Kopa Amerika 1975.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kopa Amerika 1975.
Logo prvenstva
Detalji takmičenja
Datum17. jul28. oktobar 1975.
Timovi10 (iz 1. konfederacije)
Stadioni12 (iz 11 gradova)
Konačan plasman
Šampioni Peru (2. titula)
Drugo mesto Kolumbija
Treće mesto Brazil
Četvrto mesto Urugvaj
Statistike turnira
Odigrano utakmica25
Postignuto golova79 (3,16 po meču)
Ukupno gledalaca1.053.000 (42.120 po meču)
Najbolji strelacKolumbija E. Dijaz
Argentina Luke
(po 4. gola)
Najbolji igračPeru Kubiljas[1]
Urugvaj 1967
KONMEBOL
KONMEBOL
1979

Kopa Amerika 1975. je bilo trideseto izdanje ovog takmičenja. Prvenstvo je održano od 17. jula do 28. oktobra 1975. godine. Po prvi put nije postojalo fiksno mesto održavanja turnira, a sve utakmice su se igrale tokom tri meseca u svakoj zemlji učesnici. Osim toga, turnir je promenio ime iz Prvenstvo Južne Amerike u fudbalu u Kopa Amerika. Učestvovalo je svih deset zemalja KONMEBOL-a, a branilac titule Urugvaj je prvu utakmicu odigrao tek u polufinalu, a ostali učesnici su takmičenje počeli u grupnoj fazi. Novi prvak Južnoameričkog prvenstva je postala reprezentacija Perua po drugi put u svojoj istoriji.[2]

U polufinalu igrali su Peru i Brazil. U prvoj utakmici Peru je pobedio sa 3:1 dok je u drugoj utakmici pobedio Brazil sa 2:0. Ovime je rezultat bio izjednačen 3:3. Savezi Brazila i Perua su doneli odluku da se pobednik odluči žrebom. Uvek se pričalo da je ćerka peruanskog zvaničnika Teofila Salinasa iz glasačke kutije izvadila plastični listić, prethodno zamrznut, na kome je pisalo „Peru”. Bivši igrači Persi Rohas i „Panadero” Dijaz jednom su ovo prokomentarisali: „Ne znam, ali legenda kaže da je Salinas ohladio glasački listić pre žreba, a devojka je uzela najhladniji”, rekao je Persi. „Važno je da je Peru otišao u finale, pobedili smo Kolumbiju i bili šampioni. Ostalo su nagađanja", rekao je Baker.[3].

Učesnici[uredi | uredi izvor]

Na prvenstvu Južne Amerike učestvovalo deset reprezentacija: Bolivija, Peru, Brazil, Kolumbija, Ekvador, Paragvaj, Argentina, Urugvaj, Čile i Venecuela. Reprezentacija koja je osvojila prvo mesto u grupi je išla u polufinalno takmičenje. Pobednik polufinala iz dve utakmice, gost domaćin, je išao u finale.

  1.  Argentina

2.  Brazil
3.  Paragvaj
4.  Peru
5.  Kolumbija
6.  Bolivija
7.  Ekvador
8.  Urugvaj
9.  Čile
10.  Venecuela

Gradovi domaćini i stadioni[uredi | uredi izvor]

Karakas, Venecuela Belo Orizonte, Brazil Rosario, Argentina Santijago, Čile Oruro, Bolivija Lima, Peru
Olimpiko Mineirao Higante de Arojito Nasional Hesus Bermudez Nasional
Kapacitet: 23.940 Kapacitet: 72.000 Kapacitet: 45.465 Kapacitet: 66.660 Kapacitet: 33.000 Kapacitet: 50.000
Olimpiko, Karakas Mineirao Gigante Nasional, Čile Hesus B. Nasional, Peru
Lima, Peru Bogota, Kolumbija Gvajakil, Ekvador Kito, Ekvador Asunsion, Paragvaj Montevideo, Urugvaj
Alehandro Viljanueva El Kampin Modelo Olimpiko Atahualpa Defensores del Čako Sentenario
Kapacitet: 33.938 Kapacitet: 36.343 Kapacitet: 42.000 Kapacitet: 35.742 Kapacitet: 42.354 Kapacitet: 76.609
El Kampin Modelo Olimpiko Atahualpa Defensores de Čako Sentenario

Prvi krug[uredi | uredi izvor]

Timovi su bili podeljeni u tri grupe od po tri tima. Svaki tim je igrao dva puta (kod kuće i u gostima) protiv drugih timova u svojoj grupi, sa dva boda za pobedu, jedan bod za nerešeno i bez bodova za poraz. Pobednici svake grupe plasirali su se u polufinale gde ih je čekao Urugvaj kao vladajući šampion i četvrta reprezentacija polufinala

Grupa A[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija I D N I DG PG GR Bod.
 Brazil 4 4 0 0 13 1 +12 8
 Argentina 4 2 0 2 17 4 +13 4
 Venecuela 4 0 0 4 1 26 −25 0

Utakmice[uredi | uredi izvor]

Venecuela 0–4 Brazil
Izveštaj Romeu Gol 2
Danival Gol 50
Palhinja Gol 8288
Gledalaca: 20.000
Sudija: Karlos Rivero (Peru)

Venecuela 1–5 Argentina
Iriarte Gol 14 Luke Gol 123466
Kempes Gol 30
Ardiles Gol 86
Gledalaca: 15.000
Sudija: Rafael Ormazabal (Čile)

Brazil 2–1 Argentina
Nelinjo Gol 3155 (pen.) Asad Gol 11
Gledalaca: 80.000
Sudija: Ramon Bareto (Urugvaj)

Argentina 11–0 Venecuela
D. Kiler Gol 84162
Galjego Gol 14
Ardiles Gol 39
Kempes Gol 5381
Zanabrija Gol 5664
Boveda Gol 80
Luke Gol 85
Gledalaca: 50.000
Sudija: Pedro Rejes (Peru)

Brazil 6–0 Venecuela
Batata Gol 679
Nelinjo Gol 9
Danival Gol 37
Kampos Gol 53
Palhinja Gol 65
Gledalaca: 32.000
Sudija: Karlos Rivero (Peru)

Argentina 0–1 Brazil
Danival Gol 45
Gledalaca: 50.000
Sudija: Karlos Robles (Čile)

Grupa B[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija I D N I DG PG GR Bod.
 Peru 4 3 1 0 8 3 +5 7
 Čile 4 1 1 2 7 6 +1 3
 Bolivija 4 1 0 3 3 9 −6 2

Utakmice[uredi | uredi izvor]

Čile 1–1 Peru
Krisosto Gol 10 Rohas Gol 72
Gledalaca: 50.000
Sudija: Omar Delgado (Kolumbija)

Bolivija 2–1 Čile
Meca Gol 6075 Gamboa Gol 41
Gledalaca: 18.000
Sudija: Ektor Ortiz (Paragvaj)

Bolivija 0–1 Peru
Ramirez Gol 17
Gledalaca: 18.000
Sudija: Alberto Dukatelji (Argentina)

Peru 3–1 Bolivija
Ramirez Gol 7 (pen.)
Kueto Gol 26
Oblitas Gol 52
Meca Gol 58 (pen.)
Gledalaca: 40.000
Sudija: Romualdo Arpi Filho (Brazil)

Čile 4–0 Bolivija
Araneda Gol 4087
Ahumada Gol 61
Gamboa Gol 71
Gledalaca: 15.000
Sudija: Arturo Ituralde (Argentina)

Peru 3–1 Čile
Rohas Gol 3
Oblitas Gol 32
Kubiljas Gol 39
Reinoso Gol 76
Gledalaca: 35.000
Sudija: Huan Hose Fortunato (Urugvaj)

Grupa C[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija I D N I DG PG GR Bod.
 Kolumbija 4 4 0 0 7 1 +6 8
 Paragvaj 4 1 1 2 5 5 0 3
 Ekvador 4 0 1 3 4 10 −6 1

Utakmice[uredi | uredi izvor]

Kolumbija 1–0 Paragvaj
Dijaz Gol 83
Gledalaca: 60.000
Sudija: Romualdo Arpi Filho (Brazil)

Ekvador 2–2 Paragvaj
Laso Gol 38
Kastanjeda Gol 47
Kiese Gol 1687
Gledalaca: 50.000
Sudija: Mario Fiorenza (Venecuela)

Ekvador 1–3 Kolumbija
Karera Gol 40 Ortiz Gol 15
Retat Gol 75
Kastro Gol 83
Gledalaca: 45.000
Sudija: Migel Anhel Komesanja (Argentina)

Paragvaj 0–1 Kolumbija
Dijaz Gol 40
Gledalaca: 50.000
Sudija: Arnaldo Sezar Koelho (Brazil)
Match abandoned at 43'

Kolumbija 2–0 Ekvador
Dijaz Gol 15
Kalero Gol 42
Gledalaca: 50.000
Sudija: Karlos Robles (Čile)

Paragvaj 3–1 Ekvador
Baez Gol 21
Rolon Gol 3958
Kastanjeda Gol 31
Gledalaca: 10.000
Sudija: Armando Markez (Brazil)

Polufinale[uredi | uredi izvor]

Kolumbija 3–0 Urugvaj
Anhulo Gol 53
Ortiz Gol 70
Dijaz Gol 90
de los Santos Red card 17
Gledalaca: 55,000
Sudija: Cezar Orosko (Peru)

Brazil 1–3 Peru
Batat Gol 54 Kasareto Gol 1988
Kubiljas Gol 82
Gledalaca: 75,000
Sudija: Migel Anhel Komesanja (Argentina)

Urugvaj 1–0 Kolumbija
Morena Gol 17 (pen.) Red card 80
Gledalaca: 70.000
Sudija: Rafael Hormazabal (Čile)

Peru 0–2 Brazil
Melendez Gol 10 (a.g.)
Kampos Gol 61
Gledalaca: 35.000
Sudija: Arturo Ituralde (Argentina)

(*) Žrebom je odlučeno da je pobednik reprezentacija Perua.

Finale[uredi | uredi izvor]

Finale se igralo u dve utakmice i pobednik, šampion je reprezentacija sa više pobeda. Gol razlika se ne računa.

U prvom meču Kolumbija je u Bogoti savladala Peru sa 1:0. U drugom meču, Peru je u Limi savladao Kolumbiju sa 2:0. Pošto je svaki tim pobedio u svom meču (oba kao domaćini), imali su isti broj bodova, pa je treći meč morao da se odigra na neutralnom terenu da bi se odlučio šampion. Treća utakmica odigrana je u Venecueli gde je Peru savladao Kolumbiju 1:0. Tako je Peru po drugi put postao šampion Kopa Amerika[4].

Kolumbija 1–0 Peru
Kastro Gol 38
Gledalaca: 50.000
Sudija: Migel Komesanja (Argentina)

Peru 2–0 Kolumbija
Oblitas Gol 18
Ramirez Gol 44
Gledalaca: 50.000
Sudija: Huan Silvahno (Čile)

Peru 1–0 Kolumbija
Sotil Gol 25
Gledalaca: 30.000
Sudija: Ramon Bareto (Urugvaj)

Lista strelaca[uredi | uredi izvor]

Na ovom prvenstvu ukupno 42 strelaca je postiglo 79 golova, titulu najboljeg strelca jsu podelili argentinac Leopoldo Luke i kolumbijac Ernesto Dijaz sa po 4 postignuta gola.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]