Ekomuzej Batana
Ekomuzej Batana | |
---|---|
Ekomuzej – Ecomuseo Batana | |
Osnivanje | 2004. |
Lokacija | Rovinj Hrvatska |
Vrsta | muzej |
Kolekcija | brodogradnja |
Posetioci | 12.000 do 15.000 |
Adresa | Rovinj, Obala Pina Budicina 2. |
Ekomuzej Batana je muzeološka ustanova lokalne zajednice Rovinja posvećena batani, malenoj tradicionalnoj barki rovinjskih ribara. To je bio prvi projekt, za Istru i Hrvatsku prvi ekomuzej, koji je postao deo programa za očuvanje evropske pomorske baštine. Muzej sprovodi različite aktivnosti na zaštiti i očuvanju veština izrade tradicijskog drvenog plovila zvanog batana, tradicionalnih pesama bitinada, lokalnoga govora, izrade različitih tradicionalnih upotrebnih predmeta i drugih tradicionalnih vrednosti Rovinja. Takav sveobuhvatni pristup projektu rezultovao je kontinuiranim očuvanjem kulturne baštine Rovinja i njenim uključenjem u svakodnevni život stanovnika grada i kvalitetnu promociju rovinjske baštine u Hrvatskoj i inostranstvu.[1]
Položaj[uredi | uredi izvor]
Ekomuzej "Batana" smešten je pored rovinjskog velikog mola, na adresi Obala Pina Budicina 2.
Zaštita[uredi | uredi izvor]
Projekt Ekomuzej „Batana“ koji je upisan u UNESKO-ov Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine sveta predstavlja jedinstveni pristup očuvanju ukupne materijalne i nematerijalne baštine Rovinja na osnovu inicijative lokalnih stanovnika i projekata razvoja koje su tokom niza godina razvijali brojni stručnjaci u saradnji sa lokalnom zajednicom Rovinja (gradskim i županijskim vlastima) i Ministarstvom kulture.[2][3]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ekomuzej batana prvi je ekomuzej ne samo u Istri, već i u Hrvatskoj koji je u potpunosti nastao u svojoj lokalnoj zajednici. Kao poseban način upravljanja baštinom u rukama lokalne zajednice, ovaj je ekomuzej posvećen istoimenom ribarskom brodiću i lokalnoj zajednici koja je u njoj prepoznala svoj baštinski simbol.[4][5] Batana je najrasprostranjenije tradicionalno plovilo u Rovinju i ona oslikava kontinuitet lokalne materijalne i nematerijalne pomorske i ribarske baštine, ali i kontinuitet svakodnevnog života lokalnog stanovništva.
Misija[uredi | uredi izvor]
Misija muzeja je da negujući i čuvajući autohtonu maritimnu baštinu Rovinja, svojim programima učestvuje u razvoju autentične kulturne ponude za sve turiste i druge posetioce grada Rovinja. Ekomuzej batana je aktivan cele godine, ali jeleti u vreme turističke sezone program intenzivniji, i obuhvataju: organizuju stručnih skupova iučešće u međunarodnih projektima u cilju seradnje oko rada na zaštite i očuvanja baštine.
Jedan od zadataka muzeja je i da ob javljuje didaktičke materijale, održavava radionice u školama i informiše mlade o tome šta je nematerijalna baština i zašto je važna njena zaštita.[3]
Organizacione jedinice[uredi | uredi izvor]
Kuća o batani[uredi | uredi izvor]
Kuća o batani (Casa della batana) je interpretacioni i dokumentacioni centar ekomuzeja. Otvorena je za posetioce 2004. godine u tipičnoj rovinjskoj višespratnici iz 17. veka, na obali poluostrvskog gradskog jezgra.
Ovaj središnji interpretacioni i dokumentacioni centar, sa stalnom izložbom obuhvata tri multimedijalna i interaktivna galerijska prostora. U izložbu su uključeni rovinjski dijalekt muòstra i autohtoni rovinjski jezik, a poseban je eksponat sažeta slikovna projekcija dvomesečnoga procesa izgradnje batane Oûn rìgno (Jedno kraljevstvo), fotografa Damira Fabijanića, koja je 2004. izgrađena u konobi Franceska Budicina, jednoga od poslednjih graditelja batana. U tom smislu batana je od barke koja je u prošlosti hranila Rovinj, interpretacijom i pravilnim stručnim vođenjem postala metafora preporoda maritimne baštine grada u kojem su se susretale i spajale sudbine italijanskog i hrvatskog etnosa.[2]
Spacio (Matika)[uredi | uredi izvor]
Spacio ili Matika je rovinjski naziv za konobu koja je svečano otvorena za javnost 2006. godine. Smeštena je u tradicionalnom vinskom podrumu ili konobi, kamenoj rovinjskoj kući, u kojoj se čuvalo, prodavalo i degustiralo vino. U njoj Ekomuzej predstavlja lokalna jela, pesme i običaje, bogate nematerijalne baštine Rovinja.[2]
Mali škver[uredi | uredi izvor]
Mali škver ili mali trg ispred Kuće o batani je prostor grada Rovinja na kome se održavaju razne manifestacije i programi Ekomuzeja na otvorenome, od 2005. godine.
Na ovom mestu neguje se, čuva i prenosi nematerijalna baština gradnje batane, koja je upisana na Listu nematerijalne baštine Republike Hrvatke. Na njemu se sprovodi program gradnje i popravka batane. Ovde je do danas izgrađeno pet batana:[2]
- Oûn rìgno (2004),
- Fiamita (2005),
- Calsanta (2006),
- Arupina (2007)
- Liliana (2008),
Dok je 2004., 2009. i 2010. godine popravljeno osam batana (Risorta, Adria, Camaiore, Leonberg, Antonietta, Santa Croce, Regina i Flora).[2]
Uz gradnju broda, Ekomuzej organizuje i etnoprizore, u kojima posetioci mogu posmatrati i isprobati veštine krpljenja ribarskih mreža, opletanja boca i izradu vrša.[2]
Rovinjska regata[uredi | uredi izvor]
Rovinjska regata je godišnja manifestacija ekomuzeja koja je prvi je prvi put održana 2005. godine. U njoj učestvuju tradicionalne barke i brodice sa oglavnim i latinskim jedrom, koja ima za cilj da čuva znanja i veštine tradicionalnog načina jedrenja sa oglavnim i latinskim jedrom. Oglavna jedra, do 1960-ih specifična za severni deo istočne obale Jadrana, istisnuo je iz uporabe mali vanbrodski motor Tomos zvani penta. Održavanjem Rovinjske regate Ekomuzej teži očuvanju znanja i umeća jedrenja oglavnim jedrom i tehniku njegove izrade i oslikavanja.[2]
Muzej na otvorenom i staro jezgro Betine[uredi | uredi izvor]
Muzej na otvorenom ili Batanini putevi je deo Ekomuzeja na otvorenome sa stalnom postavkom građevina i desetak očuvanih rovinjskih batana. To je tematski put rovinjskom rivom od Maloga mola (Mul peicio), središta lokalnoga maritimnog života izgrađenoga u srednjem veku, koji se razdvaja u dva smera, prema Kući o batani i Malom škveru ili prema jedinom aktivnom rovinjskom brodogradilištu za popravku rovinjskih brodica.[2]
Kroz puteve nasleđa (batanine puteve) posetioci će doživljetu Betinu putujući kroz vreme i otkrivajući tajne iz istorije betinske brodogradnje i zanatstva (brodograditelji, kovači...) na stvarnim lokacijama. Objedinjeni na jednom multimedijalnom panelu na centralnom lokalnom trgu, oni pružaju sveobuhvatan pregled razvoja brodogradnje i lokacije brodogradilišta (kroz istoriju i danas) i drugih značajnih kulturno-istorijskih mesta u Betini.
Osim rivom, Batanin put se može preći morem, od Maloga mola pa oko polustrva starog gradske jezgra do Spacija Matika, u pratnji barkariola (vozača brodice).
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
Velika čast i motivacija u razvoju tako malog baštinskog projekta usledila je 2007. godine ulaskom u uži izbor za nagradu Evropskog muzeja godine.
Tokom 2007. godine Hrvatska turistička zajednica proglasila je Ekomuzej batana najboljim turističkim proizvodom na hrvatskoj obali. U 2013. godini ista organizacija dodijelila je Ekomuzeju batane nagradu “Doživimo Hrvatsku / Experience Croatia – brend kvalitete u kulturnom turizmu” za program “Okusi i zvukovi batane”.[2]
Najveće priznanje za dugogodišnji rad dolazi 2016. kada je Ekomuzej batana upisan na UNESKO-ovu listu najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine sveta.[3]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Ekomuzej "Batana"”. min-kulture.gov.hr. Pristupljeno 2021-04-30.
- ^ a b v g d đ e ž z „Ekomuzej batana | Hrvatska tehnička enciklopedija”. tehnika.lzmk.hr. Pristupljeno 2021-04-30.
- ^ a b v „Eko-muzej batana u Rovinju - jedinstven primjer očuvanja (ne)materijalne baštine”. HKM (na jeziku: hrvatski). 2019-09-06. Pristupljeno 2023-04-03.
- ^ P. Mardešić: BATANA. Pomorska enciklopedija, sv. 1, 1972., str. 309–310.
- ^ P. Mardešić: BATELINA. Pomorska enciklopedija, sv. 1, 1972., str. 310.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- L. Keber: Tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana. Zagreb, 2002., str. 13‒20.
- L. Benussi: Rovinjska batana i njezino jedro. Rovinj, 2007.
- T. Nikolić Đerić: Ekomuzej Batana kao »čuvar« tradicijske brodogradnje Rovinja. Ethnologica Dalmatica, 22(2015) 1, str. 285‒293.
- V. Salamon: Hrvatski tradicijski brodovi. U: More – hrvatsko blago (zbornik radova). Zagreb, 2016., str. 673–710.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Ekomuzej Batana - Portal hrvatske tehničke baštine (jezik: hrvatski)