Разговор:Lobotomija/Архива 1

Садржај странице није подржан на другим језицима
С Википедије, слободне енциклопедије
Архива 1 Архива 2

Крајње ненаучни стил види се и у првој реченици. -- АЛукић (конверзација) 22:39, 13. новембар 2011. (CET) с. р.[одговори]

Шта конкретно? Дедер, објасни па онда додај налепнице. --Јагода испеци па реци 22:42, 13. новембар 2011. (CET)[одговори]

Eto, konkretno to što prilikom lobotomije ne dolazi ni do kakvog uklanjanja nekog dela mozga - uklanjanje valjda predstavlja vađenje, fizičko odstranjivanje - već do presecanja ili hemijskog uništavanja nervnih veza između prefrontalnog dela moždane kore i drugih delova mozga, pre svega talamusa. Ovo se postiže bušenjem rupa u prednjem delu glave, a zatim ubrizgavanjem etanola ili uvođenjem specijalnog noža u cilju uništavanja nervnih vlakana, ili se mozgu pristupa transorbitalno, kroz čeonu kost na gornjem delu očne duplje, što je američka varijanta koja ne zahteva neurohirurga, opštu anesteziju (pacijent se na kratko uspavljuje opremom za elektrokonvulzivnu terapiju, tzv. elektrošokove) pa su je mogli vršiti i psihijatri u ambulantnim uslovima duševnih bolnica. Prefrontalni korteks predstavlja prednji deo frontalnog (čeonog) režnja mozga i smatralo se kako je baš on centar viših intelektualnih funkcija čoveka jer je mnogo više razvijen kod ljudi u odnosu na majmune, ali ovo nije dokazano. Utvrđeno je, međutim, kako je to bitan centar za kontrolu ponašanja, inicijativu, motivaciju i emocionalnu ekspresiju, posebno zbog povezanosti sa limbičkim sistemom mozga zaduženim za aktivaciono-pokretačke i voljne nagone. Takođe, na animaciji koja je ovde prikazana označen je ceo frontalni režanj uz napomenu kako je to deo mozga koji se uklanja lobotomijom. Ovo nema veze s pameću. Prvo, već je rečeno kako nema nikakvog uklanjanja već samo stavljanja van funkcije, takoreći, i to ne celog frontalnog režnja već samo njegovog prednjeg dela. Drugo, kada biste nekome uklonili toliki segment mozga u obe hemisfere, pod uslovom da uopšte ostane živ, došlo bi do posledica mnogo ozbiljnijih u odnosu na one kod lobotomije. Zbog gubitka motorne kore koja u frontalnom režnju svake hemisfere kontroliše motorne funkcije suprotne strane tela došlo bi do plegije (oduzetosti) celog tela; zbog gubitka Brokaovog područja zaduženog za motorni aspekt govora, odnosno govornu produkciju, došlo bi do nefluentnosti i otežane artikulacije govora, odsustva osećaja za gramatičku strukturu, sistem akcenata i melodičnost jezika i telegrafskog govora, a gubitak centra za mikturaciju doveo bi do nemogućnosti kontrole mokrenja, čak i pražnjenja creva. Sve to pored simptoma do kojih dovodi lobotomija kao što su gubitak kognitivnih funkcija, socijalnih i moralnih inhibicija, ambicije i agresivnih tendencija. Ako biste se malo manje raspravljali i prepucavali oko toga da li se pravilno transkribuje Tina Tarner ili Tina Terner, a malo više bavili verodostojnošću činjenica u temama o kojima se piše, onda ne bi svaki drugi članak bio pun banalnih grešaka i referenci iz izvora prevaziđenih pre pola veka.— Претходни непотписани коментар оставио је корисник 188.2.143.115 (разговордоприноси) | 07:47, 4. јун 2013.‎