Shizoidni poremećaj ličnosti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Shizoidna ličnost ili šizoidna ličnost je sklop crta koji obrazuje specifičan poremećaj ličnosti u kojem dominiraju naglašena intravertnost, autizam, narcisoidnost, emocionalna tupost i ravnodušnost. Dominantne crte karaktera shizoidne ličnosti su: povećana narcisoidnost, precenjivanje samog sebe, emocionalna hladnoća, povučenost, autističko i nesocijalno ponašanje.

Neki psiholozi smatraju da je šizoidnost podvedena pod poremećaj pod uticajem kulturne pristrasnosti, jer se radi o manjini čije ponašanje odudara od ponašanja većine koja svoje ponašanje smatra normalnim ponašanjem, pri tome se šizoidne osobe porede sa homoseksualcima u prošlosti čije ponašanje je takođe bilo podvedeno pod poremećaj.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ McWilliams, Nancy (2011) [1994]. „Schizoid Personalities”. Psychoanalytic Diagnosis: Understanding Personality Structure in the Clinical Process (2nd izd.). New York: Guilford Press. str. 196. ISBN 978-1-60918-494-0. OCLC 698580704. „One reason schizoid people may be pathologized is that they are comparatively rare. People in majorities tend to assume that their own psychology is normative and to equate difference with inferiority (as happened with people of minority sexual orientation for many years) 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]