Skretnica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Skretnice su postrojenja kojima su dva koloseka međusobno vezana i koji omogućavaju prelaz vozila, odnosno vozova sa jednog na drugi kolosek bez prekidanja vožnje.[1]

Delovi skretnice[uredi | uredi izvor]

Delovi skretnice su:

  • prednji deo ili menjalica
  • srednji deo ili međušina
  • srcište

Svaka skretnica ima:

  • početak
  • središte ili matematički centar
  • kraj

Početak skretnice predstavlja spoj šina ispred menjalice; matematički centar ili središte ili sredina skretnice predstavlja tačku u kojoj se seku ose skretničkih koloseka, a kraj skretnice predstavlja spoj šina iza srcišta.

Podela skretnice[uredi | uredi izvor]

Prema konstrukciji skretnice se dele na četiri osnovne grupe:

a) jednostruke — kojima se uspostavlja veza dva koloseka

b) dvostruke — kojima se uspostavlja veza tri koloseka

v) ukrsne — kojima se uspostavlja veza dva koloseka koji se ukrštaju

g) kombinovane — koje omogućavaju prelazak vozila sa dva koloseka različite širine na jedan kombinovani kolosek

Položaj skretnice[uredi | uredi izvor]

Položaj skretnice može biti:

  • redovan — u kom skretnica mora biti postavljena kada preko nje ne ulazi (izlazi) voz, i kada se preko nje ne vrši manevrisanje.
  • pravilan — kada je skretnica postavljena za nameravanu vožnju (u pravac ili skretanje).
  • ispravan — kada su jezičci dobro priljubljeni uz glavnu šinu.

Osigurane skretnice[uredi | uredi izvor]

Osiguranim skretnicama smatraju se one skretnice koje se postavljaju i zabravljuju iz centralnog mesta ili se postavljaju na licu mesta, a zabravljuju centralno, odnosno postavljaju se i zaključavaju na licu mesta. Sve ostale skretnice smatraju se neosiguranim.

Zakon o bezbednosti u železničkom saobraćaju[uredi | uredi izvor]

Zakon o bezbednosti u železničkom saobraćaju iz 31. maja 2018. godine propisuje i skretnice.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ivić, Milojković, Stanković, Kostić, Vučinić. Železnička postrojenja. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd. ISBN 978-86-17-13360-1. 
  2. ^ „Zakon o bezbednosti u železničkom saobraćaju. - U: Službeni glasnik, broj 41, 31. maj 2018.”. Pravno-informacioni sistem RS. Pristupljeno 17. 01. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ivić, Milojković, Stanković, Kostić, Vučinić. Železnička postrojenja. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd. ISBN 978-86-17-13360-1.