Vigilija
| Vigilija | |
|---|---|
 Praznična gozba za Vigiliju | |
| Obeležava | Katolička crkva u Poljskoj |
| Datum | 24. decembar |
| Povezan sa | Božić u Poljskoj |
Vigilija (poljski jezik: Wigilia), izgovor: (poljski izgovor: [vʲiˈɡʲilja] (
slušaj)) je tradicionalna večera bdijenja za Badnje veče u Poljskoj, koja se održava 24. decembra. Termin se često primjenjuje na cijelo Badnje veče, proširujući se dalje do Pasterke – ponoćne mise, koja se održava u rimokatoličkim crkvama širom Poljske i u poljskim zajednicama širom svijeta u ponoć ili prije ponoći. Običaj se ponekad naziva "wieczerza" (večera) ili "wieczerza wigilijna" (večera za Banje veče), na staropoljskom što znači večernja trpeza, povezana sa kasnom crkvenom službom, večernje sa latinskog jezika.
Riječ Vigilija potiče od latinske riječi Vigil (bdijenje, noćno bdijenje, gledanje). Povezana gozba prati dan apstinencije i tradicionalno počinje kada se ugleda Prva zvijezda.[1] Božić se ponekad naziva i "Gviazdka", "mala zvijezda".
U Poljskoj Božić se praznuje tri dana. Božićne proslave počinju 24. decembra (Vigilija), 25. decembar je Božić, poznat kao Prvi dan Božića u Poljskoj. Dan Božića je opušteniji u smislu običaja. Ljudi obično posjećuju druge članove porodice i dijele zajedno još jedan obrok. Drugi dan Božića u Poljskoj je 26. decembar, dan poznat pod nazivom Dan darova.[2] Period pred Božić je Advent (lat. adventus). U hrišćanskoj tradiciji riječ je o vremenu iščekivanja drugog Hristovog dolaska. Traje od 23 do 28 dana, počevši od prve nedjelje po proslavljanju Hrista Cara. Te večeri cela porodica seda za slavsku trpezu i slavi predstojeće božićne praznike.[3]
Tradicije i običaji u Poljskoj tokom Vigilije[uredi | uredi izvor]
U Rimokatoličkoj crkvi u Poljskoj Vigilija (Badnje veče) se praznuje 24. decembra. Međutim, u nekim regijama Poljske ponekad se dan Badnje večeri odlaže.[4] Naime, po narodnom predanju (još živom, npr. u oblasti Kielce), u godinama kada 24. decembar pada na nedjelju, Badnje veče nije moglo da se slavi jer „nedjelja ne prihvata post“. U takvom slučaju u subotu je organizovano povečerje, a Božić se slavio tri dana. Ako Vigilija pada u nedelju, ali odlazak na Pasterku ne znači prisustvovanje nedeljnoj, već čak i Božićnoj misi. Takođe je vredno zapamtiti da ako neko učestvuje u Pasterki u ovim okolnostima, više ne mora da ide na mise koje se slave na Božić.[5]
Vigilija nije službeni neradni dan u Poljskoj i mnogi ljudi rade taj dan. Trgovine su otvorene ali obično imaju skraćeno radno vrijeme. Pripreme za Badnje veče mogu da potraju veoma dugo.
U Poljskoj je Vigilija postala trajna tradicija tek u 18. vijeku. Glavni dio Vigilije je svečana večera koja se sastoji od posnih jela. Ova večera je striktno porodične prirode. Ponekad se ipak, osim rodbine, pozovu i ljudi koji žive sami. Običaj ostavljanja slobodnog mjesta za trpezom Badnje večeri poznat je i uobičajen u Poljskoj još od 19. vijeka. Ovo mjesto je namjenjeno prije svega namjernom gostu. Na ovaj način izražavamo i sjećanje na naše najmilije koji ne mogu da provedu Božić sa nama ili koji su već preminuli.[6]
Običaji vezani za božićne praznike[uredi | uredi izvor]
Božić je posebno vreme za cijelu porodicu. Međutim, ovi dani su posebno važni za djecu, koja će atmosferu porodičnih praznika i tradicije vezane za njih pamtiti do kraja života. Često se dešava da to postaje tradicija koja se prenosi sa generacije na generaciju. Zbog toga se često cijela porodica uključuje u pripreme za Božić i to postaju porodični običaji.[7]
Božićno čišćenje[uredi | uredi izvor]
Kuća se čisti i priprema za predstojeći božićni praznik.[2] Praznično čišćenje obično podrazumeva veći obim posla nego u slučaju nedeljnih kampanja. Generalno uređenje prostora poželjno je završiti najkasnije tri nedelje prije Božića. Čićenje podova sedmicu dana prije Božića.[8]
Priprema božićne trpeze[uredi | uredi izvor]
Velika pažnja se posvećuje i pripremi božićne trpeze. Šaran je tradicionalno glavni obrok tokom Vigilije. Šaran se kupuje živ nekoliko dana prije Božića iz velike kade u supermarketu. Riba se donosi kući u plastičnoj kesi i drži u kadi punoj vode dok se ne ubije za obrok. Danas mnogi ljudi samo kupuju file šarana.[2]
Božićno drvce[uredi | uredi izvor]
Uz postavljen trpezarijski sto i kićenje jelke je veoma uobičajeno iako to uopšte nije poljski običaj. Jelka je sastavni deo božićne kulture. U početku se božićno drvo zvalo hailekrist (na poljskom jeziku hailekryst).[3] Ova tradicija se u Poljskoj pojavila tek krajem 18. vijeka pa do kraja 19. vijeka[3] i vodi porijeklo iz Njemačke, od ljemačke buržoazije koja se naselila u Poljskoj tokom saksonskog vremena i gdje je jelka značila novi, preporođeni život. Dugo vremena, običaj ukrašavanja jelke nisu odobravali predstavnici katoličke crkve, koji su smatrali da su jaslice simbol rođenja Gospodnjeg. To se promijenilo krajem 19. veka. Danas u katoličkim domovima dominiraju jelke.
Prototip ukrašenog drveta bila je podlazička (na poljskom jeziku podłaziczka), to bi bila vrh smrče ili jele, visila bi ispod plafona, ukrašena drangulijama od šarenih oblatni. U kućama plemića i srednjeg staleža ovaj praznični ukras zamenjen je prelijepom srebrnom činijom ispunjenom jabukama, pozlaćenim orasima i suvim voćem.[6]
Jelka se odnosi na plodnost, nadu, ali i na biblijsko Drvo dobra i zla. Ukrasi koje okačimo takođe nisu slučajni, jer kuglice predstavljaju rajske plodove, a lanci podsećaju na grijeh. Zvijezda na vrhu simbolizuje Vitlejemsku zvijezdu, koja je dovela pastire i Tri kralja u štalu.[9] Božić povezujemo sa dvije boje: zelenom i crvenom. Božićni ukrasi se najčešće izrađuju u ovim bojama. Zelena je simbol nade i vjernosti, dok je crvena simbol krvi Hristove.[3] Jelku treba kititi tek 24. decembra. I njeni pojedinačni elementi imaju svoju simboliku: svijetla su znak Hristovog dolaska na svijet, ukrasi su simbol Božije blagodati, lanac je simbol zmije koja je primamljiva, a jabuka – grijeha.[3]
Postoji priča o božićnom pauku. Božićni pauk je stara legenda o porodici koja nije mogla da priušti da ukrasi svoju božićnu jelku. Probudili su se na Božićno jutro i zatekli drvo prekriveno srebrom i zlatom u obliku paukove mreže. Zbog ove priče smatra se srećom pronaći pauka na božićnoj jelki. Neki ljudi će čak staviti lažnog pauka na svoje drvo kao deo ukrasa u nadi da će imati sreće.[2]
Šopka (božićne jasle)[uredi | uredi izvor]
U svakom domu bude počasno mjesto za jaslice koje oslikavaju događaje od prije dvije hiljade godina. Ponekad su to samo jasle sa blagoslovenom figuricom bebe Isusa, a ponekad su to pametne jaslice koje predstavljaju sve učesnike Božića. Ukućani kupuju ili sami prave šopku.
Vlasnički model proslavljanja Badnje večeri iz 19. vijeka podrazumjevao je pripremanje jednostavnih, tradicionalnih jela od lako dostupnih namirnica, skromne dekoracije i zajedničko provedeno veče tokom kojeg su se pjevale pjesme i sjećali se pokojnika.
Uređenje stola za Vigiliju[uredi | uredi izvor]
Običaj postavljanja zelenog adventskog vijenca sa četiri svijeće u domove i crkve nastao je u istočnoj Njemačkoj. Na zeleni vijenac stavljaju se četiri svijeće. Cijela porodica (zajednica), okupljajući se na molitvi, pali naknadne svijeće u znak budnosti i spremnosti za Isusov dolazak. Adventski vijenac ima bogatu simboliku: svjetlost, zelenilo i krug. Svjetlost pokazuje put, raspršuje tamu, uklanja strah i stvara osjećaj sigurnosti i zajednice. To je znak prisustva Hrista – „Svetlosti sveta“. Zelene grane su simbol nade koja pobeđuje smrt. Kolo označava porodicu (zajednicu) koja u ljubavi i radosti čeka dolazak Gospodnji. Advent je takođe vreme da pripremimo svoja srca za dolazak bebe Isusa kroz povlačenja.[6]
Slama na stolu[uredi | uredi izvor]
Trpeza za Badnje veče ne izgleda slučajno. Po predanju treba da bude pokriven bijelim stolnjakom sa komadićima sijena (ili komadići sušene trave) ispod njega.[2] Sijeno je simbol bebe Isusa koja je ležala u jaslama. Jedno od objašnjenja za ovaj običaj je da sijeno simbolizuje siromaštvo u kome je Spasitelj rođen u Vitlejemu. Međutim, u paganskim običajima, sijeno ispod stolnjaka trebalo je da donese porodičnu sreću i blagostanje za narednu godinu.[10]
Prazno mjesto za Vigilijskom trpezom[uredi | uredi izvor]
Ostavljanje praznog mesta za stolom tokom Vigilije je izuzetno duga tradicija uz različito tumačenje iste. Nekada je ostavljena prazna korica za duše pokojnika koji su se – prema vjerovanjima – na Badnje veče sa porodicom gostili za badnjačkom trpezom. Danas je to za mnoge više simbol ljudi koji više nisu sa nama, posebno člana porodice, ali ih se i dalje sećamo.[2] Moguće tumačenje simbolike praznog mesta za stolom tokom Vigilije je da se ostavlja umornom lutalici, neočekivanom gostu (na poljskom jeziku niespodziewany gość). To bi značilo da ako neko pokuca na vrata na Badnje veče, treba da otvorimo vrata i dočekamo ga kao člana porodice. Poljsko je verovanje da niko ne sme da bude gladan ili sam na Vigiliji, tako da postoji rezervisano mesto za svaki slučaj.
Imela[uredi | uredi izvor]
U mnogim domovima u Poljskoj imela visi sa plafona.To je običaj povezan sa poljupcem, jer imela simbolizuje ljubav, plodnost i vitalne snage. Po drevnim vjerovanjima, imela je trebalo da štiti kuću od nečistih sila. Verovalo se da ima magična svojstva jer je jedna od rijetkih biljaka koja rađa zimi, kada sve ostale umiru i čekaju proleće.
Gradski običaji su se često razlikovali od seoskih. Djelo Julian Wieniawski Pisma iz Jordana gospodinu Janu prikazuje blagostanje i obilje, bogate ukrase i čistoću na trpezi Badnje večeri u gradu. U selu je trpezarija bila okićena „božićnom i smrčevom kičmom“, a na trpezi su se nalazila domaća jela.
Badnje veče je poseban datum, zbog čega se kaže da je to dan koji se „broji od sumraka“. Na mestima postoji verovanje da šta god da se desi na Vigiliji utiče na narednu godinu; ako dođe do svađe, to predskazuje svadljivu i mučnu godinu. Na mestima postoji verovanje da šta god da se desi na Vigiliju utiče na narednu godinu; ako dođe do svađe, to predskazuje svadljivu i mučnu godinu.
Spoljne pripreme za Božić počinju odmah posle praznika Svih svetih (1. novembra). U prodavnicama se kupuju božićni ukrasi, jelke i slično.
Tradicije za Badnje veče u Poljskoj su neodvojivi element večere 24. decembra. Na današnji dan u mnogim domovima se pjevaju kolede, ostavlja se prazno mjesto za trpezom, a ispod stolnjaka se stavlja sijeno.
Simbolika prve zvijezde na nebu[uredi | uredi izvor]
Poljska tradicija je da se ništa ne jede dok se prva zvijezda na nebu ne pojavi na Vigiliju (Badnje veče). Traganje za prvom zvijezdom je tradicionalni zadatak za djecu. Djeca se često postavljaju na prozor u potrazi za prvom svjetlucavom svjetlošću. Ova tradicija je simbol Vitlejemske zvijezde za koju Biblija kaže da je vodila mudrace da pronađu Isusa.[2] Naime, prema Svetom pismu (Jevanđelju po Mateju), upravo je Vitlejemska zvijezda dovela tri kralja (Kaspera, Melhiora i Baltazara) u Vitlejem. U znak sjećanja na ovaj događaj, sa nestrpljenjem se iščekuje prva zvijezda na nebu - ona simbolizuje početak proslave Božića.
Vigilijna večera[uredi | uredi izvor]
U svakom domu izgleda drugačije, ali postoji nekoliko elemenata predbožićne večere koji bi trebalo da imaju svoje mjesto u svakoj katoličkoj porodici.
Vigilija je poljski naziv za glavni obrok koji se jede na Badnje veče. Na ovom obroku se tradicionalno poslužuje 12 jela, mada se jela razlikuju od regiona do porodice. Važno je da barem pojedete svaki zalogaj jer se očekuje da će doneti sreću u narednih 12 meseci. Za katolike, 12 jela simbolizuju 12 Isusovih apostola. Obično u ovom obroku nema mesa ili žestokog alkohola, ali je veoma bogat ribom.[2]
Vigilija je poseban događaj za cijelu porodicu. Porodica se sastaje jer želi da zajedno dočeka rođenje Isusa Hrista (Božić), koje će proslaviti u ponoć – tokom Pasterke. Večera za Badnje veče (Vigiliju) u katoličkoj poljskoj porodici treba da ima poseban tok.
Po tradiciji u Poljskoj, večera za Badnje veče počinje „prvom zvijezdom na nebu“ („pierwsza gwiazdka”). To je obično oko 5 časova poslije podne. Ovo je simbolična referenca na Vitlejemsku zvijezdu koja najavljuje Isusovo rođenje, koju su, prema Bibliji, vidjela Tri kralja na istočnoj strani neba.
Na stolu se postavlja svijećnjak sa četiri svijeće. Kod katolika je običaj da četiri sedmice pred Božić se obilježava kao Adventno vrijeme. Tokom tog vremena svake sedmice se pali po jedna svijeća.[11] Prema predanju, komadići sijena prostiru se ispod bijelog stolnjaka kao podsjetnik da je Hristos rođen u jaslama. Ono što je na tanjiru zasnovano je na tradicionalnim i sezonskim proizvodima dostupnim zimi. Meso nije dozvoljeno. Takođe, za stolom gotovo uvijek ostane prazno mjesto od broja okupljenih rezervisanih za najbliže srodnike. Dodatno mjesto za trpezom za Vigiliju predviđeno je za nenajavljenog gosta, a ovaj običaj postao je popularan u 19. vijeku. To prazno mjesto se, po nekim predanjima, čuva i za Svetog Duha.[12] Obavezno je degustirati sva badnjačka jela, a od trpeze se može ustati tek posle večere.[6]
Večera za Badnje veče u svakom katoličkom poljskom domu treba da sadrži ovih 5 elemenata
- zajednička molitva i lomljenje božićne oblande
- božićna trpeza sa 12 tradicionalnih jela
- razmjena poklona ispod božiićnog drvca
- zajedničko pjevanje božićnih pjesama, koleda
- pasterka
Zajednička molitva i lomljenje božićne oblande[uredi | uredi izvor]
Molitva[uredi | uredi izvor]
Večera je, po običaju, posna i počinje molitvom i čitanjem Svetog pisma, odlomka Jevanđelja po Mateju, Luki (druga glava, stihovi 1-20) ili Jovanu u dijelu koji se odnosi na rođenje Isusovo. Ovo je najvažniji element večernjeg obroka. Glava porodice treba da predvodi zajedničku molitvu i pročita pomenutu glavu Jevanđelja.
Tekst molitve prije čitanja Svetog pisma
| Original na poljskom jeziku | Prevod na srpski jezik |
|---|---|
|
|
Nakon čitanja fragmenta Svetog pisma, vođa govori univerzalnu molitvu.
| Original na poljskom jeziku | Prevod na srpski jezik |
|---|---|
|
|
Lomljenje božićne oblande[uredi | uredi izvor]
Čitav ritual Badnje večeri u poljskoj tradiciji počinje lomljenjem božićne oblande (oblatne ili napolitanke) - koja se ranije zvala magla (na poljskom jeziku mgiełką), kočak od pšeničnog brašna i vode, pečenog u gvozdenom kalupu. Ova aktivnost je karakteristična za Poljsku, ali liči na sličan starohrišćanski ritual. U prvim danima crkve, tokom služenja mise osvještavali su se somunovi i tanjiri, koji su se svečano lomili i davali vjernicima kao pričešće. Na Badnji dan (u Poljskoj Vigilija) vjerske zajednice su nekada dijelile eulogije, odnosno hljebove identične po obliku, ali nisu osvjećeni i neupotrebljeni u evharistijskom obredu. Vjernicima su podjeljene pohvale, koji su ih primili u slavu rođenog Isusa u znak hrišćanskog bratstva i ljubavi. Za vrijeme vladavine Karla Velikog, odnosno sredinom 9. vijeka, u crkvama u zapadnoj Evropi mijenjan je sveti hljeb koji se koristio na misama. Novi je definitivno bio sličniji oblandama koje vidimo danas. Nakon rascepa Crkve 1054. godine, oblanda kakvu danas poznajemo definitivno je uključena u obrede katoličke mise. U srednjovjekovnoj Evropi manastiri su proizvodili oblande. Benediktov red u Kluniju je prednjačio. Ovaj običaj datira još od početka 19. vijeka.[3]
Prije večere a poslije zajedničke molitve učesnici međusobno lome božićna oblandu (na poljskom jeziku Opłatek) i pritom međusobno razmjenjuju želje. To je vrlo tanak papirni pravougaonik napravljen od brašna i vode (beskvasni hljeb). Na njemu se obično nalazi slika Marije, Josifa i Isusa. Svako uzima po parče i ide do svakog gosta za stolom sa božićnim željama. Nakon što su svi izrekli želje za druge, odlome po parče oblande i pojedu je. Ponekad se smatra da ova tradicija simbolizuje lomljenje hljeba na Tajnoj večeri.[2]
Simbol božićne oblande povezuje Poljake širom svijeta, zbog čega se na božićnim čestitkama često nalazi i komadić božićne oblande, znak međusobne veze.[6]
| Original na poljskom jeziku | Prevod na srpski jezik |
|---|---|
|
A teraz w duchu miłości i przebaczenia przełamiemy się opłatkiem – chlebem miłości. Otwierając nasze serca we wzajemnej miłości, otwieramy je na przyjście Pana. Niech On będzie zawsze z nami. Panie Boże, Ty sprawiłeś, że ta święta noc, kiedy wspominamy pamiątkę Wcielenia Twojego Syna dla naszego zbawienia, zajaśniała blaskiem Twej światłości. Spraw, abyśmy, opromienieni tym blaskiem, z otwartym sercem przyjęli Jezusa jako naszego Odkupiciela. Pobłogosław nas i te opłatki, którymi się podzielimy na znak miłości i przebaczenia. Naucz nas, Panie Boże, dzielić się chlebem, miłością i życzliwością ze wszystkimi ludźmi, a zwłaszcza z tymi, wśród których żyjemy. Przez Chrystusa, Pana naszego. Amen.[13] |
A sada ćemo, u duhu ljubavi i praštanja, prelomiti oblandu – hljeb ljubavi. Otvarajući svoja srca u međusobnoj ljubavi, otvaramo ih dolasku Gospodnjem. Neka je uvijek sa nama. Gospode Bože, učinio si da ova sveta noć, kada se sećamo Ovaploćenja Sina Tvoga radi našeg spasenja, zasija sjajem svjetlosti Tvoje. Učini da, obasjani ovim sjajem, otvorenog srca prihvatimo Isusa kao našeg Otkupitelja. Blagoslovi nas i ove oblande koje ćemo podijeliti u znaku ljubavi i praštanja. Nauči nas, Gospode Bože, da dijelimo hljeb, ljubav i dobrotu sa svim ljudima, a posebno sa onima među kojima živimo. Kroz Hrista Gospoda našeg. Amin. |
Oblanda se lomi u znaku ljubavi i praštanja kako bi porodica sjedeli za trpezom i radosno uživala u Božiću. Važno je da želje koje izražavamo jedni drugima u porodici budu ispunjene ljubavlju, dobrotom i podrškom. U takvom trenutku možete se zahvaliti jedni drugima za godinu dana zajedno ili reći „izvini“ ako imaju nešto da objasne jedni drugima.[14]
Ovaj običaj svoje korjene ima u prvim vijekovima hrišćanstva, gdje je bio znak duhovnog zajedništva među članovima date zajednice. Danas je lomljenje božićne oblande simbol pomirenja, ljubavi i prijateljstva. Slanje želja jedno drugom izražava želju da porodica živi zajedno u harmoniji. Nekada su pored tradicionalnih oblandi od beskvasnog testa, hljeba i vode postojale i šarene oblande. Te oblande se kasnije podjele sa životinjama. Njegovanje ovog običaja trebalo je da ih zaštiti od raznih bolesti.[3]
Kako zaželiti želje dok lomite božićnu oblandu?[uredi | uredi izvor]
Evo nekoliko savjeta o tome kako da zaželite božićne želje bez lažiranja![15] Da biste naučili kako da napravite lijepe božićne želje, hajde da prvo prođemo kroz kako to ne činiti. Često ne shvatamo koje greške pravimo...
- Ne poželi drugima ono što ne želiš sebi
- Nemojte željeti da se vaša očekivanja ispune
- Ne govori floskule
- Ne popravljajte nikoga
- Budite ljubazni
- Prilagodite svoje želje vezi
- Analizirajte unapred šta želite
- Kontrolišite svoje pokrete
Trpeza[uredi | uredi izvor]
Večera, koja tradicionalno uključuje dvanaest jela i poslastica, može trajati nekoliko časova. Ponekad jelovnici za Badnje veče odražavaju multikulturalne aspekte, jer su Jevreji, Poljaci, Nijemci, Litvanci i druge manjine živjeli zajedno u prošlosti. Poslije jela slijedi razmjena poklona. Ne jede se meso niti pije alkohol.
Vigilijska večera može da počinje supom, bilo borščom sa tortelinijama, ili konzumom od divljih pečuraka, nakon čega sljedi haringa u različitim oblicima. Riba je glavno jelo tokom Vigilije širom Poljske. Postoje varijacije glavnog jela, kao što su fileti šarana, šaran u aspiku, gefilte ribe (šaran u jevrejskom stilu), slatkog šarana sa lukom, šargarepom, bademima i suvim grožđem i slično. Dodatak jelu se sastoji od raznih jela od kupusa, kuvanog crvenog ili kiselog kupusa sa salatom od jabuka. Hljeb koji se služi za jelo je često čala, bez sumnje pozajmljen od vjekovima dugih jevrejskih sunarodnika Poljske. Zatim postoji niz poslastica, posebno kolači od maka, babka, makoviec i drugi slatkiši, uključujući jestive božićne ukrase. Regionalne varijante uključuju žurek kiselu raženu supu, siemieniotku (u Šleziji), pirogije punjene sirom i krompirom, kao i pečurke i kupus, punjeni kupus sa pečurkama i pirinčem, golabki kiflice, kluski sa makom i slično. Ne pije se alkohol nego kompot.
Razlike u običajima u regionima Poljske[uredi | uredi izvor]
U Velikoj Poljskoj i Šleziji služi se riblja čorba, a u Maloj Poljskoj i istočnoj Poljskoj služi se boršč ili supa od pečuraka. Siemieniucha[16], odnosno supa od lanenog sjemena, takođe je popularna u Šleziji.[7]
Razmjena poklona[uredi | uredi izvor]
Veliki dio svečanosti u Vigiliji je otvaranje poklona. Pod jelku se često stavljaju pokloni koje, po predanju, donosi zvijezda Svetog Nikole, Deda Mraz, beba, anđeo ili zvijezda. Važan običaj koji prati Vigiliju je pjevanje pesama. Nakon što svi završe sa večerom, djeca često otvaraju svoje poklone i dijele poklone za odrasle ispod drveta. Darivatelji u poljskoj tradiciji su "Święty Mikołaj" (Sveti Nikola), „Aniołek“, mali anđeo, "Gwiazdka", zvijezda – ženski pandan Svetog Nikole – ili Gwiazdor (muški rod), što je ili paganska tradicija ili predstavlja malu Vitlejemsku zvezdu. Sveti Nikola je tradicionalno donosio poklone 6. decembra. To varira i u nekim porodicama Sveti Nikola darove donosi i 6. decembar i na Božić.
U Šleskoj jela za Badnje veče uključuju "vetka" i kolače od maka. Po poljskom običaju, jela za Badnje veče treba da budu brza, odnosno bezmesna i bez upotrebe životinjskih masti. Post na Badnje veče je prilično rasprostranjen običaj, iako nije obavezan u mnogim hrišćanskim denominacijama. Rimokatolički biskupi podstiču očuvanje ovog običaja „zbog jedinstvene prirode današnjeg dana u Poljskoj“. Kada se zvezda pojavi, tanjir – posebna pirinčana oblanda, blagosilja se i lomi na sitne komade i deli svima oko stola. Tek tada možete početi da jedete. Praznična gozba ima 12 jela, po jedno za svakog apostola.
U pojedinim mjestima postoji vjerovanje da šta god da se desi na Vigiliji utiče na narednu godinu; ako dođe do svađe, to predskazuje svadljivu i mučnu godinu.
Objašnjenje običaja[uredi | uredi izvor]
Deda Mraz (poznat i kao "Święty Mikołaj" ili "Mikołajk" ili Sveti Nikola) donosi poklone u Poljsku 6. decembra. Svaki region Poljske ima drugačije mišljenje o tome ko donosi poklone na Badnje veče. U istočnoj Poljskoj to je "Dziadek Mróz" (Djeda Mraz), u zapadnoj i sjevernoj Poljskoj je "Gwiazdor" (Zvijezdani čovjek), u južnoj Poljskoj je "Dzieciątko" (beba Isus), "Aniołek" (Mali ugao) ili "Gwiazdka" (Mala zvijezda). Ponekad se djeci kaže da je potrebno da budu tiha tokom obroka u Vigiliji kako ne bi uplašili darodavca.[2]
Pokloni koji predstavljaju poljsku kulturu[uredi | uredi izvor]
Sljedeći pokloni predstavljaju odraz poljske tradicije i kulture
- Bolesławiec keramika
Boleslavečka grnčarija[17]se proizvodi u Poljskoj u malom gradu Boleslavac vijekovima, a neki od prvih komada zapravo datiraju iz 600. godine naše ere. Svaki komad grnčarije je pažljivo ručno oslikan i žigosan stvarajući veoma jedinstven i tradicionalan dizajn. Keramika je dva puta pečena što je čini izuzetno izdržljivom, pogodnom za mikrotalasnu pećnicu, rernu, zamrzivač i mašinu za pranje sudova.[18]
- Poljski pekarski proizvodi
Poljska je poznata po svojim kolačima, kolačićima i drugim slatkim poslasticama iz piekarnie (pekare) i cukiernie (poslastičarnice).[18]
- Kuharice sa poljskim jelima
- Knjige koji su napisali poljski pisci
Poljska ima niz poznatih knjiga koje su prevedene na više svjetskih jezika. Olga Tokarčuk je 2018. godine dobila Nobelovu nagradu za književnost.[18]
- Vodka
Postoji nekoliko različitih tipova vodki, među poznatijima su sljedeći brendovi Luksusova vodka, Sobieski vodka, Zubrovka vodka, Viborova vodka, Belvedere vodka i druge.[18]
- Poljski slatkiši[18]
- Krówki - Krovki, što bukvalno znači "male krave" na srpskom jeziku. To su poljske polu-mekane mliječni karamele. Spolja su tvrde, a iznutra gnjecave.
- Mieszanka Krakowska - poljski bomboni imaju tanku čokoladnu spoljašnjost omotanu oko voćnog žele bombona.
- Ptasie Mleczko - poljski meki slatkiš preliven čokoladom koji je punjen glatkom masom slično slatkišu maršmelou.
- Michałki - poljska mekana čokoladna bombona koja je punjena zdrobljenim orašastim plodovima.
- Poljski umjetnički predmeti i suveniri
Moderna umetnost u Poljskoj je šarena, živahna i zabavna, na umjetničkim pijacama se mogu pronaći ručno rađeni komadi, neki su direktno inspirisani poljskim folklorom.[18] Najpoznatija umjetnička revija je Targi Rzeczy Ładnych (Tržište lepih stvari), najvećoj reviji dizajna u Poljskoj na kojoj možete kupiti lokalno ručno izrađene predmete i upoznati umjetnike[19]. Predmeti od poljskog ćilibara, se često nazivan „zlatom sjevera“[20] Na pješčanim plažama duž Baltičkog mposjetio mogu samostalno pronaći neobrađen ćilibar. Poljska proizvodi neke od najfinijih božićnih ukrasa od ručno duvanog stakla u Evropi. Ovi ukrasi se izdvajaju zbog visokog kvaliteta, tradicionalnih umjetničkih dijela i jedinstvenih ukrasa.[21]
Božićne pjesme (koleda)[uredi | uredi izvor]
Na kraju okupljeni mogu pjevati božićne pjesme (pustiti muziku). Neke porodice u Poljskoj pjevaće božićne pjesme nakon što se obrok završi. Ove pjesme su svečanog i religioznog tona. U nekim delovima Poljske, češće na selu, ljudi će putovati između kuća pjevajući pjesme ili izvodeći kratke skečeve o rođenju Isusa Hrista.[2]
Poslije večere za Vigiliju (Badnje veče), zajedničko pjevanje pesama je obavezno. Prva poljska božićna pjesma (koleda), zvane na poljskom jeziku kantyczka, datira iz 1424. godine - "Zdravo, budi anđeoski kralj" (na poljskom jeziku "Zdrów bądź królu anielski"). Popularna pjesma „Anđeo je govorio pastirima” (na poljskom jeziku "Anioł pasterzom mówił") takođe potiče iz 15. vijeka. Zbirke pesama i pastorala objavljivane su u knjižicama koje se nazivaju pjesmama. Većina božićnih pjesama nastala je na prelazu iz 17. u 18. vijek. Najpoznatija božićna pjesma (koleda) je "Bog se rodi" u ritmu poloneze i ima direktan patriotski ton, ali postoje i mnoge druge, neke su više religiozne kao što su „On nam daruje nepojmljive darove“ (“Niepojęte dary dla nas daje”)[22], popularne su “Danas u Vitlejemu” (na poljskom jeziku “Dzisiaj w Betlejem”) i “Dotrčali su” (na poljskom jeziku “Przybieżeli”), a neke su narodne, poput gorštačke „Oj, Maluški” (na poljskom jeziku Oj maluśki) ili "Nije bilo mjesta za tebe" (na poljskom jeziku “Nie było miejsca dla ciebie”). Repertoar poljskih pesama vjerovatno broji i do 700 naslova.[23] Pjevanje božićnih pesama je prije svega element tradicije, važan kulturni element, ali i dobar način za molitvu (uostalom, onaj ko peva moli se dva puta). Pored toga, to je dobar izgovor za porodičnu integraciju. Božićne pjesme su jednostavne i laganih melodija.[13] Neke pjesme imaju i više – 2, 3, ponekad 4 stiha – što je još interesantnije jer je u liturgiji božićni period mnogo kraći od Adventa ili Velikog posta. Često ih pjevaju rado čak i ljudi koji Božić ne slave baš religiozno.
Tradicija Vigilije uključuje i kolendavanje, ali se u mnogim mjestima ne praktikuju stari običaji, umjesto toga ostao je običaj pjevanje za Vigilijom. U mnogim dijelovima Poljske kolednici su krenuli na Vigiliju (Badnje veče). Običaj pjevanja koleda poznat je još od 17. vijeka. Kuće su obilazili kolednici noseći šarenu zvijezdu. Božićnoj pjesmi prisustvovala je seoska omladina, učenici, orguljaši i sami sveštenici. Išli su od kuće do kuće, pjevali pjesme i izražavali želje ukućanima – za šta su dobijali priloge u novcu i naturi. U ponoć su svi otišli na Pasterku (Ponoćnu misu). Često, kako je raspoloženje bilo zaista praznično i bezbrižno, ljudi su se zabavljali na razne načine.[6]
Pasterka[uredi | uredi izvor]
Pojedine porodice kao i pojedni vjernici prisustvuju tradicionalnoj ponoćnoj misi/pastirskoj misi (pasterki), gjde se pjevaju i božićne pjesme. To je posljednji i najvažniji element svake Vigilije. Božić ima tri odvojena misna oblika Ponoćna misa, sveta misa ujutru i na Badnji dan. Proslava Božića ima svoje korijene u Jerusalimu. Lokalni patrijarh je u svečanoj procesiji otišao u Vitlejem da odsluži svetu misu u ponoć u pećini Rođenja. Po povratku u Jerusalim služena je druga sveta misa ujutru u hramu Vaskrsenja Gospodnjeg. Treća sveta misa proslavljena je u podne u Sabornoj crkvi. Sa vrlo sličnim običajem susrećemo se u Rimu u vreme pape Grgura Velikog (umro 604. godine). Liturgija riječi pojedinih svetih misa na ovaj dan se razlikuju i stavljaju različite akcente. Tokom ponoćne mise fokus je prvenstveno na činjenici Isusovog rođenja i obožavanje anđela (Jevanđelje po Luki 2:1-14), na svetoj misi ujutru čita se o poklonivanju pastira (Jevanđelje po Luki. 2, 15-20), dok tokom dana se pjeva himnu o Logosu (Jn. 1, 1-18).[24]
U Katoličkoj crkvi u Poljskoj je tradicija da se služe mise u zoru tokom Adventa, koje se nazivaju rorate. Ovo su mise u čast Bogorodice, u znak sjećanja na to da je Majka Božija od Arhangela Gavrila primila vijest da će postati Majka Sina Božijeg. Najstariji tragovi svete mise služene u Poljskoj, roratstvo datira još iz 12. vijeka. U 16. vijeku rorati su već bili poznati širom Poljske. Tokom rorate u oltaru se pali dodatna ukrasna svijeća koja simbolizuje Majku Spasitelja.[6]
Božićni doručak[uredi | uredi izvor]
Božić je državni praznik u Poljskoj i većina Poljaka provodi dan sa svojom porodicom. Poslije Vigilije slijede još dva dana slavlja. Božićni doručak se često sastoji od kajgane, narezaka serviranih sa sosom od rena, dimljenog ili prženog lososa, mariniranih salata i kolača, posebno Toruńskie pierniki (medenjaak), torte i ukrašenih slatkiša.
Poljska dijaspora[uredi | uredi izvor]
Za one koji ne žele da prave svoje Vigilia večere ili samo žele da probaju neka od ovih jela sledeće godine, neka mesta nude Vigilia večere za javnost početkom decembra, na primer Poljski centar Viskonsina[25], Poljska nacionalna katolička crkvi sv. Petra i Pavla u Južnom Milvokiju, Poljski nacionalni klubovi[26].
Nove tradicije[uredi | uredi izvor]
Iako Badnje veče ima hrišćanske korene i usko je vezano za Božić, u današnje vreme ga slavi značajan broj Poljaka, kako vernika, tako i nevernika. Sve češće možemo videti organizovanje badnjaka u preduzećima i na radnim mestima. Sastanak Badnje večeri na radnom mjestu – iako ne mora da ima sve tradicionalne elemente – vredi započeti kratkom molitvom, čitanjem odlomka Jevanđelja i pjevanjem božićnih pjesama. Obično se organizuje prije 24. decembra. Ovde ne važi toliko crkveno pravo, koliko državno pravo. Zakon o trezvenom vaspitanju i suzbijanju alkoholizma iz 1982. godine zabranjuje prodaju, usluživanje i konzumaciju alkoholnih pića u prostorijama radnog mesta i kolektivnog ugostiteljstva zaposlenih. Međutim, postoje neki izuzeci od ovoga. Vrhovni sud je 24. septembra 2015. godine presudio da: „učešće zaposlenih na privatnom komemorativnom ili oproštajnom skupu ostalih zaposlenih koji se organizuje uz saglasnost poslodavca nakon radnog vremena u posebnom dijelu (socijalni prostorije) sjedišta poslodavca, kombinovano sa konzumiranjem manjih količina alkohola uz saglasnost poslodavca, ne predstavlja tešku povredu osnovnih dužnosti zaposlenog, osim ako je došlo do narušavanja reda i mira na radnom mjestu ili javnog reda.“[27]
Jela tokom Vigilije[uredi | uredi izvor]
U zavisnosti od regiona i porodičnih tradicija, set jela za Badnje veče varira, ali tradicionalno na trpezi za Vigiliju treba da budu svi plodovi zemlje, a trebalo bi da bude dvanaest jela. Trebalo bi da okušate svako pripremljeno od njih da biste obezbedili sreću tokom cele godine po starom verovanju.
Objašnjenje[uredi | uredi izvor]
Tradicija nalaže da se tokom poljske Badnje večeri (kolacja wigilijna) služi 12 tradicionalnih jela. Ovaj broj je simbol bogatstva, koji su bili oblik zahvalnosti bogovima za obilnu žetvu u protekloj godini, 12 apostola i predstavlja 12 mjeseci u godini. Po crkvenom predanju, jela za Badnje veče treba da budu brza – ne smeju da sadrže meso. Međutim u prošlosti, večera se sastojala od neparnog broja jela.
Priprema tradicionalnih jela oduzima dosta vremena. Mnogi restorani i prodavnice nude gotove proizvode, ali Poljaci i dalje više vole da kuvaju tradicionalne porodične recepte jer su uvek ukusniji. Neka specifična jela mogu se razlikovati od različitih regiona, ali mnoga od njih su univerzalna.
Najtipičnija jela za Vigiliju[28][29][30] su:
- crveni boršč[31] sa tortiljama punjenim pečurkama (u nekim regionima Poljske se umesto toga servira bela žurek supa, supa od pečuraka[32], voćna supa ili riblja čorba, (u Šleskoj je tradicionalno jelo Siemieniotka), čime se započinje gozba. Alternativa za vegane je supa od badema[33].
- riba, pripremljenom na različite načine, sa najtradicionalnijim prženim šaranom[34] i u želeu, aspiku, druge varijacije su gefilte ribe (šaran u jevrejskom stilu[35]), slatkog sa lukom, šargarepom, bademima i suvim grožđem. Riba je glavno jelo za Vigiliju širom Poljske, jede se bar dvije opcije tokom gozbe. Glavna riba se poslužuje topla.
- haringa rolmops[36] je posebno popularna i česta na trpezi. Heringa se poslužuje hladna, često u kombinaciji sa jajima, kiselim mlekom.
- prilog glavnom jelu su razne opcije jela od kupusa, kuvanog crvenog ili kiselog kupusa sa salatom od jabuka, punjeni kupus sa pečurkama i pirinčem (poljski jezik Gołąbki)[37], pirjani kiseli kupus sa pasuljom[38] i slično, jela od kuvanog krompira (Kluski Śląskie),
- hljeb koji se služi tokom gozbe je obično halka[39], obično vezano za običaje Jevreja Aškenazija,
- babka (sladak hleb)[40][41], Posebna vrsta je i Toruńskie pierniki (medenjak)[42],[43][44]
- rolada sa makovim semenkama (poljski jezik makowiec)[45].
- piroge (knedle), punjene sirom (ruske[46]), krompirom, pečurkama ili kupusom,
- Kutja[47], važno jelo, slično koljivu. To je mešavina kuvanih, neprerađenih zrna pšenice, kuvanog maka, meda, sušenog ili kandiranog voća natopljenog malom količinom porto ili crnog vina i raznih orašastih plodova i semenki – najčešće badema, zrna suncokreta ili oraha. U prošlosti, kutija nije imala samo kulinarsku ulogu, već je bila povezana i sa verskim verovanjima. Jede se samo tokom Vigilije i to na početku i na kraju gozbe.
- kompot od suvog voća, voćno piće[48],
- poljski kolač od sira (Sernik), ali i razni drugi slatkiši uključujući jestive božićne ukrase[49][50][51],
- ruska salata.
Vjerovanja i sujeverja za Vigiliju[uredi | uredi izvor]
Mnoge aktivnosti koje su se u prošlosti obavljale za Vigiliju imale su za cilj da obezbjede žetvu, blagostanje i zdravlje. Vigilija je puna vjerovanja i sujeverja koja navodno imaju izuzetnu moć, a obično potiču iz starih, lokalnih paganskih vjerovanja.
U poljskoj tradiciji, nijedan drugi praznik nema toliko simbola i rituala kao Božić, važan datum u prazničnom periodu koji se na staropoljskom jeziku zove Godi.[52] Godijem počinje ciklus zimskih obreda, odnosno praznika od Božića do Bogojavljenja. Prvobitno, u to vrijeme preci Poljaka su slavili praznik koji su nazivali „Djedovsko veče“, praznik u čast duša umrlih. Ovi obredi su se do danas sačuvali na Istoku, gdje ih je Pravoslavna crkva ugradila u crkvene liturgijske obrede. U Poljskoj su preživeli uglavnom u ritualima Vigilije (Badnje večeri). Božićni period se završava Bogojavljenjem, na koji su, nakon blagosiljanja vode i tamjana, na vratima ispisani znaci krsta.[53]
Vigilija je bio dan kada su se ljudi posebno trudili od samog jutra - širom Poljske, bez obzira na region - da ga lijepo proslave. Vjerovalo se da kakva bude Vigilija takav će biti svaki naredni dan u godini. Na današnji dan se posebno trebalo dobro ponašati, korektno, bez svađa, biti lijepo obučen i obilno jesti. Djeca su morala da budu dobra, inače bi bila kažnjavana cijele godine.[54]
Relikvije svedušnih obreda uključuju večeru, ostavljanje slobodnog mjesta za trpezom i hranom, upaljeno svijetlo noću i otvaranje vrata stana tokom večere, što ukazuje na iščekivanje duša pokojnika. Na Badnje veče postojale su mnoge zabrane, uključujući: šivanje, predenje, lupanje krupa u stepi, mljevenje u mlinu, sjeckanje hrane itd.[53]
Po principu da će dobro započeta godina obezbediti blagostanje za cijelu godinu, na Vigiliju (Badnje veče) se priželjkivalo i obavljalo čitav niz radnji, posebno agrarnih, kako bi se obezbjedilo zdravlje, žetva i blagostanje za cijelu godinu na farmama i za ukućane i za stoku. Ljudi su se trudili da za Badnje veče spreme 12 jela kako bi sve urodilo plodom u narednoj godini. Među njima se mogu naći žitarice raznih žitarica, uglavnom pšenice i ovsa, kupusa, meda, sušenih pečuraka, ribe. Žitarice su bile izuzetno važne - njihovo obilje na badnjačkoj trpezi značilo je žetvu za cijelu godinu. Preporuka je da se probaju sva jela za trpezom.
Med je bio žrtveni dar namjenjen bićima izvan ljudskog svijeta. U prošlosti se med koristio u magijskom liječenju. Mak je i simbol onoga svijeta; nekada se vjerovalo da čovjeku donosi san – prenosi čovjeka u zagrobni život i tokom večere za Vigiliju ispunjava jedinstvenu funkciju kontakta sa svijetom mrtvih. Djevojka koja sprema jela sa makom imaće sreće u ljubavi.[7] Za vreme večere treba probati sva jela i, kako se ne bi buniti na besparicu, obavezno jesti jela sa makom.[7] Gljive su znak izuzetnog prostora koji je stran i u kontaktu sa neobičnim bićima drugog svijeta.[53]
Na trpezu prekrivenu stolnjakom stavljala su se jela za Vigiliju i ispod nje se prostiralo sijeno. Ispod stola se prostirala slama. Ukućani mogu pokušati i da izvuku parče sena ispod stolnjaka. Onaj ko najduže izvuče, uživaće najveću sreću i uspeh u narednoj godini.[3] Jer Vigilija je i vrijeme gatanja i proricanja. U prošlosti su se poslije večere praktikovali različiti običaji. Kada su veseljaci još sjedeli za stolom, ispod stolnjaka su se izvlačile slamke ili komadići sijena. Pravi i dugi su predviđali miran život bez opasnosti, dok su krivi predviđali neke nevolje za ostatak godine. Gatanje se na sličan način izvodilo pomoću oraha. Pun orah sa zdravim jezgrom bio je dobra prognoza za budućnost, za razliku od praznog ili pocrnjelog. Naravno, ova predviđanja nisu shvaćena previše ozbiljno. Poslije večere djevojke su izlazile iz kuće i slušale – gdje će pas lajati, odatle će doći i ljihov budući vjerenik.[6] Na kraju večere, djevice i neženje su govorili svoju buduću sudbinu iz klasja i sijena. Ako je stabljika bila zelena, to je značilo vjeridbu, ako je stabljika uvenula, značilo je čekanje, a ako je bila žuta, značila je smrt ili usitinu, veoma loš znak. Gatalo se i otresanjem žita sa klasja; ako je broj bio paran, to je značilo brak. Uz ostatke večernje stoke davano je i sijeno, a od slame su se pravile uže i vezivale voćke da bi dale plodove, a pravili su se i manji snopovi koji su stavljali između ozimih ujseva za dobru žetvu.[53] U Šleziji blagostanje donosi mali novac koji leži na stolu pored božićne oblande. Takođe se obraća pažnja na smer u kom ide dim nakon gašenja sveće. Ako krene prema vratima, možda će neko nedostajati sledeće godine. Snopovi neomlaćenog žita postavljeni po uglovima prostorije simbolično su potkrepljivali njihov značaj.[53]
Ozbiljni zemljoradnici i ugledne domaćice takođe nisu prezirale – doduše u drugu svrhu – ovakvu vrstu gatanja: bilo je dobro čuti rzanje konja, blejanje ovaca ili rikanje krave u tišini mrazne noći. To bi značilo je da će na farmi biti sreće. Nasuprot tome, mjaukanje mačke, gunđanje svinja ili trube gusaka nisu bili povoljni znaci.[6]
Predviđala se vremenska prognoza za cijelu godinu, posmatrajući vrijeme od Vigilije do Bogojavljenja. Ako je na Vigiliji nebo bilo puno zvijezda, kokoške su trebale da nose lijepa jaja, a ako je oblačno, krave su trebale da daju mnogo mlijeka. Od Božića, kao potaknuti ljudskim željama, pojavili su se ljudi prerušeni – kolednici, kolednici, Irodi, obučenih u cigane, Jevreje i sl., sa turonom, kozom ili medvjedom, konjem, a u Poljskoj i polurodom. Ove životinje su smatrane oličenjem moći đubrenja.Ove grupe su šetale sa zvijezdom ili jaslicama i igrale scene vezane za Hristovo rođenje. Cijeli ritual je bio usmjeren na buđenje života, plodnosti polja i plodnosti žena.[53]
Još u 19. vijeku vjerovalo se da se tokom večere za Vigiliju može videti osoba koja je umrla u tekućoj godini – ako samo odete u hodnik i pogledate u sobu kroz ključaonicu, videćete njega ili nju kako sjedi sa ostalim ukućanima. Donedavno se vjerovalo da se duše pokojnika pojavljuju na večeri za Vigiliju. Za takvog „posjetioca iz zagrobnog svijeta“ je čak ostalo slobodno mjesto za stolom – ovaj običaj se vjerovatno zadržao do danas kao slobodno mjesto za neočekivani dolazak.[55]
Takođe se sujeverno vjerovalo da nepoštovanje svete večeri može izazvati razne nedaće. Ljudi se do danas opominju da se na Vigiliju ne svađaju i da pokazuju ljubaznost jedni prema drugima.[55]. Preovlađuje sujeverje da ako je prvi gost u kući na Badnje veče mladić, to će donjeti srećnu godinu.[55]
Postoji i običaj da se u jedno uho u jelo boršu stavi groš – ko ga nađe imaće sreće u narednoj godini. Bilo kakve povrede ili bolesti tokom praznika doživljavani su kao znak zdravstvenih problema. [55]
Lovci tradicionalno idu u lov na Badnje veče, a njegov uspješan ishod je obezbjeđenje zaštite zaštitnika lova Svetog Huberta.[55]
Postoji tradicija da se proba svako od dvanaest jela za Vigiliju kako im ne bi ponestalo sljedeće godine.[55]
Neki ljudi ostavljaju šaranske krljušti u novčanik „za sreću“. Vjeruje se da šaranske ljuske donose dodatnu sreću i neki će ih držati u novčaniku do kraja godine.[55] Neke starije žene će staviti šarganske krljušti u grudnjak tokom obroka i iste će pokloniti gostima sljedećeg dana.[2]
Jedno od sujeverja za Badnje veče kaže da se na Badnje veče mogu čuti životinje kako govore ljudskim glasovima.[55] Naime, stara poljska legenda tvrdi da u ponoć na Badnje veče životinje dobijaju sposobnost da govore. Priča tvrdi da su dobili sposobnost da govore kako bi dočekali bebu Isusa na zemlji. Djeca ponekad bezuspešno pokušavaju da komuniciraju sa kućnim ljubimcima.[2]
Vigilija (Badnje veče) širom svijeta[uredi | uredi izvor]
Badnje veče nije praznik, ali u poljskim običajima i tradiciji, počevši od svečane večere, to je dan koji se slavi praznično i generalno se smatra najporodičnim danom u godini (u mnogim zemljama to nije toliko važno). Slično kao u Poljskoj, Badnje veče se slavi u Litvaniji, Češkoj i Slovačkoj, obično uz mnogo pozajmica iz staroslovenskog badnjaka.
Običaj lomljenja oblande je nepoznat van Poljske, Litvanije i Bjelorusije[56]. U mnogim zemljama nema posta (takođe u Poljskoj trenutno nije obavezan) niti pasterke (ponoćne mise).
Evropske zemlje[uredi | uredi izvor]
- U Velikoj Britaniji većina ljudi radi na Badnje veče. Na prvi dan Božića, tipično jelo za večeru je pečena ćuretina sa brusnicom. Na Božić se i Britanci daruju[57].
- Badnje veče se takođe ne slavi u Holandiji i, sve češće, u Belgiji, gdje ga zamjenjuje svečani božićni doručak u restoranu.
- U Belgiji, Badnje veče je dan rezervisan za vjerske ceremonije i predstave rođenja.
- U Francuskoj je najvažnija božićna večera, sa strazburškom paštetom od guščje ili pačje džigerice (foie gras), ostriga i dimljenog lososa. Živina, posebno ćuretina, obično se jede na Badnje veče.
- U Danskoj se za Badnje veče služi pečena patka, a zatim riža sa bademima.
- U Austriji na trpezi Badnje večeri nalaze se šaran ili patka, a u Njemačkoj je to raskošnija večera, koja se obično sastoji od salate sa krompirom i kobasicama.
- U Norveškoj se za Badnje veče služe svinjska rebra (ribbe na norveškom) i kuvano ovčije meso (pinnekjøtt na norveškom), ili posebno jelo pripremljeno od usoljene i kuvane ribe (koja je prethodno ostavljena u soda lugu 2-3 dana). ), koji se zatim servira sa slaninom. Ovo jelo se zove lutefisk[58].
- U Grčkoj djeca ujutru pjevaju božićne pjesme. Na svakoj trpezi nalazi se Hljeb Hristov - veliki slatki hljebovi u raznim oblicima i sa raznim ukrasima. Jelke su se prvi put pojavile 1833. godine - običaj je uveo grčki kralj Otton I Wittelsbach (sin kralja Bavarske). Tradicionalni grčki običaj je ukrašavanje čamca ili broda.
- Na Balkanu se tokom obilježavanja Badnjeg dana i tradiciji i običajima Srba nalaze dosta sličnosti sa Vigilijom.
Običaji slični Vigiliji izvan Evrope[uredi | uredi izvor]
U neevropskim zemljama povezanim sa katoličanstvom, postoje običaji karakteristične za datu kulturu:
- Na Badnje veče, Bolivijci blagosiljaju ručno rađene figurice. Onda se zabava nastavlja cijele noći.
- U Kolumbiji ga slave od 8. decembra, ukrašavajući grmlje ukrasima i lampicama. Večere nema, ali poslije posljednje mise je slavlje cijele noći.
- U Meksiku, gdje se praznici proslavljaju u vjerskoj atmosferi, tipičan običaj je pinjata [59].
- Na Filipinima se tokom cijelog Adventa ukrašavaju kuće i ulice i prikazuju jaslice uz učešće glumaca.
- U Kamerunu, gdje se praznici poklapaju sa praznicima i intenzivnim radom na terenu, Badnje veče je slobodan dan; zatim pale lomače, čitaju Bibliju i pjevaju pjesme.
- U Panami se velika pažnja posvećuje šljokicama izvan prozora. Nema večere za Badnje veče. U mnogim domovima to je normalan dan kao i svaki drugi.
Vigilija (Badnje veče) u umjetnosti[uredi | uredi izvor]
Vigilija je bila inspiracija i za umjetnike Srednje Evrope.
Vigilija kao motiv u slikarstvu[uredi | uredi izvor]
Motiv Badnje večeri koristio je Jacek Malčevski na slici Badnje veče u Sibiru iz 1892. godine. Ova slika je [60]. godine postala inspiracija Jaceku Kačmarskom da napiše pesmu „Badnje veče u Sibiru“[61]. Karl Larson je takođe prikazao Badnje veče u akvarelu naslikanom 1904. godine. Franc Skrabina je naslikao sliku Božićna pijaca u Berlinu, 1892. godine. Poljska slikarka Bronisława Rychter-Janowska (1868.-1853.) je naslikala više slika inspirisanih tradicijom i običajima vezanim za Vigiliju.
Vigilija kao motiv u književnosti[uredi | uredi izvor]
Vigilija je značajan motiv iz narodnog folklora prisutan i u književnosti.[62] Što se tiče poezije izdvaja se pjesma Marije Ilnicke,, Marija Ilnicka je bila je poljski pisac, prevodilac, novinar i romanopisac, jedna od najznačajnijih predstavnika pozitivizma u poljskom društvu u 19. vijeku.[6]
| Original na poljskom jeziku | Prevod na srpski jezik |
|---|---|
|
"Z Wami się łamię dziś opłatkiem białym. Z Wami, którzy w życia ciężkim trudzie Orzecie ziemi naszej zagon twardy, Czystego serca i uczynków ludzie" (...) |
„Danas s vama lomim bijelu božićnu oblandu. Sa vama koji se teško borite u životu Zaoraćeš teške njive u našoj zemlji, Ljudi čista srca i dijela“ (...) |
Jedan od najljepših opisa Vigilije u poljskoj klasičnoj književnosti pripada Vladislavu Rejmontu. Pisac je 1924. godine dobio Nobelovu nagradu za roman „Hlopi”. Roman prikazuje život seoske zajednice početkom 20. vijeka i obuhvata četiri godišnja doba. Opise Vigilije mogu se naći u svesci pod naslovom „Zima” (4. poglavlje).
| Original na poljskom jeziku | Prevod na srpski jezik |
|---|---|
|
W Wigilię przed godnymi świętami już od samego świtania wrzał przyspieszony, gorączkowy ruch w całych Lipcach. […] Rojno było od ludzi i wrzaskliwie; radosny nastrój święta drgał w powietrzu, przenikał ludzi, nawet w bydlątkach się odzywał; krzyki dźwięczały w słuchliwym, mroźnym powietrzu kieby muzyka, śmiechy rozgłośne, wesołe leciały z końca w koniec wsi, radość buchała z serc; psy jak oszalałe tarzały się po śniegach, szczekały z uciechy i ganiały za wronami, tłukącymi się około domów, po stajniach rżały konie, z obór wyrywały się przeciągłe, tęskne ryki, a nawet ten śnieg jakby radośniej skrzypiał pod nogami… |
Na Vigiliju, prije pristojne slave, od same zore je u Lipcu bilo ubrzano, grozničavo. […] Bilo je puno ljudi i bučno; radosno raspoloženje praznika vibriralo je u vazduhu, prožimalo ljude, ogledalo se čak i u životinjama; krici su odjekivali u čujnom, mraznom vazduhu, muzika, glasan i veseo smijeh preletao je s kraja na kraj sela, radost izbija iz srca; psi su se valjali kao ludi po snijegu, lajali od veselja i jurili vrane koje su zujale oko kuća, konji su rzli po štalama, duge, čeznutljive rike bježale su iz štala, a i snijeg kao da je radosnije škripao pod nogama... |
Galerija[uredi | uredi izvor]
- Ilustracije detalja tokom Vigilije
-
Božićna trpeza u staroj kolibi, Skansen u Sanoku, Poljska -
Hljeb koji se koristi širom Vigilija pozajmljen je od Šabata, posebno čala (poljski: chałka) -
Tradicionalne poljske staklene kuglice sa detaljima od čipke. -
Kukači sa stvorenjem iz Turonja pevaju božićne pesme po imenu koledi u Poljskoj, razglednica iz 1929. godine -
Čalka -
Ukrasne jasle
- Umjetnička djela inspirisana Vigilijom
-
Božićna pijaca u Berlinu (Franz Skarbina, 1892. godine) -
Srećan Božić, 1927-1936. godine -
Wigilia na Syberii (Jacek Malczewski, 1892. godine) -
Wigilia (akvarel, Carl Larsson, 1904. godine) -
Pierwsza gwiazdka (uljane boje, Tadeusz Popiel, oko 1913. godine) -
Kićenje Božićnog drvca (Marcel Rieder, 1898. godine)
.jpg)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Wigilja”. wigilja.com. Arhivirano iz originala 20. 05. 2008. g. Pristupljeno 08. 12. 2023.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l https://keytopoland.com/post/13-polish-christmas-traditions-wigilia-traditions
- ^ a b v g d đ e ž https://www.internat.com.pl/?view=article&id=1758:tradycje-i-zwyczaje-swiat-bozego-narodzenia&catid=8
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 10. 12. 2023. g. Pristupljeno 10. 12. 2023.
- ^ https://stacja7.pl/wiara/wigilia-wypada-w-niedziele-czy-wystarczy-pojsc-na-pasterke/
- ^ a b v g d đ e ž z i http://www.wir.org.pl/archiwum/siewca/symbole.htm
- ^ a b v g https://www.tatento.pl/a/615/swieta-bozego-narodzenia-tradycje
- ^ https://www.urzadzamy.pl/porady/sprzatanie/lista-swiatecznych-porzadkow-jak-zaplanowac-porzadki-na-swieta-aa-4vPn-taDm-hiQq.html
- ^ https://stacja7.pl/styl-zycia/tradycje-wigilijne-w-polsce/
- ^ https://stacja7.pl/styl-zycia/tradycje-wigilijne-w-polsce/
- ^ https://www.prnjavor.info/poljaci-proslavili-tradicionalni-praznik-vigiliju/
- ^ https://www.slobodenpecat.mk/sr/7-bozhikjni-tradicii-niz-svetot-pred-spienje-decata-vrzuvaat-za-palecot-dolga-vrvka/
- ^ a b v g https://stacja7.pl/modlitwa/modlitwa-przed-wigilia/
- ^ https://stacja7.pl/styl-zycia/jak-skladac-zyczenia-przy-lamaniu-sie-oplatkiem/
- ^ https://stacja7.pl/styl-zycia/jak-skladac-zyczenia-przy-lamaniu-sie-oplatkiem/
- ^ https://www.winiary.pl/przepisy/siemieniotka-tradycyjna-slaska-zupa-zwz/
- ^ https://ceramikaartystyczna.com/
- ^ a b v g d đ https://keytopoland.com/post/the-ultimate-polish-gift-guide
- ^ https://targirzeczyladnych.pl/
- ^ https://keytopoland.com/post/the-best-souvenirs-to-bring-back-from-poland
- ^ https://www.luxorna.com/en/home-2/
- ^ https://imslp.org/wiki/Niepoj%C4%99te_dary_dla_nas_daje_(Kowalewski%2C_Jakub)
- ^ https://stacja7.pl/rozmowy/koledy-co-sprawia-ze-tak-chetnie-je-spiewamy/
- ^ https://stacja7.pl/wiara/czy-po-pasterce-trzeba-isc-na-msze-w-boze-narodzenie/
- ^ https://catholicherald.org/local/polish-center-maintains-christmas-traditions/
- ^ https://allevents.in/grand%20rapids/wigilia-dinner/200025847604421
- ^ https://stacja7.pl/styl-zycia/wigilia-w-firmie-jak-ja-zorganizowac/
- ^ https://www.jsonline.com/story/life/food/2022/12/19/12-dishes-of-christmas-all-in-1-day-for-wigilia-a-polish-tradition/69713624007/
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=CE-LIW1v8sY
- ^ https://polishfoodies.com/12-polish-christmas-dishes-with-recipes/
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=Cq4zj0zfgaU
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=F2uNZhUn29A
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=N3RjmOtpIP8
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=NFy2hJ_3AuA
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=TUEPAH-CnLE
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=v6I3GZlBkOM
- ^ https://polishfoodies.com/polish-stuffed-cabbage-soup-recipe/
- ^ https://polishfoodies.com/polish-kapusta-z-grochem-recipe/
- ^ https://polishfoodies.com/polish-braided-bread-recipe-chalka/
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=HmqHq2Nn7Hs
- ^ https://polishfoodies.com/polish-cheese-babka-recipe/
- ^ https://www.carolinescooking.com/piernik-polish-gingerbread-cake/
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=x2L82Fq5_T8
- ^ https://polishfoodies.com/piernik-staropolski-recipe-old-polish-gingerbread-cake/
- ^ https://polishfoodies.com/polish-poppy-seed-roll-makowiec-recipe/
- ^ https://polishfoodies.com/polish-pierogi-ruskie-recipe/
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=qA5_U3IfAnY
- ^ https://www.youtube.com/watch?v=nXRdYBhm8tM
- ^ https://polishfoodies.com/polish-gluten-free-cheesecake-recipe-sernik-bezglutenowy
- ^ https://polishfoodies.com/polish-cheesecake-sernik-recipe/
- ^ https://aniagotuje.pl/przepis/sernik-swiateczny
- ^ http://www.wir.org.pl/archiwum/siewca/symbole.htm
- ^ a b v g d đ https://ekomuzeum.pl/boze-narodzenie-w-tradycji-i-sztuce-ludowej/
- ^ https://dzieje.pl/dziedzictwo-kulturowe/etnograf-wiele-czynnosci-wykonywanych-dawniej-w-wigilie-mialo-zapewnic
- ^ a b v g d đ e ž https://web.archive.org/web/20181225080843/http://bielarus.pl/swiety-wieczor-szczodry-wieczor.html
- ^ Boże Narodzenie i Nowy Rok na Białorusi. lovetotravel.pl [dostęp 2018-12-24]
- ^ https://www.timeanddate.com/holidays/uk/christmas-day
- ^ https://snl.no/norsk_julemat
- ^ Boże Narodzenie w Meksyku. Zwyczaje i tradycja. mezoameryka.pl [dostęp 2018-12-24]
- ^ 1980
- ^ https://web.archive.org/web/20141217191532/http://www.kaczmarski.art.pl/tworczosc/wiersze_alfabetycznie/kaczmarskiego/w/wigilia_na_syberii.php
- ^ https://instytutpolski.pl/minsk/pl/2020/12/16/krotki-przeglad-polskiej-prozy-swiatecznej/
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Encyklopedia muzyki. Andrzej Chodkowski (red.). Warszawa: PWN, 1995, s. 428. ISBN 83-01-11390-1. (poljski jezik).
- Jerzy Habela: Słowniczek muzyczny. Warszawa: PWM, 1968, s. 88. ISBN 83-01-11390-1. (poljski jezik).
