Lazar Đukić
Lazar Đukić | |
|---|---|
| Datum rođenja | 25. mart 1896. |
| Mjesto rođenja | Vrbljani, Austrougarska |
| Datum smrti | 19. mart 1917. (20 god.) |
| Mjesto smrti | Terezin, Austrougarska |
| Mjesto ukopa | nema |
Lazar Đukić (selo Vrbljani kod Ključa, 25. mart 1896 — Terezin, 19. mart 1917) bio je srpski rodoljub i član Mlade Bosne koji je učestvovao u pripremi Sarajevskog atentata.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Pohađao je Učiteljsku školu u Sarajevu. Isticao se radom u đačkim omladinskim klubovima. Zajedno sa đakom Trgovačke akademije Perom Đenerom iz Dubrovnika, sastao se u Sarajevu u jesen 1913. sa Ivanom Endliherom, studentom iz Ljubljane, i dogovorili se o osnivanju organizacija "Srpskohrvatske nacionalističke omladine" po svim srednjim školama u Sarajevu, a onda i po drugim mestima u Bosni i Hercegovini. Ova organizacija temeljena je na principima organizacije "Narodno ujedinjenje" iz Beograda. Sazvan je sastanak naprednjačke omladine u kafani Buku, gde je izabran odbor i donesena odluka da se u svim školama osnuju organizacije. U programu je istaknuto da organizacija teži da se revolucionarnim putem sprovede ujedinjenje u jedinstvenu državu izvan Austro-ugarske monarhije. Na svim srednjim školama osnovane su tajne đačke organizacije. U proljeće 1914. osnovan je centralni odbor u Sarajevu. U odbor su izabrani: Viktor Rubčić, Marko Perin, Đuro Banjac, Maksim Protić, Mirko Kus, Hamdija i Sadulak Nikšić, Milan Prica i Lazar Đukić. U maju 1914. održana je u Gaju iznad Hrida kod Sarajeva skupština, na kojoj je rešeno da se svi istomišljenici sa pojedinih škola združe u jednu grupu, pa je u novi odbor ušao kao predsednik Milan Prica, podpredsednik Ivan Kranjčević, tajnik Sadija Nikšić, kao članovi odbora Marko Perin i Lazar Đukić.[1] Đukić je produžnice "Srpskohrvatske nacionalističke omladine" formirao i u Tuzli, Velikoj realki u Banjojluci i u Trgovačkoj školi u Trebinju.[2] Na Velikoizdajničkom procesu u Travniki, na suđenju takozvanoj "Đukićevoj grupi" našao se i Mehmed Zvono, đak preparandije u Sarajevu koji se deklarisao kao Srbin radikal. Otužen je jer je u školi na svojoj klupi napisao "Živila republika" i "Živio L. Đukić".[3] Đukić je imao naročit uticaj na trebinjsku srednjoškolsku omladinu, a preko Branka Kebeljića i Nikole Forkapića. Pa tako Kabeljić pišući svojim Trebinjcima kaže: „Ako vam je milo da brzo tamo dođe naš vođa, obećajte mi da ćete ga dobro primiti. On će doći. Taj je vama iz mojih karata dobro poznati Đukić“.[4]
Pripadao je mlađoj generaciji jugoslovenski orijentisanih mladobosanaca. Zemaljska vlada BiH, u svojim povjerljivim izvještajima za 1914, navodi da je Đukić "najzagriženiji agitator i odličan govornik [...] Srpsko-hrvatske nacionalističke omladine". U pripremama atentata na Franca Ferdinanda povezao je Danila Ilića sa Vasom Čubrilovićem i Cvjetkom Popovićem. Uhapšen je i zatvoren jula 1914. godine. Na suđenju je rekao da je nacionalizam "jedinstvo Srba i Hrvata" na kulturnom polju, a kulturno polje je ideja da "Srbi, Hrvati i Slovenci budu jedan narod". Zbog učestvovanja u pripremi atentata, osuđen je na deset godina robije. Tamnovao je u Zenici i u Terezinu, gdje je premješten početkom marta 1915. godine. Naredne godine prebačen je u duševnu bolnicu u Terezinu, gdje je i umro. Spaljen je u krematorijumu, pa je jedini osuđenik Sarajevskog atentata čiji posmrtni ostaci nisu vraćeni u otadžbinu. Srednjoškolski centar u Ribniku nosi njegovo ime.[5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Saša Nedeljković: SOKOLI I MLADA BOSNA”. Vidovdan. 16. 12. 2017. Pristupljeno 12. 11. 2021.
- ^ Stošić, Verica M.; Đuran, Goran (2016). „Optužnica Državnog odvjetništva u Sarajevu protiv Lazara Đukića i drugih iz 1915. godine” (PDF). Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske. godina VIII, broj 8: 297.
- ^ Stošić, Verica M.; Đuran, Goran (2016). „Optužnica Državnog odvjetništva u Sarajevu protiv Lazara Đukića i drugih iz 1915. godine” (PDF). Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske. godina VIII, broj 8: 306.
- ^ Čalija, Vladan (21. 10. 2019). „Buntovna trebinjska omladina s početka 20. vijeka: TREBINjCI KAO DIO MLADE BOSNE”. Radio Trebinje. Pristupljeno 12. 11. 2021.
- ^ Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 566. ISBN 978-99976-42-37-0.
