Pređi na sadržaj

Manastir Bogorodice kod Kuršumlije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Presvete Bogorodice
Ostaci manastira
Opšte informacije
MestoKuršumlija
Država Srbija
Koordinate43° 8′ 20″ N 21° 17′ 26″ E / 43.13889° S; 21.29056° I / 43.13889; 21.29056
Manastir Bogorodice kod Kuršumlije na karti Srbije
Manastir Bogorodice kod Kuršumlije
Manastir Bogorodice kod Kuršumlije
Manastir Bogorodice kod Kuršumlije na karti Srbije
Vrsta spomenikaManastir
Vreme nastanka11591166.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture

Manastir presvete Bogorodice (Petkovača) u Kuršumliji je najstarija zadužbina Stefana Nemanje ((1166)11681196), koju je, zajedno sa obližnjim manastirom posvećenom svetom Nikoli, podigao između 1159. i 1166. godine. Nalazi se u blizini ušća reke Kosanice u Toplicu, nedaleko od ostataka vizantijske bazilike, a podignuta je na temeljima ranovizantijskog hrama, datiranog u V ili VI vek. Sama građevina je jednobrodna sa osnovom trikonhosa (odlika crkava u Carigradu i Svetoj gori) i kamenim ikonostasom. Manastirska crkva je danas ruševinama, a od 1979. godine se nalazi pod zaštitom države kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.[1]

Prošlost manastira[uredi | uredi izvor]

Nemanja, koji je vladao Toplicom kao udeoni knez, podigao je, prvo manastir posvećen Bogorodici, a odmah zatim i manastir posvećen svetom Nikoli, što je, prema njegovim žitijima, dovelo do njegovog sukoba sa starijom braćom, iz koga će izaći kao apsolutni pobednik. Smatra se da je manastir podigao za svoju suprugu Anu, koja se kasnije zamonašila i bila nastojnica manastira kao monahinja Anastasija. Sredinom XV veka, između 1451. i 1457. godine, manastirski kompleks se nalazio pod zaštitom sultanije Mare Branković, supruge sultana Murata II (14211451), koja je u blizini imala jedan od svojih dvorova. Manastirska crkva je bila pokrivena olovom, kao i crkva obližnjeg manastira svetog Nikole, zbog čega je Kuršumlija u srednjem veku bila poznata i kao Bele Crkve, zbog belog odsjaja Sunca na olovnim krovovima.

Manastir je zapušten posle Velike seobe Srba 1690. godine, nakon čega su mu Osmanlije skinule olovni krov, čime je otpočelo njegovo zarušavanje. Vremenom su ostale manastirske građevine porušene, kao i sama crkva od koje su opstali samo delovi, koji su istraženi 1921. godine. U neposrednoj blizini je izgrađena železnička pruga. U septembru 1935. je javljeno da se srušio manastirski svod.[2] Nakon Drugog svetskog rata 1948. godine, otpočeli su radovi na konzervaciji same crkve i njenom delimičnom dograđivanju, uz koje su obavljani i radovi na istraživanju celokupnog manastirskog kompleksa.

Ostaci crkve su u lokalnom narodu poznati pod nazivom Petkovača i oko nje se svake godine na Veliki Petak okuplja više hiljada vernika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Spomenici kulture od izuzetnog značaja”. Arhivirano iz originala 15. 10. 2008. g. Pristupljeno 24. 02. 2009. 
  2. ^ "Politika", 6. sept. 1935, str. 4

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Deroko, Aleksandar (1985). Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji (treće dopunjeno izdanje). Beograd. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]