Božićni poklon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božićni pokloni ispod jelke.

Božićni poklon je poklon koji se daruje u čast proslave Božića. Božićni pokloni se često razmenjuju na sam Božić, 25. decembra / 7. januara, ili poslednjeg dana dvanaestodnevne božićne sezone, Dvanaeste noći (5. januara).[1] Praksa darivanja tokom božićnih praznika, prema hrišćanskoj tradiciji, simbolična je za predstavljanje poklona od strane tri mudraca novorođenom Isusu.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mudraci daju poklone Isusu, drvorez Juliusa Šnor fon Karolsfelda, 1860.

Darivanje uopšte je drevna tradicija koja se povezivala sa hrišćanskim praznikom Božićem.

U starom Rimu darivanje se moglo dogoditi u blizini zimske kratkodnevice u decembru, koja se slavila tokom praznika Saturnalije.[3]

Kako se hrišćanstvo sve više širilo u rimskim zemljama, običaj darivanja odigravao se na Novu godinu.[4] Otprilike 336. godine nove ere, čini se da se datum 25. decembar utvrdio kao dan Isusovog rođenja, a tradicija darivanja bila je vezana za priču o biblijskim mudracima koji su darovali bebu Isusa;[5][6] zajedno sa drugom pričom, pričom o Svetom Nikoli, hrišćanskom episkopu i darodavcu iz četvrtog veka, polako je postala deo božićnih proslava u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva; u drugim hrišćanskim zemljama praksa darivanja javlja se rano u adventu, na Nikoljdan.[4][3]

Božićno oglašavanje u kome se pominju pokloni, oko 1900. godine

Neki ranohrišćanski vladari, međutim, tumačili su ovu priču kao nagoveštaj da njihovi podanici treba da daruju pretpostavljene i insistirali su na danacima i desetinama tokom tog perioda. Ovo se promenilo na prelomu milenijuma nakon popularnosti priče o dobrom kralju Vaclavu zasnovane na životu druge istorijske ličnosti za koju se tvrdi da je darodavac, Svetog Vaclava.[4] Božićno darivanje nadređenih postalo je manje uobičajeno, a oprilike u vreme protestantske reformacije običaji darivanja dece postali su sve rašireniji u Evropi.[4] Običaj se proširio na Sjedinjene Države u 19. veku. To se takođe poklapalo sa željom nekih elita da smanje neurednost proslava Božića kod odraslih, koji su na nekim mestima bili vezani za prosjačenje, jer bi „grupe mladića, često razuzdanih, išli od kuće do kuće i od plemstva tražili milostinju”. Još jedan povezan aspekt bila je sve veća želja roditelja da decu drže kod kuće, dalje od korumpiranog uticaja urbanih ulica.[7][8]

Još jedna relativno nedavna promena odnosila se na vreme božićnog darivanja. Mnogo vekova darivanje se odvijalo 6. decembra oko Nikoljdana ili početkom januara posle dočeka Nove godine. Popularnost ovog običaja porasla je nakon pozitivne recepcije pesme „Noć pred Božić” iz 1823. i novele Božićna priča iz 1843. godine. Krajem 19. veka, Badnje veče je zamenilo datume početkom decembra ili januara kao najčešći datum darivanja u zapadnoj kulturi.[4]

Kako božićna sezona traje dvanaest dana prema liturgijskim kalendarima mnogih hrišćanskih crkava, daruje se poklon za svaki od dvanaest dana Božićnih praznika u nekim kulturama, dok se u drugim hrišćanskim domaćinstvima pokloni daju samo na Božić ili Dvanaestu noć, prvi i poslednji dan božićne sezone.[1]

Ekonomski uticaj[uredi | uredi izvor]

Radnici Crvenog krsta pakuju božićne poklone za borbene snage tokom Drugog svetskog rata, oktobar 1942.
Božićne dekoracije, često sa božićnim poklonima, obiluju mnogim tržnim centrima.

Tradiciju su prihvatili i trgovci na malo, kojima su nedelje i, na kraju, ceo mesec pred Božić postali veoma isplativ period.[4] Otprilike na prelazu iz 20. veka trgovci su počeli da usmeravaju marketinške napore na decu u nadi da će namamiti roditelje da kupe još robe.[7]

Pokloni koje daju roditelji mogu se podeliti na učešće u darivanju roditeljskih božićnih poklona i poklanjanje markiranih predmeta. Do sedamdesetih godina, tih šest nedelja pre Božića činilo je 80% prodaje u industriji igračaka.[9] Istraživanje RetailMeNot otkrilo je da domaćinstva u Velikoj Britaniji očekuju da će u proseku potrošiti 473,83 funti na poklone, čineći je daleko rasipnijom od ostatka Evrope. Normalno je bilo potrošiti čak 300 funti po detetu. Trgovci predviđaju da će u vreme Božića na igračke biti potrošeno 1,1 milijardu funti, a na mlađu decu u proseku 105 funti.[10] Veza između učešća u darivanju i darivanja markiranih predmeta kao poklona istražena je pomoću Pirsonovog koeficijenta korelacije. Kompozitna srednja vrednost za učešće u darivanju izračunata je na 5,81 sa standardnom devijacijom 1,32. Izračunata kompozitna srednja vrednost za učešće u brendovima kao pokloni bila je 1,74, a standardna devijacija 1,09.[9] Međutim, ako roditelji pretpostavljaju da je normalno da deca dobijaju puno poklona, treba imati na umu da ljudi takođe poentiraju da kupuju i za drugu decu, kao donacije. Osim toga, ako roditelji planiraju da ne daju poklone, to je zato što ne žele da deca žive samo u ovom potrošačkom društvu. Potražiće druge stvari koje porodici donose više radosti.[11]

Početkom 2000-ih procenjeno je da kupci samo u SAD troše preko 4 milijarde dolara svakog dana tokom božićne sezone kupovine, a prosečan pojedinac troši preko 1000 dolara na poklone.[4]

Postoje zabrinutosti da je darivanje tokom Božića previše komercijalno. Sedamdeset odsto ispitanika u onlajn istraživanju među 13.576 ljudi u 14 evropskih zemalja u 2016. godini objavilo je da se previše pažnje posvećuje potrošnji tokom božićnog perioda, 42% je reklo da se oseća prisiljenim da troši više na Božić, a 10% je pozajmljivalo novac da bi bilo u mogućnosti da priušti poklone.[12]

Ekonomista Džoel Valdfogel primetio je da zbog neusklađenosti između onoga što davalac poklona ceni kao poklon i vrednosti koju je davalac poklonio, pokloni gube između jedne desetine i jedne trećine vrednosti; on to naziva „mrtvim gubicima Božića”.[13] To dovodi do toga da se pokloni često vraćaju, prodaju ili ponovo poklanjaju. U evropskom onlajn istraživanju 2016. godine 15% ispitanika nije bilo zadovoljno svojim poklonima, a 10% se nije moglo setiti šta su dobili. Dvadeset i pet posto ispitanika reklo je da su poklone poklonili nekome drugome, 14% ih je prodalo, 10% pokušalo da ih vrati u prodavnicu, a 5% je poklon vratilo davaocu.[12] Stariji su verovatnije svoje neželjene poklone slali u dobrotvorne svrhe, dok su ih oni od 25 do 34 godina „jednostavno bacali”.[12] Pokloni za koje je najmanje verovatno da će ih ceniti oslanjaju se na lični ukus i uključuju predmete poput parfema i kozmetike, ukrasa i odeće.[14]

Umotavanje[uredi | uredi izvor]

Prema istraživačima sa Univerziteta u Nevadi, loše umotani pokloni dobijaju poželjniju reakciju jer „pokloni koji su uredno umotani povećavaju očekivanja primaoca”.

Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kubesh, Katie; McNeil, Niki; Bellotto, Kimm. The 12 Days of Christmas. In the Hands of a Child. str. 16. „The Twelve Days of Christmas, also called Twelvetide, are also associated with festivities that begin on the evening of Christmas Day and last through the morning of Epiphany. This period is also called Christmastide ... one early American tradition was to make a wreath on Christmas Eve and hang it on the front door on Christmas night. The wreath stayed on the front door through Epiphany. Some families also baked a special cake for the Epiphany. Other Old Time Traditions from around the world include: Giving gifts on Christmas night only. Giving gifts on the Twelfth Night only. Giving gifts on each night. On the Twelfth Night, a Twelfth Night Cake or King Cake is served with a bean or pea baked in it. The person who finds the bean or pea in his or her portion is a King of Queen for the day. 
  2. ^ Bash, Anthony; Bash, Melanie (22. 11. 2012). Inside the Christmas Story. A&C Black. str. 132. ISBN 9781441121585. „Popular tradition has it that there were three Magi because they presented three gifts to Jesus out of their treasure chests. The presentation of the gifts to Jesus out of their treasure chests. The presentation of the gifts is supposed to be the origin of the practice of giving Christmas presents. 
  3. ^ a b Berking, Helmuth (30. 3. 1999). Sociology of Giving. SAGE Publications. str. 14. ISBN 978-0-85702-613-2. 
  4. ^ a b v g d đ e Collins, Ace (20. 4. 2010). Stories Behind the Great Traditions of Christmas. Zondervan. str. 96—100. ISBN 9780310873884. Pristupljeno 10. 4. 2012. 
  5. ^ Trexler, Richard (23. 5. 1997). The Journey of the Magi: Meanings in History of a Christian Story. Princeton University Press. str. 17. ISBN 0691011265. Pristupljeno 10. 4. 2012. „This exchange network of ceremonial welcome was mirrored in a second reciprocity allowing early Christians to imagine their own magi: the phenomenon of giving gifts. 
  6. ^ Collins, Ace (20. 4. 2010). Stories Behind the Great Traditions of Christmas. Zondervan. str. 17. ISBN 9780310873884. Pristupljeno 10. 4. 2012. „Most people today trace the practice of giving gifts on Christmas Day to the three gifts that the Magi gave to Jesus. 
  7. ^ a b Ringel, Paul. „Why Do Children Get Presents on Christmas Anyway?”. The Atlantic. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  8. ^ „Christmas: How did gift-giving and caroling get started?”. Christian Science Monitor. 21. 12. 2013. ISSN 0882-7729. Pristupljeno 4. 12. 2017. 
  9. ^ a b Clarke, Peter (avgust 2006). „Christmas gift giving involvement”. Journal of Consumer Marketing. 23 (5): 283—291. ISSN 0736-3761. doi:10.1108/07363760610681673. 
  10. ^ Silverman, Rosa (2016-12-05). „How much should you spend on Christmas presents this year?”. The Telegraph. ISSN 0307-1235. Pristupljeno 2019-03-03. 
  11. ^ „Momtroversy: How many Christmas presents should you give your kids?”. ABC News. 2018-12-21. Pristupljeno 2019-03-03. 
  12. ^ a b v ING.com (1. 12. 2016). „The truth about unwanted Christmas gifts”. ING.com. Pristupljeno 1. 12. 2017. 
  13. ^ „The economic case against Christmas presents”. Vox. Pristupljeno 2017-12-05. 
  14. ^ „Poorly-Wrapped Gifts Get a Better Response”. Stuff. Pristupljeno 11. 12. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Božićni poklon na Vikimedijinoj ostavi