Pređi na sadržaj

Institut za orijentalnu i evropsku arheologiju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Logo

Institut za orijentalnu i evropsku arheologiju (njem. Institut für Orientalische und Europäische Archäologie), skraćeno OREA, istraživački je institut Austrijske akademije nauka (ÖAW) u Beču. Zajedno sa Institutom za drevnu istoriju kulture (njem. Institut für Kulturgeschichte der Antike, IKAnt) i Austrijskim arheološkim institutom (njem. Österreichischen Archäologischen Institut, CLAC), OREA pri Austrijskoj akademiji nauka proučava arheologiju.

Zadaci i ciljevi[uredi | uredi izvor]

Institut je jedna od vodećih austrijskih istraživačkih institucija za osnovna arheološka istraživanja i pokriva esencijalno kulturno područje preistorijskih i ranijih istorijskih zbivanja od Orijenta do Evrope.

Prostori Orijenta i Oksidenta, koji se često posmatraju i istražuju odvojeno jedan od drugog, ne shvataju se kao kontrapunkti u različitim svjetovima, već kao kulturni okvir za odlučujući kulturni razvoj u ljudskoj istoriji. Osnovna istraživanja fokusirana su na vremenski horizont od kvartara prije oko 2,6 miliona godina do transformacije društava u istorijske epohe u 1. milenijumu p. n. e.

Metodi istraživanja uključuju arheološka terenska istraživanja (iskopine ​​i preglede) i studije materijala sa različitim arheometrijskim analizama. Takođe postoje interdisciplinarne saradnje u brojnim disciplinama, kao što su arheozoologija i botanika, antrakologija, antropologija, paleogenetika, klimatologija, geoarheološko pejzažno modelovanje. Osnovna evaluacija i interpretacija ranih kultura čini jezgro svih istraživanja u koja su uključeni svi izvori. To takođe uključuje studije hronologije, umjetnosti, kultura ranog pisanja i socio-kulturnog spektra kao što su religija, ideologije i identiteti.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Institut je osnovan 2013. godine spajanjem tri odavno osnovane komisije: Preistorijske komisije, Komisije za Egipat i Levant i Mikenske komisije. Istraživanje prošlosti bila je jedna od glavnih briga kada je osnovana Akademija nauka 1847. godine. Shodno tome, „Komisija za promociju preistorijskih istraživanja i iskopavanja u Austriji” (kasnije Preistorijska komisija), osnovana matematičkim i prirodoslovnim odjeljenjem 1878. godine, bila je jedna od najstarijih istraživačkih jedinica na Akademiji. „Egiptološka komisija” formirana 1907. (kasnije Komisija za Egipat i Levant), kao i „Komisija za mikenska istraživanja” (kasnije Mikenska komisija), koja je osnovana tek 1971, mlađi su ogranci.[2]

Istraživački prioriteti[uredi | uredi izvor]

Istraživači pokriva niz predmeta iz egiptologije, arheologije Sudana, arheologije Balkana (npr. BiH),[3] praistorijske arheologije, arheologije Bliskog istoka i grčke arheologije i filologije. Fokusirana istraživanja na raznim žarišnim područjima koncentrisana su u istraživačkim grupama koje se mogu dizajnirati na nacionalnoj i dijahroničkoj osnovi. Istraživačke grupe se kontinuirano razvijaju i pokreću u cilju postavljanja ili primjene novih impulsa u istraživačkom pejzažu.[4]

Događaji[uredi | uredi izvor]

Pored serija predavanja koje organizuje,[5] OREA organizuje i sastanke i radionice o aktuelnim istraživačkim pitanjima u zemlji i inostranstvu kao jedini ili saorganizator u nepravilnim intervalima. Razgovori u UK, koji se održavaju dva puta godišnje, predstavljaju forum za diskusiju o istraživanju poljske kulture kasnog bronzanog doba (13—8. veka p. n. e.) u Evropi.

Publikacije[uredi | uredi izvor]

Časopisi[uredi | uredi izvor]

  • Archaeologia Austriaca.[6] Zeitschrift zur Archäologie Europas / Journal on the Archaeology of Europe. ISSN 0003-8008
  • Egypt and the Levant.[7] Internationale Zeitschrift für ägyptische Archäologie und deren Nachbargebiete / International Journal for Egyptian Archaeology and Related Disciplines. ISSN 1015-5104

Serijali (Reihen)[uredi | uredi izvor]

  • Obavještenja Preistorijske komisije (njem. Mitteilungen der Prähistorischen Kommission, MPK)
  • Orijentalna i evropska arheologija (engl. Oriental and European Archaeology, OREA)
  • Mikenske studije (njem. Mykenische Studien, MykSt)
  • Doprinosi arheologiji Egipta, Nubije i Levanta (engl. Contributions to the Archaeology of Egypt, Nubia and the Levant, CAENL)
  • Prilozi hronologiji istočnog Mediterana u drugom milenijumu p. n. e. (engl. Contributions to the Chronology of the Eastern Mediterranean in the Second Millennium BC, CChEM)
  • Istraživanja kairskog ogranka Austrijskog arheološkog instituta (njem. Untersuchungen der Zweigstelle Kairo des Österreichischen Archäologischen Instituts, UZK)[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]