Pređi na sadržaj

Antanasije Mihailović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antanasije Mihailović
Datum rođenja1909.
Mesto rođenjaLeskovacKraljevina Srbija
Datum smrti1943.
Mesto smrtiBosnaND Hrvatska

Antanasije Mihailović (Leskovac, 1909 — Bosna, 1943) bio je jugoslovenski komunista, učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Antanasije je rođen u Leskovcu 1909. godine, ali se kao mladić odselio u Niš, gde je radio kao bravar Mostovske radionice. Rano je stupio u radnički pokret, član SKOJ-a je postao 1933. godine, a KPJ 1937. godine. Tokom 1935. godine rukovodio je organizacijom „Crvene pomoći“ u Mostovskoj radionici. Potpisnik je Antifašističke omladinske konfrencije u Nišu, marta 1936. godine.

U Španiju je stigao zajedno sa Aleksandrom Stojanovićem, 5. oktobra 1937. godine. Bio je u borbenom sastavu Anti-tenkovske baterije „Petko Miletić“, čiji je položaj prvobitno bio kod mesta Tomarite.

Antanasije Mihailović se povukao početkom februara 1939. godine, zajedno sa masom vojnika španske republikanske armije ispred nadmoćnih fašističkičkih snaga, preko Pirineja u Francusku. Francuske vlasti su ih smestile u koncentracione logore, u Sen Siprijenu i Arželes sir meru. Mihailović je bio u logoru Arželes sir meru sve do jeseni 1940. godine, kad je uspeo da izađe i da se zaposli negde u Francuskoj, ne zna se gde.

Kada su Nemci okupirali Jugoslaviju (aprila 1941) i posle napada Nemačke na SSSR (22. jun 1941. godine), došlo je do hapšenja komunista, a pre svih Interbrigadista. Iako je znao za tešku vojnu i političku situaciju, Tanasije Mihailović se pod lažnom legitimacijom (na ime Zlatko Tričković) vratio u zemlju da bi se borio protiv nemačkih okupatora.

Oktobra 1941. godine, Tanasije Mihailović je postao borac Birčanskog partizanskog odreda, u istočnoj Bosni. Posle ofanzive četnika Nemaca, četnika, ustaša i domobrana, u istočnoj Bosni, u proleće 1942. godine, Mihailović se trenutno pokolebao i pristupio četnicima majora Jezdimira Dangića. Bio je na toj strani kratko vreme, a onda je došao u partizanski štab sa puškom i predao se. Izjavio je da se kaje, da uopšte ne opravdava svoj postupak i da ne želi nikakvu milost. Imao je jedinu želju, da ga partizani streljaju sa petokrakom na šajkači. Streljan je u Bosni.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grupa, autora (1995). Enciklopedija Niša, Istorija. Niš: Gradina. str. 160.