Pređi na sadržaj

Akuminkum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Akuminkum
Ostaci Akuminkuma, Stari Slankamen
Opšte informacije
MestoStari Slankamen
OpštinaInđija
Država Srbija
Vreme nastankapredrimsko doba
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
Položaj Akuminkuma u 2. veku
Položaj Akuminkuma u 2. veku

Akuminkum (lat. Acumincum, na srpskom Gradina) je antičko utvrđenje i srednjovekovna tvrđava koji su se nalazili na obali Dunava, na lesnom platou, kod današnjeg Slankamena, u opštini Inđija. Sam naziv Akuminkum je izvorno keltska reč.[1]

Opis nepokretnog kulturnog dobra[uredi | uredi izvor]

Rimsko utvrđenje podignuto na praistorijskom opidumu. Srednjevek. Tvrđava sagrađena u 14. veku. U periodu od 1. do 3. veka, na osnovi keltskog opiduma podignuto je rimsko utvrđenje. Iz najstarijeg antičkog sloja od arheoloških nalaza javljaju se keramika, opeka i tegule. Tokom 2. i 3. veka utvrđenje, kao i građevine unutar njega su obnovljene. Zidovi su bili od kamena. Ovde je bila stacionirana kohorta 1. lat. Campanorum). I ovo utvrđenje je bilo prilagođeno konfiguraciji terena.

Od grada su ostale ruševine Gornje i Donje tvrđave iz druge polovine 15. veka. Na istočnom zidu sačuvane su po jedna pravougaona i polukružna kula. U neposrednoj okolini tvrđave nalaze se sledeći lokaliteti Humka, Tanackov salaš i Dugorep, na kojima su utvrđeni kulturni slojevi od praistorije do srednjeg veka. Ispod same tvrđave, u podrumu vinarije “Akuminkum”, nekadašnjeg župnog doma, sačuvani su ostaci turskog hamama iz 16. veka.

Paralelno u podnožju Gradine razvijalo se civilno naselje. Iz utvrđenja, kao i sa šireg područja današnjeg Starog Slankamena, potiču brojni nalazi rimskog novca, od Galijena do Justinijana, kao i kameni spomenici koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu. U 5. ili 6. veku, za vreme velike seobe naroda, naselje je porušeno od strane Gepida, Huna ili Avara. Na to ukazuju tragovi paljevine između antičkog i srednjovekovnog sloja, kao i značajni tragovi pustošenja na rimskim bedemima i ostalim građevinama, pa se pretpostavlja da je Akuminkum delio sudbinu drugih kastruma u ovom delu Limesa.

U blizini Starog Slankamena nađen je nadgrobni spomenik podignut Titu Flaviju Prokulu, koji je nosio titulu princeps praefectus Scordiscorum, iz 2. polovine 1. veka p. n. e.[2]

Istorija istraživanja[uredi | uredi izvor]

Arheološkim iskopavanjima od 1955- 1958. godine utvrđeno je da je Gradina višeslojno nalazište, čiji najstariji slojevi pripadaju poznom brozanom dobu i naselju Skordiska od koga su sačuvani delovi bedema.[3]

Na nalazištu su na ostacima antičke otkriveni ostaci srednjovekovne tvrđave, koja se u izvorima 1072. godine pominje kao Kastrum Zelenkamen. Početkom 15. veka utvrda je bila u posedu srpskih despota Lazarevića i Brankovića. U to vreme u Slankamenu se nalazio jedan od važnijih prepisivačkih centara. Turci su grad zauzeli 1521. godine, a zatim se često pominje u Austro-turskim ratovima, pored ostalog i kao poprište bitke kod Slankamena, 1691. godine, u kojoj je austrijska vojska pod zapovedništvom Ludviga Badenskog pobedila tursku vojsku.

Iz najstarijeg antičkog sloja pronađeni su skromni ostaci arhitekture zidani lomljenim kamenom sa blatom kao vezivnim agregatom, kao i u tehnici suhozida, dok se od pokretnih arheoloških nalaza javljaju keramika, opeka, imbreksi i tegule.

Napomena, rimska osvajanja ovih krajeva počela su 146. godine p. n. e. i trajala su sve do 15 godine naše ere kada su Rimljani uspeli da slome Skordiske i ovaj deo Podunavlja priključe Rimskoj imperiji.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Odluka o utvrđivanju arheološkog lokaliteta pod nazivom Akuminkum, Rešenje Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NRS broj 1332/48. od 16.08.1948. godine.[4] Kategorija - Kulturna dobra od velikog značaja Broj i datum službenog glasila odluke o kategorizaciji: "Službeni list Autonomne pokrajine Vojvodine" broj 28/91.[5]

Teritorijalno nadležan zavod za arheološki lokalitet je Zavod za zaštitu spomenika kulture Sremska Mitrovica.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • P. Petrović, Rimski limes na Dunavu u Donjoj Panoniji, Fruška gora u antičko doba, Novi Sad 1995,9-29.
  • M. Đorđević, Stari Slankamen, Utvrđenja, Spomeničko nasleđe Srbije, nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i velikog značaja, Beograd, 1998, 394. - M. Đorđević, Stari Slankamen, Utvrđenja, Spomeničko nasleđe Srbije, nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i velikog značaja, Beograd, 2007, 399.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]