Pređi na sadržaj

Viktor Petrovič Balabin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Viktor Petrovič Balabin
Viktor Petrovič Balabin
Puno imeViktor Petrovič Balabin
Datum rođenja1811.
Mesto rođenjaSankt PeterburgRuska Imperija
Datum smrti4. novembar 1864.
Mesto smrtiSankt PeterburgRuska Imperija

Viktor Petrovič Balabin (rus. Виктор Петрович Балабин; Sankt Peterburg, 1811Sankt Peterburg, 4. novembar 1864) je bio upućeni ruski savetnik na specijalnoj misiji i ambasador u Austriji.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sin general-potpukovnik Petra Ivanoviča Balabina (17761855, rus. Петер Иванович Балабин); iz braka sa kćerkom francuskog emigranta.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Po završetku kursa u internatu u Sankt Peterburgu kao poliglot 1835. postavljen je za prevodioca u Odeljenju unutrašnjih poslova. Petar Ivanovič Balabin je 1842. najmlađi sekretar misije u Parizu, a zatim viši sekretar misije u Carigradu; 18521853.

Diplomatska misija ca Kneževinom Srbijom[uredi | uredi izvor]

Poslednji ministar Ruske imperije Aleksandar Mihailovič Gorčakov (rus. Александр Михайлович Горчаков), kao protivnik širenja slavofilskih ideja u Centralnoj i Jugoistočnoj Evropi, postavio je Petra Ivanovića Balabina na poziciju prikupljanja građe južnoslovenskih učenih društava.

Vuk Stefanović Karadžić[uredi | uredi izvor]

Zbog problema sa knezom Milošem Obrenovićem bilo mu je zabranjeno da štampa knjige u Kneževini Srbiji, a jedno vreme i u austrijskoj državi. Po ruskim istoriografima i u temeljnoj analizi profesora Miodraga Popovića u kojoj analizira vreme i okolnosti, Petar Ivanovič Balabin, preuzimao je originalne radove velikog broja srpskih pisaca kojima nije dato mesto u književnosti koje zaslužuju. Legati zaostavštine Matice srpske, toga doba raspršeni su velikim delom po svetu, otvarajući pitanja i postojanja biografija poput, Vladimira Daniloviča Spasoviča (rus. Владимир Данилович Спасович), i mnogih dugih južnoslovenskih pisaca, putopisaca i hroničara toga vremena.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Miodrag Popović Istorija srpske književnosti – romantizam I – III (1968—1972),

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]