Borislav Radović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borislav Radović
Puno imeBorislav Radović
Datum rođenja(1935-03-10)10. mart 1935.
Mesto rođenjaBeogradKraljevina Jugoslavija
Datum smrti26. april 2018.(2018-04-26) (83 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija
Aktivni period1952—2018.
Veb-sajthttps://borislavradovic.com/

Borislav Radović (Beograd, 10. mart 1935 — Beograd, 26. april 2018) bio je jugoslovenski i srpski pesnik, esejista i prevodilac.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

U Beogradu je završio studije opšte književnosti sa teorijom. Veći deo radnog veka proveo je kao urednik u izdavačkoj delatnosti. Od 1952. kada je kao srednjoškolac počeo oblavljivati stihove, bavi se književnošću i prevodilaštvom.[2] Bio je funkcioner Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije.[3] Enes Halilović ga je opisivao kao čoveka grofovskog držanja i dostojanstva.[3]

Kritička ocena[uredi | uredi izvor]

Borislav Radović se smatra jednim od najznačajnijih srpskih pesnika dvadesetog veka. Uz Jovana Hristića i Ivana V. Lalića, Radović je najznačajniji pesnik kulture kod nas. Poznat kao jezički perfekcionist i istraživač stilskih sredstava, Radović je retko i nerado objavljivao svoje tanke zbirke pesama. U početku shvaćen kao predstavnik neosimbolističkog stila, posle deset godina pauze pojavio se sa sasvim drugačijim pesama. Pesme pisane posle 1971. predstavljaju jednu knjigu koju je autor do kraja devedesetih polako dopunjavao. Ove pesme se odlikuju pravilnom sintaksom, odsustvom pesničkih ukrasa, i škrtošću u izrazu koja nikada ne prelazi u hermetizam. U pozadini svake od tih pesama nalazi se životno ili literarno iskustvo, koje je duboko promišljeno i dato u jasno uobličenim stihovima. Radović se kloni apstrakcija tako da svaka konkretna slika ostaje to što je i upravo takva pleni čitaoca. Poslednjih godina je svoje nesvakidašnje iskustvo pisanja, prevođenja i čitanja poezije podelio sa čitaocima u vidu nekoliko esejističkih knjiga.[4]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Dela[uredi | uredi izvor]

Zbirke pesama[uredi | uredi izvor]

  • Poetičnosti, Beograd 1956.
  • Ostale poetičnosti, Beograd 1959.
  • Maina, Novi Sad 1964.
  • Bratstvo po nesanici, Beograd 1967.
  • Opisi, gesla, Beograd 1970.
  • Izabrane pesme, Beograd 1979.
  • Pesme 1971-1982, Beograd 1983.
  • Izabrane pesme 1954-1984, Beograd 1985.
  • Trideset izabranih pesama, Beograd 1985.
  • Pesme 1971-1991, Banja Luka 1991.
  • Pesme, Beograd 1994.
  • Pesme, Beograd 2002.
  • Četrdeset dve izabrane pesme, Beograd 2007.

Eseji[uredi | uredi izvor]

  • Rvanje s anđelom i drugi zapisi, Beograd 1996.
  • O pesnicima i o poeziji, Banja Luka 2001.
  • Neke stvari, Beograd 2001.
  • Čitajući Vergilija, Banja Luka 2004.
  • Još o pesnicima i o poeziji, Beograd 2007.

Prevodi[uredi | uredi izvor]

  • Morekazi, Sen-Džona Persa, 1963.
  • Izabrane pesme Pola Elijara, 1971.
  • Pariski splin, Šarla Bodlera, 1975.
  • Luj Lamber, Onorea de Balzaka, 1999.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Borislav Radović”. poezijasustine.rs. Pristupljeno 19. 1. 2023. 
  2. ^ „Preminuo pesnik Borislav Radović”. Blic. Pristupljeno 29. 4. 2018. 
  3. ^ a b Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Borislav Radović i 40 pesama: Antički mudrac zalutao u poludelo doba”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-08-24. 
  4. ^ Dobitnik Nagrade „Desanka Maksimović" (2001) - O poeziji Borislava Radovića

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Biografska beleška iz knjige Pesme, Beograd 2002.
  • Borislav Radović - Pesnik - zbornik radova, Kraljevo 2003.
  • Biografska beleška iz knjige Još o pesnicima i o poeziji, Beograd 2007.
  • Radivoje Mikić Metafore i analogije u Pesnički postupak, Beograd 1999. str 113-142.
  • Tihomir Brajević Prevladavanje retorike pesništva, pogovor Izabranim pesmama, Beograd 2005.
  • Nikola Živanović Zavodljivost opštih mesta, Polja, septembar-oktobar 2008.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]