Sudar vazduhoplova u vazduhu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ilustracija sudara vazduhoplova u Velikom kanjonu Kolorada 1956.

Sudar vazduhoplova u vazduhu je udes ili katastrofa u kojoj dva ili više vazduhoplova dolaze u kontakt jedan sa drugima, a oba su u letu.[1] Kako se ovaj događaj odigrava u vazduhu i pri velikim brzinama, gotovo u svim prilikama za posledicu ima smrt ili tešku telesnu povredu jednog ili više lica u vazduhoplovu ili van njega, uništenje vazduhoplova, njegovo oštećenje ili oštećenje u većem obimu imovine i lica.[2]

Mogući uzroci sudara[uredi | uredi izvor]

Kao najčešći uzrok sudar vazduhoplova u vazduhu, koji se navode u mnogobrojnim izveštajima komisija za ispitivanje katastrofa i udesa u vazduhoplovstvu navode se:

Smanjenje rastojanja između vazduhoplova

Nopravdano smanjenje rastojanja između vazduhoplova, koje eskalira sudarom - nesrećom, dešava se uvek kad se naruši propisano rastojanje između vazduhoplova. Smanjenje rastojanja može biti vertikalno, horizontalno ili jedno i drugo.

Greške u komunikaciji, navigaciji i planu leta

Mogućnost nastanka sudar vazduhoplova u vazduhu povećava se usled pogrešne komunikacije ili gubitka komunikacije, greške u navigaciji ili značajnih odstupanja od planova leta i izdatih uputstava kontrole letenja (u vazdušnim prostorima bez radarskog pokrivanja).

Gustina saobraćaja u vazduhu

Zbog velike gustine saobraćaja i smanjenog razdvajanja u poređenju sa ostalim fazama leta. Ovakvi sudari češće se događaju u blizini aerodroma. Na ovo može uticati i mali vazdušni prostor, potencijalni problemi zemaljskih operacija, pogotovo tokom obavljanja vazdušnog saobraćaja u letnjoj sezoni, kada su problema i potencijalne opasnosti izraženiji.

Nepoštovanje propisanih procedura

Posade koje ignorišu i ne prate upozorenja aerodromske kontrole letenja, najčešće dovode do neefikasnog izbegavanja sudara, jer time ugrožavju zadnju liniju odbrane od opasnosti sudara u vazduhu. Agencija će ovaj problem istaći na nacionalnom nivou i preduzeti sve moguće mere predostrožnosti kako ne bi dolazilo do ovakvih problema i izlaganja rizicima. Agencija će takođe nadgledati usklađenost sa regulatornim odredbama za sistem za izbegavanje sudara vazduhoplova u vazduhu - ACAS II (TCAS II).

Usložnjavanje uslova leta
Sudar vazduhoplova XB-70 62-0207 u vazduhu 8. juna 1966.

Situacija u kojoj dolazi do usložnjavanja uslova leta, dovodi do nemogućnosti da se letenje dalje odvija po ranije određenom planu, i jedna je od opasnosti za udes vazduhoplova.[3] Kao najčešći uzroci navode se:

  • Letački zamor i džet leg
  • Pojava iluzija u toku leta
  • Prostorna dezorijentacije
  • Greške u upravljanju vazduhoplovom zbog;
  • Nepoštovanje propisanih procedura u toku lete i nakon vanrednih situacija
  • Nedovoljna obučenost i odsustvo trenaže pilota,
  • Neadekvatna priprema za izvršenje planiranog leta
  • Nepravilne upotrebe zaštitne letačko opreme (kiseoničke maske, anti-G i visinskog odela)
  • Zloupotreba alkohola, duvana, lekova, psihofarmaka (droga, sedativi, psihoaktivne spustance)
  • Bolest, akutno (naglo) pogoršanje zdravlja ili ranjavanje u toku leta.
Greške u opsluživanju vazduhoplova
  • Nepoštovanje propisanih procedura i postupaka održavanja, nesavestan i nemaran rad
  • Ugradnja delovi, opreme i materijala nepoznatog ili sumnjivog porekla;
  • Neprecizni, netačni ili nepotpuni podaci o održavanju i drugi postupci koji mogu dovesti do grešaka u oržavanju;
  • Bilo koji kvar, otkaz ili oštećenje zemaljske opreme korišćene za testiranja ili proveru vazduhoplovnih sistema i opreme kad zahtevana uobičajena provera i procedure provere nisu jasno utvrdile problem, kad to rezultuje opasnom situacijom.
Vreme kao meteorološka pojava.

Nagla neplanirana promena vremena praćena olujom i turbulencijom može da utiče na upravljanje vazduhoplovom i izbegavanje sudara.

Najčešći uzroci sudara[uredi | uredi izvor]

Međunarodne organizacije za bezbednost letenja ECAST i EASA, na osnovu dosadašnjih izveštaja identifikovali su i označili kao glavne uzroke sudara vazduhoplova:

  • Neefikasnost kontrole letenja
  • Neodobren ulazak u vazdušni prostor
  • PNepoštovanje odobrenog nivoa leta
  • Greške u lateralnoj navigaciji

Mere prevencije[uredi | uredi izvor]

Smanjenje rizika od sudara vazduhoplova u vazduhu može se postići, podizanjem svesti o značaju sudara u vazduhu kod letačkog i zemaljskog osoblja, smanjenjem uticaja najvažnijih uzroka i uvođenjem dopunskih bezbednosnih procedura.[4] Ključne oblasti za poboljšanje prevencije sudara u vazduhu uključuju:[5]

  • Poboljšan pozitivna bezbednost kultura letenja.
  • Uvođenje savremene oprema i sigurnosnih sistema u avionu.
  • Poboljšana pouzdanosti i doslednost u prijemu i slanju informacija., što može da obezbedi rano i pouzdano slanja upozorenja, primenom savremenih informacionih sistema u avionu.
  • Unapređenje sistema u avionu koji će na vreme da upozori pilota na nedostupnosti transpondera.
  • Poboljšane ATC sistema i procedure za upravljanji nadzor nad rizičnim situacijama.
  • Poboljšanje predvidljivosti putanje aviona, tako da se rizici mogu predvideti i rešiti u ranijoj fazi leta, korišćenjem MTCD i sličnih sisteme, i manjom intervencija AKL u upravljanju i odvajanju vazduhoplova.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mid-air collision, Definition Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014) , EASA (2013) European Aviation Safety Plan 2013-2016
  2. ^ Pravilo letenja oružanih snaga, Glava V, tač.548, SSNO, Beograd 1979.
  3. ^ Štajnberger I.; Čovek u automatizovanom sistemu, Nolit, 198O, Beograd
  4. ^ HindSight Magazine HindSight No.6, titled Collision Avoidance HindSight 6 Articles, published in Jan 2006.
  5. ^ MID-AIR COLLISIONS, ELEPHANTS, AND SYSTEMS APPROACHES, January 2008 Page 28 HINDSIGHT N°6

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]