Pređi na sadržaj

Episkop zapadnoevropski Justin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Justin
(Jeremić)
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija zapadnoevropska
Činepiskop
Titulaepiskop zapadnoevropski
SedištePariz
Godine službeod 2022.
PrethodnikLuka Kovačević
Lični podaci
Datum rođenja(1982-06-22)22. jun 1982.(41 god.)
Mesto rođenjaRuma, SFR Jugoslavija

Justin Jeremić (Ruma, 22. jun 1982) je episkop zapadnoevropski. Bivši je vikarni episkop hvostanski Srpske pravoslavne crkve (20212022).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 22. juna 1982. godine u gradu Rumi od roditelja Miloša i Olge. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, odakle, po blagoslovu episkopa sremskog Vasilija, upisuje Bogosloviju Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima,

Marljivost prema bogoslovlju i ljubav prema bogosluženju, ali i prema monaškom životu i podvigu, opredelili su dalji životni put mladog bogoslova, pa je stoga vladika sremski Vasilije odlučio da ga pred kraj petog razreda, u martu 2002. godine zamonaši po činu mala shima|male shime, u fruškogorskom manastiru Velika Remeta.

Ubrzo potom, na praznik Blagovesti u manastiru Krušedolu, monah Justin je rukopoložen u čin jerođakona. Posle Bogoslovije, koju završava kao najbolji učenik u generaciji, biva po preporuci nadležnog Episkopa poslat u Moskovsku duhovnu akademiju.

Pred polazak u Moskvu rukopoložen je u čin jeromonaha u manastiru Velika Remeta, oktobra 2002. godine.

U toku studija razvija posebnu ljubav, ali i znanje iz oblasti Liturgike, pa  na četvrtoj godini studija, biva postavljen za nastavnika bogoslužbene prakse u Pokrovskom hramu Akademije, kroz koju je učio novorukopoložene sveštenike-studente Tipiku i pravilnom savršavanju, inače veoma zahtevnih bogosluženja Ruske pravoslavne crkve.

Godine 2006. završava Duhovnu akademiju, odbranivši diplomski rad: „Isihazam u srpskom monaštvu u 13. i 14. veka.“. U toku studija, kao najboljem inostranom studentu, dodeljena mu je posebna stipendija iz Fonda patrijarha Alekseja Prvog.

Posle povratka iz Moskve, 2006. godine, biva pričislen bratstvu zapustelog manastira Staro Hopovo, na Fruškoj gori. Uprkos teškoćama, mladosti i neiskustvu uspeva zajedno sa bratijom da obnovi ovu svetinju, koja je od Drugog svetskog rata pa do njihovog dolaska bila napuštena i to kako u materijalnom, tako i u duhovnom smislu.

Godine 2008. blagoslovom Episkopa Vasilija i Svetog Sinoda biva upućen na postdiplomske studije na Bogoslovski fakultet u Atinu, u kojoj je boravio do 2013. godine, naročito se interesujući pitanjima iz oblasti liturgike.

Po  blagoslovu episkopa zapadnoevropskog Luke i po ukazanoj potrebi, iz Atine prelazi u Pariz. Opsluživao je parohije u Lionu i Dižonu, kao i parohiju svetog Save u Parizu.

27. januara 2015. godine u Katedralnom hramu svetog Savi odlikovan je činom protosinđela[1], a 30. oktobra 2016. godine u crkve Svete Paraskeve u pariskom predgrađu Bondi rukoproizveden je u čin arhimandrita[2].

Govori ruski, grčki i francuski jezik. Objavio je više prevoda sa ruskog i grčkog jezika, u časopisima Istina, Vidoslovu, i u Srpskom Sionu, a napisao je i potpunu Službu Svetom Prepodobnomučeniku Rafailu Šišatovačkom.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve ga je na svom redovnom majskom zasedanju 29. maja 2021. godine izabrao za vikarnog episkopa hvostanskog.[3] Rukopoložen je za episkopa 12. septembra 2021. u Hramu Svetog Save u Beogradu.[4]

Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne Crkve, 21. maja 2022. godine, izabran je za episkopa upražnjene Eparhije zapadnoevropske. Ustoličenje je bilo u Parizu 9. oktobra 2022.[5][6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Parizu, Eparhija Svetog Save u (16. 5. 2015). „Svetosavski dani u Parizu”. ZAPADNOEVROPSKA EPARHIJA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE. Vebsajt za informacije o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Zapadnoj Evropi. Arhivirano iz originala 29. 07. 2021. g. Pristupljeno 29. 07. 2021. 
  2. ^ „Praznik Svete Paraskeve u Parizu”. www.spc.rs. Srpska pravoslavna crkva [Zvanični sajt]. 01. 11. 2016. Arhivirano iz originala 29. 07. 2021. g. Pristupljeno 29. 07. 2021. 
  3. ^ „Saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora”. Srpska pravoslavna crkva. 29. 5. 2021. Arhivirano iz originala 13. 8. 2021. g. Pristupljeno 29. 5. 2021. 
  4. ^ „Hirotonija Episkopa hvostanskog Justina (Jeremića), vikara Patrijarha srpskog (SPC, 12. septembar 2021)”. Arhivirano iz originala 15. 09. 2021. g. Pristupljeno 14. 09. 2021. 
  5. ^ „Ustoličenje izabranog Episkopa zapadnoevropskog g. Justina”. SPC. 6. 10. 2022. Pristupljeno 8. 10. 2022. 
  6. ^ „Ustoličen Episkop zapadnoevropski g. Justin”. SPC. 9. 10. 2022. Pristupljeno 9. 10. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]