. Kratka istorija srpske književnosti. Adresa. . Нови Сад. 2013. ISBN 978-86-86761-13-2.}- Knjiga se može naći u svom elektronskom izdanju na stranici na projektu Rastko.