Varjaška garda (grč.Τάγμα των Βαράγγων, Βάραγγοι) bio je naziv pod kojim su bili poznati nordijski i anglosaksonskinajamnici, koji su služili u Vizantijskoj vojsci od 10. do 14. vijeka. Fraza se prvi put koristi u hronici Jovana Skilica, Madridska Skilica, iz 1034. godine. Varjazi su u Vizantijsko carstvo stigli preko Kijevske Rusije. Godine 988. car Vasilije II od ruskoga kneza Vladimir I dobio je odred od 6.000 ljudi za borbu sa uzurpatorom Vardom Fokom i organizovao ih je u tagmu. U naredna dva vijeka Varjazi su učestvovali u ratovima koje je vodilo Carstvo i služili su kao dvorska straža. Mjesto na kome su bili smješteni prvo je bio Veliki dvorac, a od početka ere Komnina bili su u kompleksima Mangana i Vlaherna. Varjaška garda bila je selektivna jedinica, čuvena po vijernosti gospodaru, fizičkoj spremnosti, oružju, odjeći i disciplini. Njihovim oficirima dodjeljivane su dvorske titule — npr. Harald III imao je titulu spafarokandidata. Na čelu garde obično se nalazio Grk sa titulom akolufa.
Ovaj članak vezan za Vizantiju je klica. Možete doprineti Vikipediji tako što ćete ga proširiti.