Разговор:Радојево/Архива 1

Садржај странице није подржан на другим језицима
С Википедије, слободне енциклопедије
Архива 1 Архива 2


Корисник:Gpozovic (разговор) је у чланак додао следећи пасус,који би требало искористити као извор за проширење постојећег чланка. Црни Бомбардер!!! Шумски Крст(†) 20:51, 20. април 2007. (CEST)[одговори]

NASELJAVANJE HRVATA U BANAT ( KLARIJU )


Naseljavanje u Banat je izvrseno u dva navrata:1801. I tokom 1828.god. sa teritorija srednjeg I donjeg toka reke Kupe u Slavoniji-iz Turopolja,odnosno Topuske opatije.Po usmenom predanju tu su se doselili “trbuhom za kruhom” iz Boko-Kotorskog zaliva kao profesionalni ,placenicki vojnici.To je bilo vreme cestih upada Turaka na teritoriju Austrijske carevine.U tim bitkama protiv Turaka narocito su se istakli Pozojevici .Nasli su se na putu Sulejmanu-Velicanstvenom na celu sa njegovim Velikim vezirom,Mehmed pasom Sokolovicem.Urban Pozojevic je bio zapovednik Kisinjevske tvrdjave u Slavoniji I poginuo u borbi protiv Turaka.Njegov brat Djordje Pozojevic je bio prvi kapaten kod grofa Nikole Subic Zrinjskoga i u bitci kod Sigeta 1566.god –poslednjem ozbiljnijem otporu Turcima pre Beca,bio je zarobljen I odveden u ropstvo.Kada se je vratio iz Turskog ropstva dobio je plemicku titulu za vojnicke zasluge I pretrpljene muke od Austrijskog cara Rudolfa II 23.XII 1575.god. sa odgovarajucim posedima I kmetovima na teritoriji Topuske opatije .Vremenom su se posedi uvecavali a titula je potvrdjena I od strane Slavonsko-Dalmatinske banovine 1753.god.Kasnije,Pozojevicima je dodeljena I titula barona 1828 god .Imali su obavezu da u slucaju upada Turaka daju odredjen broj naoruzanih konjanika I pesadinaca.U to vreme je granica prema Otomanskom carstvu bila krhka I nesigurna.Za vreme carice Marije Terezije granica je utvrdjivana i obrazovana je Vojna krajina upravo na pomenutim teritorijama koje su bile u vlasnistvu Zagrebackih biskupa I koji su dobili adekvatnu zamenu u Banatu u Torontalskoj zupaniji.Posto su se nasi krajisnici zasitili ratovanja nisu ostali u Vojnoj krajini nego su kolonizovani u Banat.

U toku rata protiv Turaka (1716-1718 ) pobedila je Austrijska vojska na celu sa princom Eugenom Savojskim I Banat je pripao direktno Austrijskom dvoru a ne Ugarskom sto je dovelo do naglog procvata Banata,posebno za vreme pod upravaom grofa Mersija.Da bi se isusilo mocvarno zemljiste,pocelo se sa kopanjem kanala,regulisanje recnih tokova,izgradnja puteva I pruga,suzbijanje pescara I narocito razvijanje intenzivne zemljoradnje naseljavanjem novog stanovnistva,posebno Nemaca koji su bili vicni za to vreme savremenoj zemljoradnji.( 1768.god naselili su se I doseljenici iz Jarmate u Peterdu).1779.god Banat je prikljucen Ugarskoj I podeljen na tri zupanije od kojih su dve obuhvatile citavo podrucje danasnjeg Jugoslovenskog dela Banata:Torontalska I Tamiska zupanija.U to vreme je Zagrebacka biskupija postala vlasnik izvesnih poseda u Banatu:vlastelinstva u Modosu I Biledu I na njima naselilo svoje plemice iz Topuske opatije na racun oduzete im zemlje prilikom formiranja Vojne krajine.

1801.god u Klariju se naselilo jedanaest plemickih porodica: pet porodica Pozojevica, po dve porodice Jelacica I Milosica I po jedna Acela I Nadazdija.Dobili su adekvatnu naknadu sa ukupno 5500 jutara zemlje sa po 2-40 porodica kmetova po familiji.Oni nisu ziveli u dvorcima vec sazidali “vidjenije”kuce u tzv “orvatskom sokaku” koji se nalazi kraj nekadasnjeg pravoslavnog groblja.1828 naselile se I plemicke porodice Matanovica I Kaurica. Oni su imali kao vazali obavezu novcanog placanja prema vlasteli Bileda tzv “ kanon”.Kmetovske porodice su imale trostruku obavezu prema svojoj vlasteli:novcanu,naturalnu I radnu obavezu tzv “urbar”.Jedino sto su doro radile ove plemicke porodice bilo je ratovanje,ali to vreme je proslo a nova uloga u kojoj se nasli kao zemljoposednici ,nije im odgovarala.Bili su tvrdoglavi,imali su preku cud,moralno I socijalno zanemareni.Prestali su da ispunjavaju svoje vazalne obaveze ali su se zato starali da obaveze prema njima budu ispunjene I surovo su kaznjavali sve koji su im ulazili u posed,posebno iz susednog sela Crnje.Bili su posebno ostri prilikom deobe zemlje medjusobno zbog cega su se lacali I oruzja I desavala se ubistva o cemu su se cesto sudili pred nadredjenom biskupijom.Skola I prosveta im nije bila jaca strana,proganjali su ucitelje a velicali birtase.Kada je 1848 god ukinuto feudalno pravo,nastajo je ubrzano ekonomsko propadanje vlastele I oni postaju “nemesi” .Vecina nije bila sklona radu I prodavali su lanac po lanac zemlje odajuci se lagodnom zivotu.Sa opadanjem ekonomske moci,zbog smanjenja broja zitelja,hrvatska skola I opstina se stapaju sa seoskim institucijama.Pojedine porodice plemica su izumrle,neke su prodale preostalu zemlju I odselile se a u selu I danas postoji cetiri porodice Pozojevica koje dele sudbinu svojih komsija u dobrim medjuljudskim odnosima.

Koristrena literatura: “Zbornik za narodni zivot I obicaje juznih slavena”-Jugoslavenska akademija znanosti I umjetnosti,urednik Dr.D. Boranjic,Zagreb-1931. “Srbi u Banatu”-matica srpska,Akademik Jovan Erdeljanovic,Novi Sad 1986. “Radojevo”Nebojsa Faranov,1981. Originalna dokumenta porodice Pozojevic.