Pređi na sadržaj

Ljubinje

Koordinate: 42° 57′ 03″ S; 18° 05′ 18″ I / 42.95085° S; 18.08827° I / 42.95085; 18.08827
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubinje
Crkva Rođenja Gospoda Isusa Hrista u Ljubinju
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
OpštinaLjubinje
Stanovništvo
 — 2013.Rast 2.595
Geografske karakteristike
Koordinate42° 57′ 03″ S; 18° 05′ 18″ I / 42.95085° S; 18.08827° I / 42.95085; 18.08827
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Ljubinje na karti Bosne i Hercegovine
Ljubinje
Ljubinje
Ljubinje na karti Bosne i Hercegovine
Ostali podaci
Poštanski broj88380
Pozivni broj059

Ljubinje je naseljeno mjesto i sjedište istoimene opštine u Republici Srpskoj, BiH. Nalazi se u Istočnoj Hercegovini, na pola puta između Trebinja i Mostara. Premapodacima popisa stanovništva 2013. godine, u naseljenom mjestu Ljubinje ukupno je popisano 2.595 lica.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi put se spominje u XIV vijeku, a kao naseljeno mjesto se prvi put izričito spominje u dokumentima 1404. godine.

Godine 1168. sve okolne srpske oblasti (Zeta, Travunija, Zahumlje i Neretljanska kneževina) je preuzeo Stefan Nemanja. Pod vlašću Nemanjića će i ostati sve do kraja dinastije. Rastko Nemanjić je u mladosti od oca Stefana Nemanje dobio Zahumlje na upravu. Još uvijek su u ovim krajevima živa mnogobrojna predanja vezana za Svetog Savu. Kasnije je područje Ljubinja bilo i u sastavu bosanske države Tvrtka I, a nakon njega se smjenjuju mnogi oblasni gospodari, do pada pod Turke.

Turska vladavina trajala je od 1466. pa sve do 1878. godine, kada ih smjenjuje Austrougarska. Na početku turske vladavine na ovim područjima Ljubinje je bilo centar za istočnu Hercegovinu čije su ingirencije dosezale na istoku do granice sa Crnom Gorom i na zapadu do Mostara, obuhvatajući i Mostar.

Na Berlinskom kongresu 1878. godine Austrougarska je dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu. Dana 14. avgusta 1878. godine austrougarska vojska je umarširala u Ljubinje, čime je okončana turska vladavina na ovim prostorima. Godine 1908. Austrougarska je izvršila aneksiju Bosne i Hercegovine, koja će ostati u njenom sastavu do kraja Prvog svjetskog rata. i konačnog oslobođenja, dana 6. novembra 1918. kada je srpska vojska umarširala u Ljubinje

Kulturno-istorijski spomenici[uredi | uredi izvor]

Crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Ljubinju[uredi | uredi izvor]

Crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Ljubinju

Crkva u Ljubinju je sagrađena 1867. godine. Građena je od kamena, ima zvonik na preslicu sa tri zvona, od kojih je jedno oštećeno u toku 1941. godine (Drugi svjetski rat). Crkva je prekrivena crijepom, više puta je obnavljana, kao i posljednji put 2015.[2] godine. Drveni ikonostas popunjen je sa ikonama na platnu, koje se završavaju Hristovim Raspećem. Posebnu vrijednost imaju „Služabnik” — crkvena knjiga štampana u Veneciji 1580. godine, Sv. Jevanđelje, štampano u Moskvi 1789. godine, koje je crkva dobila 1890. godine kao poklon Crkvene opštine Sv. Spiridona iz Trsta[3], kao i litija na kojoj je lik Hrista i Bogorodice, prilog Zorke Radonjić (1901).[4] Uz crkvu je napravljena školska zgrada 1878. koja je 1959. nacionalizovana, a 1992. vraćena je crkvi, da bi 1998. zgrada bila renovirana.

Odlukom iz 2005. godine crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Ljubinju sa nekropolom stećaka je proglašena nacionalnim spomenikom.[5]

Arheološka istraživanja crkve iz 2014. godine, sprovedena od strane arheologa Muzeja Hercegovine i Zavoda za zaštitu spomenika Republike Srpske, pokazala su da je crkva obnovljena na temeljima starijih crkvi. Ostaci temelja najstarije crkve su datirani okvirno u rani srednji vijek (XI—X vijek) dok su temelji druge dvije crkve datirane u srednji vijek (XII odnosno XIV vijek) i vjerovatno se radi o crkvi koja se pominje u turskom defteru iz 1585. godine kao crkva u Barnosima.[6]

Crkva Rođenja Gospoda Isusa Hrista u Ljubinju[uredi | uredi izvor]

Crkva Rođenja Gospoda Isusa Hrista u Ljubinju

Vrijeme odluke o gradnji hrama došlo je u danima kada je cijelo hrišćanstvo slavilo 2000 godina trajanja. Sve je upućivalo na slavu Rođenja Isusa Hrista, pa je i ovaj hram posvećen tom najvećem događaju za istoriju čovječanstva. Dana 11. juna 2000. godine osveštani su temelji građevine novog Sabornog hrama u Ljubinju prema projektu arhitekte Ljubiše Folića,[7] uz blagoslov episkopa zahumsko-hercegovačkog g. Grigorija i umirovljenog g. Atanasija. Na dan Rođenja Presvete Bogorodice koji je krsna slava stare crkve i opštine Ljubinje, 21. septembra 2004. godine, obavljeno je osveštanje novog Sabornog hrama.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo se u posljednjih petnaestak godina bavi uglavnom poljoprivredom. Glavna poljoprivredna kultura, duvan, u posljednje vrijeme doživljava najteže trenutke od njegovog dolaska na ove terene. Uzroci takvog stanja nalaze se u neorganizovanoj proizvodnji i otkupu od strane države tako da su poljoprivredni proizvođači prepušteni na milost i nemilost haosu tržišta i privatnim otkupljivačima. Stočarstvo kao grana poljoprivrede koja je nekada bila veoma razvijena u Ljubinjskom kraju palo je na nizak nivo zbog neplanskog klanja stoke u poslijeratnom periodu tako da je stočni fond desetkovan. Nekada poznati voćarski kraj trenutno ima nekoliko manjih plantaža višnje u fazi podizanja. Pravci razvoja poljorivrede trebalo bi da se kreću ka podizanju voćarstva (jabuka, šljiva, višnja), vinogradarstva i obnovi stočarske proizvodnje.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Sastav stanovništva – naselje Ljubinje
2013.[8]1991.1981.[9]1971.[10]
Ukupno2 595 (100,0%)2 265 (100,0%)1 660 (100,0%)796 (100,0%)
Srbi2 567 (98,92%)2 114 (93,33%)1 448 (87,23%)710 (89,20%)
Hrvati8 (0,308%)3 (0,132%)5 (0,301%)5 (0,628%)
Crnogorci5 (0,193%)22 (1,325%)8 (1,005%)
Ostali5 (0,193%)28 (1,236%)1 (0,060%)
Bošnjaci4 (0,154%)103 (4,547%)174 (4,458%)149 (6,156%)1
Neizjašnjeni4 (0,154%)
Jugosloveni1 (0,039%)17 (0,751%)107 (6,446%)16 (2,010%)
Nepoznato1 (0,039%)
Albanci3 (0,181%)
Romi8 (1,005%)
  1. 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.
Demografija[11] (srez Ljubinje) (srez Ljubinje)
Godina Stanovnika
1879. 10.283
1885. 11.381
1895. 12.238
1910. 14.606
1921. 14.422
1931. 14.980
1948. 503
1953. 469
1961. 621
1971. 796
1981. 1.660
1991. 2.265
2013. 2.595

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Rezultati Popisa 2013, gradovi, opštine, naseljena mjesta”. Republički zavod za statistiku. Arhivirano iz originala 23. 03. 2017. g. Pristupljeno 13. 9. 2019. 
  2. ^ Zadušnice u Ljubinju | Eparhija ZHiP
  3. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 25. 11. 2016. g. Pristupljeno 25. 11. 2016. 
  4. ^ Eparhija ZHiP — PAROHIJA LjUBINjSKA |Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
  5. ^ Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika
  6. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 25. 11. 2016. g. Pristupljeno 25. 11. 2016. 
  7. ^ „Folic Archiitects — Portfolio — Religious — St. Resurection Cathedral[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 26. 3. 2013. g. Pristupljeno 12. 10. 2013.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  8. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 07. 04. 2021. g. Pristupljeno 7. 4. 2021. 
  9. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981..
  10. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971..
  11. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom Савезни завод за статистику СФРЈ.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]