Pređi na sadržaj

Gornji Jelovac

Koordinate: 45° 04′ 06″ S; 16° 43′ 36″ I / 45.0683° S; 16.7267° I / 45.0683; 16.7267
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gornji Jelovac
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
GradPrijedor
Stanovništvo
 — 2013.328
Geografske karakteristike
Koordinate45° 04′ 06″ S; 16° 43′ 36″ I / 45.0683° S; 16.7267° I / 45.0683; 16.7267
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Gornji Jelovac na karti Bosne i Hercegovine
Gornji Jelovac
Gornji Jelovac
Gornji Jelovac na karti Bosne i Hercegovine

Gornji Jelovac je naseljeno mjesto u gradu Prijedor, Republika Srpska, BiH. Prema popisu stanovništva iz 1991. u naselju je živjelo 547 stanovnika.

Neposredno pred Drugi svjetski rat - 1940. godine mjesto je brojalo 1.158 stanovnika. Gornji Jelovac, na putu od Prijedora prema Dubici, jedno je od brojnih potkozarskih mjesta koje je tokom Drugog svjetskog rata skoro potpuno uništeno, što je još jedan u nizu dokaza o genocidu koji je nezavisna država Hrvatska počinila nad Srbima.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nalazi se u samom srcu Kozare, podno vrha Komanda (497 m nadmorske visine, istočni obod sela). Sa zapada granicu predstavlja greben Planinica, a sa juga prevoj Bukova Kosa (287 m nv). Prema sjeveru je Jelovac otvoren ka Knežopolju, odnosno Donjem Jelovcu i dalje ka Knežici. Na sjeveroistoku se na koti 301 m nalazi poznato uzvišenje Patrija, trinaestovijekovna srpska knežopoljska straža.[1][2] Ovuda prolazi dio regionalnog asfaltnog puta II reda br. 1508 (Put partizanskog proboja) - od rijeke Mlječanice do područne Osnovne škole „Petar Kočić”. Prosječna nadmorska visina sela iznosi 240 m. Oko 60% je obradivo zemljišta, a oko 40% je šuma. Kroz selo protiču rijeka Mlječanica, Rijeka jelovačka, Jelovača, Poljanski potok, Studena i Petrovića potok (od Prodana do Cerove kose). Postoji 27 izvora pitke vode.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Pokolj u Palančištu

Predrimsko i rimsko doba[uredi | uredi izvor]

Istorija većeg područja seže u stara vremena. Prvi tragovi života na ovim prostorima evidentni su još u praistoriji - što se smatra oko 4000 godina prije Hrista. U predrimsko doba i u rimsko doba u ovim krajevima je živjelo pleme Mezeja, koje sa svjetske pozornice nestaje u V vijeku, zajedno sa Rimskim carstvom. Postoje značajni dokazi o rimskom prisustvu u regionu tokom nekoliko vijekova. Srbi naseljavaju šire područje vjerovatno od VII vijeka. U tom trinaestovijekovnom periodu stradanja su bila veoma česta.[4]

Srednji vijek[uredi | uredi izvor]

Iako Srbi naseljavaju šire područje od VII vijeka - nije poznato kada se ime Gornji Jelovac prvi put spominje. Na našim prostorima vladari su bili iz loze Kotromanića. Njih 11 vladara su bili Stefani (riječ Stefan = onaj koji je krunisan), počev od Stefana Prijezde I Kotromanića (koji je vladao od 1290. godine) pa sve do Stefana Vukčića Kosače (koji je vladao do 1466. godine), što čini razdoblje od 176 godina. U jednom kraćem periodu ovo područje, poznato u istoriji kao Donji Kraji, bilo je pod vlašću Tvrtka I (Stefan Tvrtko I Kotromanić - ban od 1367. do 1377., kralj od 1377. do 1391. god.).[5]

Turska uprava[uredi | uredi izvor]

Gornji Jelovac je pao pod tursku vlast nakon prestanka vladavine Kotromanića, a Banja Luka je bila sjedište sandžaka između 1554. i do 1580. godine. Turska vladavina trajala je od 1466. do 1878. godine. Pravoslavne crkve i manastiri oko Banjaluke izgrađene su uglavnom u 19. vijeku, dok su manastiri Moštanica, Gomionica i Liplje izgrađeni mnogo vijekova ranije. Tokom turske vladavine područje nije modernizovno.[6]

Austro-ugarska uprava[uredi | uredi izvor]

Od 1878. godine do potkraj 1918. godine područje je potpadalo pod vlast Austro-ugarske monarhije. Austro-ugarska okupacija 1878. godine[7] dovodi do ekonomskog napretka. Razvijeni su mlinovi, pilane i infrastruktura. U Donjem Jelovcu je 1898. godine sagrađen hrišćanski pravoslavni hram Hristovog vaznesenja. Period od 40 godina vladavine Austro-ugarske se naziva zlatno doba u ekonomskom smislu.[8] U prvom svjetskom ratu ubijeno je više od 200 civila, a mnogi mještani (nikad tačno utvrđen broj)[9] su se borili u Srskoj vojsci[10] od kojih je 36 dobrovljaca učestvovalo u proboju solunskog fronta 1918. godine; dvojica su poginuli.[11][12]

Kraljevina SHS - Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Od 1. decembra 1918. godine područje postaje sastavni dio Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Deceniju nakon Prvog svjetskog rata selo je dio Vrbaske banovine - pokrajine Kraljevine Jugoslavije. Osnovna škola otvorena je 1923. godine u Donjem Jelovcu. Ekonomski gledano period od 23 godine vladavine Kraljevine[8] smatra se bronzanim dobom.[7]

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Srbi, Jevreji i Romi su bili stavljeni van zakona u nezavisnoj državi Hrvatskoj. Hrvatska je sa svim svojim resursima bila posvećena istrebljenju Srba, jer im nije garantovala: radno mjesto, kretanje, snabdjevanje, lična i građanska prava, obrazovanje, vjerska prava, imovinu,... pa ni vlastiti život. Za ubistvo Srbina u ndH niko nije morao da odgovara, niti je odgovarao. Tokom Drugog rata ustaše - hrvatski nacisti su poklale i na drugi način umorile 626 civila, među kojima je bilo 267 djece uzrasta do 15 godina[13]. U ovom mjestu ustaše su ubile 50 majki sa njihovom djecom, među kojima Radojku Mudrinić i njenih devetoro djece, Milku Petrić sa osmoro djece i Milicu Knežević sa njenih sedmoro djece.[14] U istom periodu poginulo je 59 vojnika NOP-a.[15]

Gornji Jelovac je jedino mjesto u kojem se nalaze četiri[16] masovne grobnice: Macurska krčevina, Lakino kućište, Hajdučki izvor i Kneževića luka. U zaseoku Macure je pokopano 312 osoba; gdje je spomen-kosturnica (podignuta 1972. godine) sa ispisanim imenima 221 ubijenog lica. U zaseoku Lazići je spomenik sa spiskom 30 ubijenih (1985. godine). Pored dubičke ceste u Kolarevoj Luci se nalazi spomenik na kojem su ispisana imena 109 ubijenih (podignut 1973. godine). Na Patriji je spomenik Proboja nacističko-ustaškog obruča 3./4. juli 1942. godine (podignut 1967. godine, a obnovljen 2009. godine). Uz dubičku cestu kod Došena je spomenik poginulim boracima NOP-a - sa 38 imena (podignut 1959. godine). Iste godine je postavljena i spomen-ploča ubijenim mještanima Jelovca Gornjeg, na zgradi nekadašnje područne osnovne škole. Na mostu kod Bokâna, preko rijeke Mlječanice, se nalazi spomen-ploča - koja označava mjesto prelaska kozarskih ustanika iz Kozare prema Patriji jula 1942. godine (postavljena 1984. godine).

Spasoja Aleksić, starac u 82. godini (2010. godine), došao je do podataka da su izvršioci pokolja u Jelovcu i čitavom Potkozarju bile ustaše. Od njih su 68% bili Hrvati iz Hercegovine (Široki Brijeg = Lištica, Livno i Duvno), 10% Hrvati iz Hrvatske i 22% muslimani iz BiH.

Zlikovci su ubijali nenaoružan narod sjekirama, maljevima i noževima, na kućnom pragu, po voćnjacima, šumarcima[17], gdje god bi koga stigli.

U selu su potpuno ugašena 34 ognjišta - ni jedan član porodice nije uspio da izbjegne pokolje u selu[18][19] i jasenovačku fabriku smrti, gdje su brutalne likvidacije i umorstva vršeni na 57 različitih načina.[20]

DF/FNR/SFR Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Po ekonomskim parametrima period od 1945. do 1991. godine smatra se srebrnim dobom.[8] Godine 1969. u dane 26. i 27. oktobra dva razorna zemljotresa (6,0 i 6,4 stepena po Rihterovoj skali) oštetila su mnoge zgrade u Banjoj Luci i njenom okruženju, uključujući Gornji Jelovac. To je bilo vrijeme kada se veliki broj stanovnika odselilo (uglavnom trajno) u udaljenija mjesta Njemačke, Austrije, Francuske i Australije.[21]

U otadžbinsko-odbrambenom ratu 1990.-1995.[uredi | uredi izvor]

Većina mlađih muškaraca - njih 118 je stala u redove Vojske Republike Srpske. Ovaj krvavi, brutalni i nepotrebni rat odnio je živote 20 boraca. Kao i širom novostvorenog entiteta 9. januara 1992. godine (Sv. Stefan) i Gornji Jelovac se našao u vrtlogu promjena, koje narod prilično teško prihvata.[22]

U Republici Srpskoj[uredi | uredi izvor]

Značajan broj stanovnika se odselio na rad u Sloveniju, Njemačku, Austriju i SAD u posljednje dvije decenije. Prirodni priraštaj ne postoji, tako da se demografska slika stalno pogoršava.[23]

Privređivanje[uredi | uredi izvor]

Mještani se bave zemljoradnjom, stočarstvom, živinarstvom, voćarstvom, lovom, ribolovom, vinogradarstvom, pčelarstvom i zanatstvom (stolari, kolari, kačari, kovači, zidari, krovopokrivači, keramičari, električari, zavarivači, bravari, automehaničari, autoelektričari, frizeri, šivilje, tkalje, vezilje). Naši preci su koristili /predmete/alate/uređaje kao što su: verige, sač, sadžak, maša, naćve, vedrica, vodijer, preslica, vreteno, druga, vitlić, čunak, čekrk, trlica, stupa, natra, prakljača, parjenica, bradva, drveni plug,...[24] Od uvođenja u širu upotrebu: traktora (1964), motornih žagi (1964), vršalica za strvno žito (1948), radio-prijemnika (1963), televizora (1968) - sa okončanom elektrifikacijom, veš-mašina (1970), kombajna za strvno žito, kombajna za kukuruze, kućnih telefona (2000), mobilnih telefona (2002), interneta, život je postao mnogo lakši. Pilane - mobilni cirkulari (dizel motor aran) u vlasništvu Marka Kovača Stojanovića, Srete Ćurina, Dragana Kunića, Rajka Mudrinića i Predraga Ratkovića, te pilana - bansek u vlasništvu Zdravka Prodana su pospiješile izgradnju objekata u domaćinstvima. Značajan zamah je dala i mobilna mašina - pužna presa za proizvodnju sirove cigle (vlasništo Zdravka Prodana), koja se nakon sušenja pekla u zidanoj peću puna tri dana (72 h). U Kraljevini Jugoslaviji selo je imalo dvije prodavnice - vlasništvo Nidže Aleksića i Rade Đakovića. U vrijeme FNRJ/SFRJ postojala je jedna prodavnica, a potkraj XX vijeka otvorena je još jedna (Bosa Macura). Od 2015. godine Jelovac nema prodavnicu. Svojevremeno su postojale tri otkupne stanice za mlijeko - opsluživali su ih na svom imanju Marko Pilipović, Zdravko Prodan i Željko Vukić. Danas je glavni proizvođač mlijeka Rade Šormaz. Duže vrijeme je u funkciji Ribnjak - restoran Zavišić uz rijeku Jelovačku, a u novije vrijeme i Ribnjak - restoran Radukić na rijeci Mlječanici, dok je Restoran - kafana Bukova Kosa prestao sa radom. Auto kuća Asha Auto ima u svojoj ponudi veoma kvalitetna korišćena vozila.[25]

Putna mreža[uredi | uredi izvor]

Magistralni put Prijedor - Kozarska Dubica je asfaltiran 1963. godine. Oko 600 m lokalnog puta za Ćiverice je asfaltirano u ljeto 2020. godine. Odlukom Vlade Republike Srpske od 28.05.2020. godine lokalni put Međuvođe - Mlječanica, Mlječanica - Gornji Jelovac sa oznakon 1508 je postao regionalni put II reda. Dio regionalnog puta II reda dužine oko 1.800 m, počev od osnovne škole prema Patriji (do skretanja za Cvijiće) asfaltiran je 31. avgusta 2021. godine. Preduzeće "Prijedorputevi" je okončalo asfaltiranje nove dionice Puta partizanskog proboja na dan sv. Joakima i Ane (22. septembra 2022. godine). Ukupna dužina asfaltnog Puta je bila 3.200 metara. Spajanje sa asfaltnim putom kod Trubaraca u dužini od 2.100 metara je izvršeno na pojutarje sv. Apostola Luke (1. novembar 2023. godine). Sada je regionalni put II reda broj 1508 u funkciji od Međuvođa preko Mlječanice (Trubarci), Patrije do Gornjeg Jelovca.

Kultura, umjetnost i sport[uredi | uredi izvor]

Osnovna škola „Petar Kočić” je trebala da 2023. godine proslavi pun vijek svog postojanja. Nažalost - zbog malog broja učenika je zatvorena za rad sa 2022. godinom. Ona je kao zajednička četvororazredna škola počela sa radom 1923. godine u Donjem Jelovcu. Njen prvi đak iz Gornjeg Jelovca je bio Rade (Stevin) Bokan.[18] Stevo Bokan je u vrijeme Kraljevine radio kao beležnik, odnosno načelnik opštine Međuvođe.[26]

Priličan broj se bavio sportom - prvenstveno fudbalom, atletikom, košarkom, rukometom, stonim tenisom, šahom. Jelovac ima fudbalsko igralište, gdje se 2019. godine održalo takmičenje "Selo veselo". Atletsko takmičenje "Mali maraton Patrija" se održavao skoro svake godine u junu/julu od 1976. do 2015. godine - ukupno 17 puta, s tim da je bio prekid tokom otadžbinskog rata do 2013. godine.

U Domu kulture su se tridesetak godina prikazivali filmovi, održavale veoma umješne priredbe, kao i igranke. Igranke su održavane i kod Spomenika Proboja na Patriji, kuda se pruža Put partizanskog proboja, kao i na armanu Aleksića. Susreti generacija su bili 2013. i 2015. godine na Patriji.

Narodni zborovi se održavaju od 1967. godine kod spomenika Proboja na Patriji do dana današnjeg potkraj juna. Zborovi su se održavali i kod nekadašnje škole - na mjestu gdje je sada fudbalski stadion, odnosno spomenik poginulim borcima NOP-a. Parastos za 312 srpskih mučenika se služi na dan Sv. Sisoja Velikog (19. juli) kod spomen-kosturnice u Macurama od 2002. godine.[18][27] Dan sjećanja na ubijenu i umorenu djecu u nezavisnoj državi Hrvatskoj obilježava se na republičkom nivou na istom lokalitetu istoga dana (19. juli) od 2021. godine.[28]

Zavičajno društvo Patrija Jelovac Prijedor[29] je jedina asocijacija u selu sa statusom pravnog lica. Zavičajno društvo radi na povezivanju osoba rođenih u Jelovcu i onih koje su na bilo koji način povezane sa Jelovcem radi očuvanja svih pozitivnih vrijednosti našeg kraja od zaborava, njegovanja kulture sjećanja, umrežavanja sa ljudima širom svijeta, te podrška društvenim aktivnostima od opšteg dobra za stanovnike Jelovca. Gradnja višenamjenskog objekta (Dom živih sjećanja Patrija) traje od 2020. godine, s tim da je njegovo otvaranje planirano u 2025. godini. Društvo je organizovalo umjetničko veče i književno veče 2023. godine. Iste godine je na platou Patrija organizavana izuzetno posjećena Kotlićijada u organizaciji Lovačke sekcije iz Jelovca. Tradicionalno se uoči Petrovdana (11. juli) svake godine pale lile od suve trešnjine kore na platou Patrija.

Jovan Dobrijević je 1921. godine proglašen za najljepšeg muškarca u jednoj saveznoj državi Sjedinjenih Američkih Država.[30]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Izvjestan broj stanovnika se u Jelovac doselio iz Like i Visoke Krajine, krajem 18. i početkom 19. vijeka. Danas su najbrojnije porodice Aleksići, Prodani, Lukići, Petrići, Mudrinići, Cvijići, Zorići i drugi.

Demografija[31]
Godina Stanovnika
1879. 445
1885. 505
1895. 615
1910. 764
1921. 765
1948. 519
1953. 519
1961. 615
1971. 779
1981. 599
1991. 547
2013. 328

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str. 125.-142.
  2. ^ Borislav Kasagić, Patrija, "Gorazd" Gradiška, 1997.
  3. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str. 15.-21.
  4. ^ "Fotomonografija Prijedor", "Grafomark" Laktaši, 2012., str. 5.-13.
  5. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str. 5.-13.
  6. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str. 31.-50.
  7. ^ a b Berislav Gavranović "Bosna i Hercegovina u doba austrougarske okupacije, 1878. godine", Akademija nauka i umjetnosti SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.", Sarajevo, 1973.
  8. ^ a b v dr Vjekoslav Domljan "Prorajtali stoljeće", https://6yka.com/kolumne/vjekoslav-domljan-prorajtali-stoljece, 14. juli 2017.
  9. ^ dr Dušan - Dule Aleksić, "Tragedija srpskih ognjišta 1941. - 1995. god. u Jelovcu kod Prijedora", 2015.
  10. ^ "Jugoslovenski dobrovoljački korpus", "Vojno delo" Beograd, 1954.
  11. ^ Prota Slavko Vujasinović "Knešpolje i vojvoda Petar Pecija Petrović (Hajduk Pecija) 1830.-1875.", Banja Luka, 1933.
  12. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str. 51.-57.
  13. ^ Marina Ljubičić Bogunović "Ustaški pokolj nad Srbima u selima Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac kod Prijedora 1942. godine", Banja Luka, 2021., str. 68
  14. ^ Dragoje Lukić "Rat i djeca Kozare", Beograd, 1990.
  15. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011., str. 58.-66.
  16. ^ Marina Ljubičić Bogunović "Ustaški pokolj nad Srbima u selima Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac kod Prijedora 1942. godine", Banja Luka, 2021.,
  17. ^ Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX veku, Institute for Research on Suffering of the Serbs in XX Century http://www.serb-victims.org
  18. ^ a b v dr Dušan Aleksić "Šezdeset i pet godina osnovne škole u Gornjem Jelovcu", "Grafomark" Laktaši, 2009.
  19. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str.
  20. ^ dr Gideon Greif "Jasenovac - Auschwitz of the Balkans", Kiryat Ono, Israel & Miami, FL, USA, 2008
  21. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str. 109.-124.
  22. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str. 161.
  23. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str. 125.-142.
  24. ^ dr Jovan B. Dušanić - Lipljanski "Srbi Bosne i Hercegovine u XX veku - borba za slobodu i ujedinjenje", Beograd, 2018., str. 553-.559.
  25. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011. str. 276.-292.
  26. ^ Dragoslav Aleksić "Knežopolje i Knežopoljci - u sadašnjosti i prošlosti", "Dom maloletnika" Beograd, 1931.
  27. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011., str. 201.-261.
  28. ^ "https://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mpb/media/vijesti/Pages/dansjecanja.aspx
  29. ^ http://patrija.info
  30. ^ mr Milan Stojanović "Oj, Jelovac - Monografija sela Gornji Jelovac", "Grafomark" Laktaši, 2011.
  31. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Горњи_Јеловац&oldid=27747224”