Riznice u Delfima

Riznice u Delfima
Riznica Atinjana u Delfima
Osnovne informacije
Lokacija	Delfi
Završetak izgradnje	oko 500. godine p.n.e

Riznice u Delfima podizane su poput one u Olimpiji i mnogim drugim grčkim gradovima, kao ostave za čuvanje dragocenosti i drugih zavetnih darova bogu Apolonu, kojim su Grci iskazivali ne samo poštovanje prema mitskom božanstvu već i svoju moć, bogatstvo i slavu. Građene su od 6. do 4. veka p. n. e. najčešće u obliku malog hrama „in antis” sa po dva stuba na pročelju između zidova anta. Ima ih neidentifikovanih. Neke, poput Tebe, Potideje i Korinta, građene su bez stubova na pročelju, a među značajnijim su riznice Sikionjana, Sifnijaca i Atinjana.

Zavetni darovi kao razlog za izgradnju riznica

Verovanje Grka, da sve dobro dolazi od bogova, rodilo je osećanje dužnosti, da im se u svemu, što čovek ima, da deo; pa tako su se po svetilištima gomilali svakakvi zavetni darovi, počev od dela najplemenitije umetnosti pa do najjednostavnijih, često siromašnih predmeta. Po tom verovanju svaki molilac koji je dolazio u Delfsko proročište morao je da priloži, jednu vrstu nadoknade, a osim toga je redovno donosio sa sobom i zavetne darove. Tko se na najpriznatijem bogoslužbenim mestu, kao što su to bili Delfi nakupilo toliko, da ih hram nije mogao obuhvatiti, pa su stoga pojedine države za njih gradile posebne riznice unutar svetilišta.

Kako se vremenom u riznicama u Delfskom svetilištu nagomilalo mnogo kipova. Prema Pliniju Starijem, nakon Neronove i drugih pljački ostalo još oko tri hiljade kipova, tako da je teško zamisliti kako je izgledao prostor svetilišta u punom sjaju.

Riznica Sikionjana

Riznica Sikionjana građena je u dorskom stilu sa dva stuba „in antis” na jugoistočnom pročelju. Njena gradnja datirana je oko 500. godine p. n.e kada je oligarhijska stranka srušila tirane u Sikionu.

Kod otkopavanja riznice otkriveni su ostaci dve starije građevine koje su takođe podigli stanovnici Sikiona.

• Za prvu je utvrđeno da je bila kružnog oblika, prečnika 6,32 m sa 13 dorskih stubova uokolo. Podsećala je na građevinu Tolos u svetilištu Atine Pronije. Podignuta je oko 580. godine p. n. e.
• Druga građevina imala je pravougaoni oblik, oko 4,20 h 5,50 m bez cele, sa krovom koji su nosili dorski stubovi. Iznad arhitrava tekao je metopski friz, od kojega je pronađeno svega pet oštećenih metopa, danas izloženih u Muzeju u Delfima. Prema jednoj hipotezi, ona je čuvala kočiju Klistena, tiranina Sikiona, koji je pobedio u takmičenju kočija na Prvim Pitijskim igrama, održanim 582. godine p. n. e.

Riznica Sifnijanaca

Riznica Sifnijaca bila je arhitektonski dragulj Delfa. Sagradili su je oko 525. godine p. n. e. stanovnici otoka Sifnos u Egejskom moru, bogatog rudnicima zlata i srebra. Riznica se nalazila uz levu stranu puta, uz riznicu Sikionjana, okrenuta pročeljem na zapad. To je bila mala građevina tipa „templum in antis“, i umesto stubova, dve karijatide pročelja nosile su arhitrav.

Skulpturom zabata i reljefnim ukrasima friza, doprinela je da celokupni utisak posetilaca bude što snažniji. Po navedenim odlikama, građevina je nagovještavala jonski stil, koji će svoje najlepše primerke izraziti vek posle u hramovima Erehtejon i Nike Apteros na atinskom Akropolju. Na istočnom zabatu riznice prikazane su svađe između Herakla i Apolona za delfijska tronožac oblikovane u visokom reljefu. Ukrasne skulpture sa zapadnog zabata nisu sačuvane. Reljef friza pružao se u kontinuitetu oko cele fasade građevine, u dužini 29,63 m i bio je oivičen trakama kimation ornamenta. Na istočnoj strani prikazane su borbe iz Trojanskog rata, a zapadnu stranu ukrašavali su prizori iz legende o Parisu. Severni deo friza predstavlja gigantomahiju, dok južni deo prikazuje trenutke kako Dioskuri otimaju Leukipove ćerke. Stilska karakteristika tih reljefa je arhajska naivnost, sa mnogo polihromije.

Riznica Atinjana

Riznica Atinjana u Delfima

Riznica Atinjana uz riznicu Sifnijanaca spada, u najvažnije zavetne darove u Delfima. Podignuta je između 505. i 500. godine p. n. e. Ima i mišljenja da je sagrađena posle bitke kod Maratona 490. godine pne, što je prihvatljivije. Jedina je riznica koja se može videti na svom mestu, ponovo podignuta sredstvima atinske opštine, od 1903. do 1906. godine.

Građena je u dorskom stilu od parskog mermera, u obliku hrama sa antama i dva stub na pročelju. Veličine je 9,68 h 6,21 m. Iznad arhitrava smenjuju se triglifa i metope. Friz se pruža na ukupno 30 metope. Na fasadnoj strani pročelja šest metope ukrašeno je prizorima amazonomahije. Herojska Tezejeva dela prikazana su na devet metope na južnoj strani. Heraklova dela na devet metope krasila su severnu stranu i šest metopa zapadnu stranu riznice.

U muzeju su izložene 24 metope, a na obnovljenom spomeniku postavljene su gipsane kopije. Figure Tezeja i Piritoja kralja Lapite nalazile su se na istočnom zabatu, a prikaz scena rata sa središnjom figurom Herakla na zapadnom. Riznica Sirakužana nalazila se u blizini atinske, ali s druge strane puta. Sagrađena je nakon atinskog poraza u pohodu na Siciliju 413. godine pne, u dorskom stilu. Friz je ukrašavao riznicu samo na pročelju.

Izabrano mesto preko puta atinske riznice trebalo je ukazivati na važnu pobedu izborenu nad Atinjanima. Riznica Kniđana otkrivena u temeljima severoistočno od riznice Sirakužana. Podignuta je kao mali "templum in antis" u jonskom stilu u drugoj polovini 6 veka p. n. e. Pronađeni su neki ulomci arhitektonskih skulpturalnih ukrasa. Severoistočnije od te riznice su temelji Riznice Klazomenjana istog tlocrta. Buleuterion, do riznice Atinjana nalaze se temelji izdužene pravougaone građevine koja je služila kao viećnica u Delfima. Severoistočnije od Buleuteriona vidljiva je stena (otpala davno s Fedrijade) za koju se tvrdilo da je nekada na njoj stajala i izgovarala svoja proročanstva prva žena proročica Herofila zvana Sibila. Smatra se da nije rođena u Delfima. Ispred trema je Sveti put proširen u kružni prostor koji su Grci zvali Halos (Gumno). Na tom su mestu izvođene obredne drame u vreme Pitijskih svečanosti. Oko toga prostora uočava se mnogo baza, o čijoj nameni govore njihovi natpisi.

Riznica Korinćana

Riznica Korinćana je bila podignuta sa druge strane (preko puta trema), koju je sagradio tiranin Kipsel (657—628. godine p. n. e). Smatra se da je to bila najstarija riznica u Delfima, sa jednostavnim izduženim tlocrtom, i ulazom na južnoj strani.

Nakon razaranja Apolonovog hrama 548. godine p. n. e., svi vredni spaseni zavetni darovi bili su skladišteni u toj riznici; među kojima su bili presto kralja Mide i šest zlatnih kratera, žrtvenik Hiosa, sveti put koji se završavao pred Apolonovim hramom. Na prostoru sa istočne strane bio je postavljen oltar, zavetni dar stanovnika ostrva Hiosa, u obliku velikog žrtvenika, dimenzije 8,60 h 5,10 m, posvećen Apolonu delfijskom, iz 5. veka p. n. e.

Nasuprot oltaru, ali na nešto nižem nivou, stajao Platejski tronožac, jedan od najvažnijih spomenika u Delfima. Nastao je kao dar Grka nakon njihove pobede kod Plateje nad Persijancima 479. godine p. n. e. Stub se sastojao od tri isprepletene bronzane zmije, na čijem je vrhu stajao zlatni kotao. Na zmijama su bili ispisana imena 31 grada, koji su se u navedenoj bici borili protiv Persijanaca. Stub sa zmijama preneo je car Konstantin u Konstantinopolj. Sačuvan je i može se videti na Trgu Mejdani u današnjem Istanbulu. Uz bazu Platejskog tronožac, sa istočne strane, otkrivena je velika osnova na kojoj su stajala zlatna kola sunca koja su darovali Rođani.

Spomenik Emilija Pula, drugi visoki stub nalazio se na nižoj terasi, ispred jugoistočnog dela hrama, a nosio je kip rimskog generala Emilija Paula, pobednika nad makedonskim kraljem Perzejom u bici kod Pidne 168. godine p. n. e. Reljefi stuba izloženi su u muzeju u Delfima.

Spomenik Tarentinaca, stajao je sa zapadne strane spomenika platejske bitke, kao dar Tarentinaca, i deo plena oduzetog varvarskim narodima Peuktejcima i Japigima, nastanjenima u blizini Tarenta u južnoj Italiji.

Spoljašnje veze

Mediji vezani za članak Riznice u Delfima na Vikimedijinoj ostavi