Viktor Petrovič Balabin
Ovaj članak je siroče zato što nijedan članak ne vodi ka njemu. Ako možete, dodajte veze ka ovom članku u relevantnim člancima Pogledajte kako se menja strana za pomoć, ili stranu za razgovor. Uklonite ovu poruku kada završite. (septembar 2022) |
Viktor Petrovič Balabin | |
---|---|
Puno ime | Viktor Petrovič Balabin |
Datum rođenja | 1811. |
Mesto rođenja | Sankt Peterburg, Ruska Imperija |
Datum smrti | 4. novembar 1864. |
Mesto smrti | Sankt Peterburg, Ruska Imperija |
Viktor Petrovič Balabin (rus. Виктор Петрович Балабин; Sankt Peterburg, 1811 — Sankt Peterburg, 4. novembar 1864) je bio upućeni ruski savetnik na specijalnoj misiji i ambasador u Austriji.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Sin general-potpukovnik Petra Ivanoviča Balabina (1776—1855, rus. Петер Иванович Балабин); iz braka sa kćerkom francuskog emigranta.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Po završetku kursa u internatu u Sankt Peterburgu kao poliglot 1835. postavljen je za prevodioca u Odeljenju unutrašnjih poslova. Petar Ivanovič Balabin je 1842. najmlađi sekretar misije u Parizu, a zatim viši sekretar misije u Carigradu; 1852—1853.
Diplomatska misija ca Kneževinom Srbijom[uredi | uredi izvor]
Poslednji ministar Ruske imperije Aleksandar Mihailovič Gorčakov (rus. Александр Михайлович Горчаков), kao protivnik širenja slavofilskih ideja u Centralnoj i Jugoistočnoj Evropi, postavio je Petra Ivanovića Balabina na poziciju prikupljanja građe južnoslovenskih učenih društava.
Vuk Stefanović Karadžić[uredi | uredi izvor]
Zbog problema sa knezom Milošem Obrenovićem bilo mu je zabranjeno da štampa knjige u Kneževini Srbiji, a jedno vreme i u austrijskoj državi. Po ruskim istoriografima i u temeljnoj analizi profesora Miodraga Popovića u kojoj analizira vreme i okolnosti, Petar Ivanovič Balabin, preuzimao je originalne radove velikog broja srpskih pisaca kojima nije dato mesto u književnosti koje zaslužuju. Legati zaostavštine Matice srpske, toga doba raspršeni su velikim delom po svetu, otvarajući pitanja i postojanja biografija poput, Vladimira Daniloviča Spasoviča (rus. Владимир Данилович Спасович), i mnogih dugih južnoslovenskih pisaca, putopisaca i hroničara toga vremena.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Miodrag Popović Istorija srpske književnosti – romantizam I – III (1968—1972),
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]