Lutka Krcko Oraščić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lutke koje predstavljaju Krcka Oraščića
Zbirka lutaka

Lutka Krcko Oraščić, poznata i kao božićni Krcko Oraščić, je ukrasna figurica krckalice za orašaste proizvode koja se najčešće pravi da liči na vojnika-igračku. U nemačkoj tradiciji, lutke su simbol sreće, koje plaše zle duhove.[1][2] Dok su skoro sve ove lutke iz pre prve polovine 20. veka funkcionalne, značajan deo modernih lutki je prvenstveno dekorativan i ne može da krcka orahe.[3][4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Originalne lutke iz muzeja Krcka Oraščića u Nojhauzenu, Saksonija, Nemačka

Lutke Krcka Oraščića potiču iz Nemačke s kraja 17. veka, posebno iz regiona Rudnih planina (nem. Erzgebirge).[5] Jedna priča o poreklu pripisuje stvaranje prve lutke majstoru iz Zajfena.[6] Često su se darivali, a u nekom trenutku su se povezali sa Božićnim praznikom. Popularnost im je porasla oko 19. veka i proširila se na obližnje evropske zemlje.[1] Kako je potražnja rasla, masovno je počela i proizvodnja lutaka u fabrikama.[1] Fridrih Vilhelm Fihtner (1844–1923), poznatiji u Nemačkoj kao „otac lutke Oraščića“, započeo je prvu masovnu proizvodnju (koristeći strug) u svojoj radionici u Zajfenu u Saksoniji tokom 1872.[7][8][9][10]

Ukrasne lutke Krcka Oraščića počele su da se popularizuju van Evrope nakon Drugog svetskog rata, kada su se brojni američki vojnici stacionirani u Nemačkoj vratili kući u Sjedinjene Države sa nemačkim Oraščićima kao suvenirima.[5][6] Dalja popularizacija došla je od Krcka Oraščića Petra Iljiča Čajkovskog, baletske adaptacije priče Ernsta Teodora Vilhelma Hofmana iz 1816. godine „Krcko Oraščić i kralj miševa“, u kojoj se pojavljuje vojnik Krcko Oraščić. Balet, koji je uveden u Ameriku sredinom 20. veka, postao je omiljena praznična tradicija i širom Sjedinjenih Država i pomogao je da ove lutke budu božićni ukras i sezonska ikona u zapadnoj kulturi.[2][1]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Krcko Oraščić

Prosečna ručno rađena lutka je napravljena od oko 60 posebnih delova.[6] Lutke Oraščića tradicionalno podsećaju na vojnike igračke i često su ofarbane u jarke boje.[5] Rano su se umnožili različiti dizajni; od ranog 19. veka bili su obučeni kao rudari, policajci, plemići ili vojnici iz različitih vojski. Novije varijacije su napravljene da liče na razne pop-kulturne ili istorijske figurice, od Bendžamina Frenklina do američkih vojnika u uniformi Operacije Pustinjska oluja.[1][2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Malone, Noreen (2010-12-16). „In a Nutshell”. Slate (na jeziku: engleski). ISSN 1091-2339. Pristupljeno 2016-07-22. 
  2. ^ a b v „The nutcracker doll: a history | The Australian Ballet”. australianballet.com.au. Pristupljeno 2016-07-24. 
  3. ^ Albright, Mary Beth (2014-12-08). „Why Fancy Nutcrackers Don't Actually Crack Nuts”. National Geographic. Arhivirano iz originala 3. 4. 2015. g. Pristupljeno 2016-07-24. 
  4. ^ „The Story of The Nutcracker”. germusa/custom. Pristupljeno 15. 12. 2016. 
  5. ^ a b v Malone, Noreen (2010-12-16). „In a Nutshell”. Slate (na jeziku: engleski). ISSN 1091-2339. Pristupljeno 2016-07-22. 
  6. ^ a b v „The nutcracker doll: a history | The Australian Ballet”. australianballet.com.au. Pristupljeno 2016-07-24. 
  7. ^ „NM The History of Nutcrackers ~ Leavenworth Nutcracker Museum”. www.nutcrackermuseum.com. Pristupljeno 2016-07-24. 
  8. ^ Stanton, Maureen (9. 6. 2011). Killer Stuff and Tons of Money: An Insider's Look at the World of Flea Markets, Antiques, and Collecting. Penguin Publishing Group. str. 25. ISBN 978-1-101-51605-8. 
  9. ^ „Gotthelf Friedrich Füchtner”. Werkstatt alter Volkskunst. Pristupljeno 15. 12. 2016. 
  10. ^ „Füchtner Nutcrackers”. thechristmashaus. Arhivirano iz originala 12. 11. 2016. g. Pristupljeno 15. 12. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]