Teopashizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teopashizam je verovanje da Bog može da pati.

Javlja se u Carigradu u doba patrijarha Makedonija (495-511) a izazvan je kad je monofizitski patrijarh antiohijski Petar u tekst „Trisvete pesme“ uneo dodatak „Koji se raspeo za nas“. U ovaj spor behu uključeni: Teodorit, episkop kirski (+466), koji pobijanju teopasizma 453. godine posvećuje knjigu (Epitomi), iz zbornika protiv jeresi, učeći da je Sin Božiji o kome govori „Trisveta pesma“ umro na krstu. Sveti Kirilo Aleksandrijski objašnjava da izraz „Bog je stradao u telu“ zvuči u duhu pravoslavne hristologije, zato što je Sin primio ljudsku prirodu u vidu ili načinu postojanja (τροπος) u kojem ju je Adam ostavio. Smrt Sina Božijeg jeste izraz i posledica ljudske prirode koju je On uzeo. Godine 534. papa Lav XII prihvata formulu, na početku sumnjivu: "Unus de Trinitate passus est carne" (Jedan od Trojice, od Ipostasi, stradao je u telu). Formulu su uneli pravoslavni monasi a prihvatio je car Justinijan u Ispovedanju vere izdatom 544. godine.