Ekomuzej Batana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ekomuzej Batana
Ekomuzej – Ecomuseo Batana
Enterijer Muzeja Batana
Osnivanje2004.
LokacijaRovinj
 Hrvatska
Vrstamuzej
Kolekcijabrodogradnja
Posetioci12.000 do 15.000
AdresaRovinj,
Obala Pina Budicina 2.

Ekomuzej Batana je muzeološka ustanova lokalne zajednice Rovinja posvećena batani, malenoj tradicionalnoj barki rovinjskih ribara. To je bio prvi projekt, za Istru i Hrvatsku prvi ekomuzej, koji je postao deo programa za očuvanje evropske pomorske baštine. Muzej sprovodi različite aktivnosti na zaštiti i očuvanju veština izrade tradicijskog drvenog plovila zvanog batana, tradicionalnih pesama bitinada, lokalnoga govora, izrade različitih tradicionalnih upotrebnih predmeta i drugih tradicionalnih vrednosti Rovinja. Takav sveobuhvatni pristup projektu rezultovao je kontinuiranim očuvanjem kulturne baštine Rovinja i njenim uključenjem u svakodnevni život stanovnika grada i kvalitetnu promociju rovinjske baštine u Hrvatskoj i inostranstvu.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Ekomuzej "Batana" smešten je pored rovinjskog velikog mola, na adresi Obala Pina Budicina 2.

Zaštita[uredi | uredi izvor]

Projekt Ekomuzej „Batana“ koji je upisan u UNESKO-ov Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine sveta predstavlja jedinstveni pristup očuvanju ukupne materijalne i nematerijalne baštine Rovinja na osnovu inicijative lokalnih stanovnika i projekata razvoja koje su tokom niza godina razvijali brojni stručnjaci u saradnji sa lokalnom zajednicom Rovinja (gradskim i županijskim vlastima) i Ministarstvom kulture.[2][3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Batani u Rovinjskoj luci na razglednici iz 1890.

Ekomuzej batana prvi je ekomuzej ne samo u Istri, već i u Hrvatskoj koji je u potpunosti nastao u svojoj lokalnoj zajednici. Kao poseban način upravljanja baštinom u rukama lokalne zajednice, ovaj je ekomuzej posvećen istoimenom ribarskom brodiću i lokalnoj zajednici koja je u njoj prepoznala svoj baštinski simbol.[4][5] Batana je najrasprostranjenije tradicionalno plovilo u Rovinju i ona oslikava kontinuitet lokalne materijalne i nematerijalne pomorske i ribarske baštine, ali i kontinuitet svakodnevnog života lokalnog stanovništva.

Misija[uredi | uredi izvor]

Misija muzeja je da negujući i čuvajući autohtonu maritimnu baštinu Rovinja, svojim programima učestvuje u razvoju autentične kulturne ponude za sve turiste i druge posetioce grada Rovinja. Ekomuzej batana je aktivan cele godine, ali jeleti u vreme turističke sezone program intenzivniji, i obuhvataju: organizuju stručnih skupova iučešće u međunarodnih projektima u cilju seradnje oko rada na zaštite i očuvanja baštine.

Jedan od zadataka muzeja je i da ob javljuje didaktičke materijale, održavava radionice u školama i informiše mlade o tome šta je nematerijalna baština i zašto je važna njena zaštita.[3]

Organizacione jedinice[uredi | uredi izvor]

Kuća o batani[uredi | uredi izvor]

Batana izložena u Kući o batani (Casa della batana)

Kuća o batani (Casa della batana) je interpretacioni i dokumentacioni centar ekomuzeja. Otvorena je za posetioce 2004. godine u tipičnoj rovinjskoj višespratnici iz 17. veka, na obali poluostrvskog gradskog jezgra.

Ovaj središnji interpretacioni i dokumentacioni centar, sa stalnom izložbom obuhvata tri multimedijalna i interaktivna galerijska prostora. U izložbu su uključeni rovinjski dijalekt muòstra i autohtoni rovinjski jezik, a poseban je eksponat sažeta slikovna projekcija dvomesečnoga procesa izgradnje batane Oûn rìgno (Jedno kraljevstvo), fotografa Damira Fabijanića, koja je 2004. izgrađena u konobi Franceska Budicina, jednoga od poslednjih graditelja batana. U tom smislu batana je od barke koja je u prošlosti hranila Rovinj, interpretacijom i pravilnim stručnim vođenjem postala metafora preporoda maritimne baštine grada u kojem su se susretale i spajale sudbine italijanskog i hrvatskog etnosa.[2]

Spacio (Matika)[uredi | uredi izvor]

Jedna od manifestacija u okviru Muzeja batana

Spacio ili Matika je rovinjski naziv za konobu koja je svečano otvorena za javnost 2006. godine. Smeštena je u tradicionalnom vinskom podrumu ili konobi, kamenoj rovinjskoj kući, u kojoj se čuvalo, prodavalo i degustiralo vino. U njoj Ekomuzej predstavlja lokalna jela, pesme i običaje, bogate nematerijalne baštine Rovinja.[2]

Mali škver[uredi | uredi izvor]

Mali škver ili mali trg ispred Kuće o batani je prostor grada Rovinja na kome se održavaju razne manifestacije i programi Ekomuzeja na otvorenome, od 2005. godine.

Plaganje batane u more na Malom škveru

Na ovom mestu neguje se, čuva i prenosi nematerijalna baština gradnje batane, koja je upisana na Listu nematerijalne baštine Republike Hrvatke. Na njemu se sprovodi program gradnje i popravka batane. Ovde je do danas izgrađeno pet batana:[2]

  • Oûn rìgno (2004),
  • Fiamita (2005),
  • Calsanta (2006),
  • Arupina (2007)
  • Liliana (2008),

Dok je 2004., 2009. i 2010. godine popravljeno osam batana (Risorta, Adria, Camaiore, Leonberg, Antonietta, Santa Croce, Regina i Flora).[2]

Uz gradnju broda, Ekomuzej organizuje i etnoprizore, u kojima posetioci mogu posmatrati i isprobati veštine krpljenja ribarskih mreža, opletanja boca i izradu vrša.[2]

Rovinjska regata[uredi | uredi izvor]

Rovinjska regata je godišnja manifestacija ekomuzeja koja je prvi je prvi put održana 2005. godine. U njoj učestvuju tradicionalne barke i brodice sa oglavnim i latinskim jedrom, koja ima za cilj da čuva znanja i veštine tradicionalnog načina jedrenja sa oglavnim i latinskim jedrom. Oglavna jedra, do 1960-ih specifična za severni deo istočne obale Jadrana, istisnuo je iz uporabe mali vanbrodski motor Tomos zvani penta. Održavanjem Rovinjske regate Ekomuzej teži očuvanju znanja i umeća jedrenja oglavnim jedrom i tehniku njegove izrade i oslikavanja.[2]

Muzej na otvorenom i staro jezgro Betine[uredi | uredi izvor]

Muzej na otvorenom ili Batanini putevi je deo Ekomuzeja na otvorenome sa stalnom postavkom građevina i desetak očuvanih rovinjskih batana. To je tematski put rovinjskom rivom od Maloga mola (Mul peicio), središta lokalnoga maritimnog života izgrađenoga u srednjem veku, koji se razdvaja u dva smera, prema Kući o batani i Malom škveru ili prema jedinom aktivnom rovinjskom brodogradilištu za popravku rovinjskih brodica.[2]

Deo istorijske postavke Ekomuzeja Batana
Kroz puteve nasleđa (batanine puteve) posetioci će doživljetu Betinu putujući kroz vreme i otkrivajući tajne iz istorije betinske brodogradnje i zanatstva (brodograditelji, kovači...) na stvarnim lokacijama. Objedinjeni na jednom multimedijalnom panelu na centralnom lokalnom trgu, oni pružaju sveobuhvatan pregled razvoja brodogradnje i lokacije brodogradilišta (kroz istoriju i danas) i drugih značajnih kulturno-istorijskih mesta u Betini.

Osim rivom, Batanin put se može preći morem, od Maloga mola pa oko polustrva starog gradske jezgra do Spacija Matika, u pratnji barkariola (vozača brodice).

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Velika čast i motivacija u razvoju tako malog baštinskog projekta usledila je 2007. godine ulaskom u uži izbor za nagradu Evropskog muzeja godine.

Tokom 2007. godine Hrvatska turistička zajednica proglasila je Ekomuzej batana najboljim turističkim proizvodom na hrvatskoj obali. U 2013. godini ista organizacija dodijelila je Ekomuzeju batane nagradu “Doživimo Hrvatsku / Experience Croatia – brend kvalitete u kulturnom turizmu” za program “Okusi i zvukovi batane”.[2]

Najveće priznanje za dugogodišnji rad dolazi 2016. kada je Ekomuzej batana upisan na UNESKO-ovu listu najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine sveta.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ekomuzej "Batana". min-kulture.gov.hr. Pristupljeno 2021-04-30. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z „Ekomuzej batana | Hrvatska tehnička enciklopedija”. tehnika.lzmk.hr. Pristupljeno 2021-04-30. 
  3. ^ a b v „Eko-muzej batana u Rovinju - jedinstven primjer očuvanja (ne)materijalne baštine”. HKM (na jeziku: hrvatski). 2019-09-06. Pristupljeno 2023-04-03. 
  4. ^ P. Mardešić: BATANA. Pomorska enciklopedija, sv. 1, 1972., str. 309–310.
  5. ^ P. Mardešić: BATELINA. Pomorska enciklopedija, sv. 1, 1972., str. 310.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • L. Keber: Tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana. Zagreb, 2002., str. 13‒20.
  • L. Benussi: Rovinjska batana i njezino jedro. Rovinj, 2007.
  • T. Nikolić Đerić: Ekomuzej Batana kao »čuvar« tradicijske brodogradnje Rovinja. Ethnologica Dalmatica, 22(2015) 1, str. 285‒293.
  • V. Salamon: Hrvatski tradicijski brodovi. U: More – hrvatsko blago (zbornik radova). Zagreb, 2016., str. 673–710.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]