Pređi na sadržaj

Lizika Jančar Majda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
lizika jančar majda
Lizika Jančar Majda
Lični podaci
Datum rođenja(1919-10-27)27. oktobar 1919.
Mesto rođenjaMaribor, Kraljevstvo SHS
Datum smrti20. mart 1943.(1943-03-20) (23 god.)
Mesto smrtiBelo, kod Medvoda, Kraljevina Italija
Profesijastudent medicine
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Lizika Jančar — Majda (Maribor, 27. oktobar 1919Belo, kod Medvoda, 20. mart 1943) bila je student medicine, učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 27. oktobra 1919. godine u Mariboru. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Mariboru. Godine 1937, kao đak gimnazije, postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Posle završene gimnazije upisala je studije medicine u Beogradu. U revolucionarni radnički pokret uključila se u mariborskoj gimnaziji i delovala u radničkom društvu Uzajamnost, a kasnije u firmi Radio u Ljubljani.

Spomen-ploča na kući u kojoj je ubijena Lizika Jančar

Od početka rata je radila za Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije, prenosila ilegalnu literaturu, vodila intendanturu civilnog sektora i dr. Ona i njen brat Rudi (član KPJ od 1932. godine) preselili su se u Ljubljanu i, po nalogu KPJ, zaposlili se u trgovini radio-aparatima, odakle su radio-materijalom snabdevali Oslobodilački front i NOVJ. Članica Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postala je krajem 1941. godine. U februaru 1943. otišla je u partizane u Dolomitski partizanski odred, gde je radila kao pomoćni radio-telegrafista.

Dana 17. marta 1943. godine, započela je italijansko-nemačka ofanziva protiv Dolomitskog odreda. Prilikom proboja neprijateljskog obruča, Lizika je bila jedna od retkih preživelih iz svoje grupe. Sa svojom drugaricom se, nakon proboja 19. marta, sklonila u obližnje selo Belo da nađu hranu i vezu. Tamo su naišle na belogardiste, koji su ih zarobili. Tražili su od nje da oda skrovište i partizanske radio-veze, ali pošto ni posle mučenja nisu ništa doznali, ubili su je ujutro 20. marta.

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 27. novembra 1953. proglašena je za narodnog heroja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 3111.

Literatura[uredi | uredi izvor]