Dušan Kveder

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
dušan kveder
Dušan Kveder Tomaž, 1952. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1915-04-09)9. april 1915.
Mesto rođenjaŠentjur pri Celju, Austrougarska
Datum smrti12. mart 1966.(1966-03-12) (50 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice,
diplomata,
društveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1933.
Učešće u ratovimaŠpanski građanski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaInternacionalne brigade
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19371939.
19411955.
Čingeneral-pukovnik JNA
U toku NOBpolitički komesar Devetog slovenačkog korpusa
komandant GŠ NOV i POS
Ambasador FNRJ u Etiopiji
Period19551956.
PrethodnikZdenko Štambuk
NaslednikMarijan Barišić
Ambasador FNRJ u Indiji
Period19581962.
PrethodnikBogdan Crnobrnja
NaslednikRadivoj Uvalić
Heroj
Narodni heroj od15. jula 1952.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden jugoslovenske zastave sa zlatnim vencem
Orden za hrabrost Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:
Orden Grunvaldov krst drugog reda
Orden Grunvaldov krst drugog reda

Dušan Kveder — Tomaž (Šentjur pri Celju, 9. april 1915Beograd, 12. mart 1966), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, ambasador i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Slovenije i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Dušan Kveder rođen je 9. aprila 1915. godine u Šentjuru pri Celju. Otac mu je bio učitelj. Politički je počeo da deluje još sa šesnaest godina u omladinskim društvima u Ptujskoj gimnaziji. Zbog toga je 1931. godine bio isključen iz škole na godinu dana. Posle mature 1933. godine, upisao se na Tehnički fakultet (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva) Univerziteta u Zagrebu. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je iste godine. Na Odeljenju za hemiju je osnovao partijsku ćeliju. Zbog ispisivanja parola u Ptuju, bio je uhapšen i osuđen na šest meseci zatvora. Po izlasku iz zatvora vratio se u Ptuj i nastavio rad u Mesnom komitetu Komunističke partije.

U jesen 1934. godine upisao se na Pravni fakultet u Ljubljani, ali je zbog bolesti morao da se vrati u Ptuj. Od jeseni 1935. do leta 1936. godine bio je član Pokrajinskog komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) za Sloveniju. Postao je i urednik časopisa „Mlada pota“ (Mladi putevi) i to od 8. novembra 1935. do 23. juna 1936. godine, kada je časopis zabranjen. Policija je izdala nalog za hapšenje urednika, ali je Kveder emigrirao u Francusku.

Španski građanski rat[uredi | uredi izvor]

U Parizu je skupljao dobrovoljce za Internacionalne brigade u Španiji i postao predstavnik u Jugoslovenskoj komisiji za emigraciju pri Komunističkoj partiji Francuske. Pored ostalog, bio je i urednik „Glasa iseljenika“ od septembra 1936. do avgusta 1937. godine. Od avgusta 1937. učestvovao je u Španskom građanskom ratu. Postao je politički komesar 129. internacionalne brigade i dobio čin kapetana Španske republikanske armije.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Posle sloma Republikanskih snaga, bio je od februara 1939. do maja 1941. godine u logorima Francuske i Nemačke, odakle je jula 1941. uspeo da pobegne u domovinu. Odmah je uspostavio vezu sa Centralnim komitetom KP Slovenije, pa je avgusta 1941. godine poslan u Donju Štajersku, gde je u oktobru postao komandir Brežičke čete. Posle raspada čete, otišao je u Dolenjsku, gde je imenovan za komesara Drugog štajerskog bataljona i na toj funkciji ostao od 14. decembra 1941. do 4. aprila 1942. godine, kad je imenovan za političkog komesara Druge grupe odreda. Kasnije je ta grupa prerasla u Četvrtu operativnu zonu, a Kveder je od 26. decembra 1942. do maja 1943. godine bio njen politički komesar. Zatim je ponovno otišao u Dolenjsku i bio instruktor CK KP Slovenije i Glavnog štaba NOV i PO Slovenije.

Avgusta 1943. godine imenovan je za načelnika Operativnog odeljenja Glavnog štaba za Sloveniju, a 17. oktobra 1943. za komesara Treće (Alpske) operativne zone. 22. decembra preuzeo je funkciju komesara Devetog slovenačkog korpusa. Krajem 1943. godine postao je načelnik Glavnog štaba NOV i PO Slovenije.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Posle oslobođenja Jugoslavije, bio je na visokim položajima u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). U Sovjetskom Savezu je od 1946. do 1948. godine završio Višu vojnu akademiju „Vorošilov“. Zatim je bio pomoćnik načelnika Vojne akademije u Beogradu, prvi urednik „Vojne enciklopedije“ i glavni urednik stručnog glasila „Vojno delo“. Kao pomoćnik Načelnika Generalštaba, s činom general-pukovnika JNA, preveden je 1955. godine u rezervu. Godine 1952. je napisao knjigu „Arktik: Buduće ratište velikih sila?”.

Iste godine imenovan je za ambasadora FNR Jugoslavije u Etiopiji. Od 1956. do 1957. godine bio je ambasador u Saveznoj Republici Nemačkoj, a od 1958. do 1962. u Indiji. Od 1962. do 1965. godine bio je pomoćnik Saveznog sekretara za inostrane poslove SFRJ, Koče Popovića. Godine 1965. imenovan je za ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Umro je 12. marta 1966. godine u Beogradu. Sahranjen je u Grobnici narodnih heroja u Ljubljani.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odilkovanja, među kojima su — Orden partizanske zvezde prvog i drugog reda, Orden zasluga za narod prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden jugoslovenske zastave drugog reda i Orden za hrabrost (dvaput odlikovan). Od inostranih odlikovanja, nosilac je poljskog Reda krsta Grunvalda prvog reda. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 15. jula 1952. godine.

Foto-galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]