Manastir Gomionica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Gomionica
Osnovni podaci
JurisdikcijaEparhija banjalučkaSPC
Osnivanje16. vijek
Lokacija
MestoMelina, Kmećani
Država Bosna i Hercegovina,  Republika Srpska
Koordinate44° 43′ 49.1″ N 16° 54′ 38.1″ E / 44.730306° S; 16.910583° I / 44.730306; 16.910583
Manastir Gomionica na karti Bosne i Hercegovine
Manastir Gomionica
Manastir Gomionica
Manastir Gomionica na karti Bosne i Hercegovine

Manastir Gomionica sa crkvom posvećenom Vavedenju Bogorodice nalazi se 42 km zapadno od Banje Luke u selu Kmećani kod Bronzanog Majdana. Pripada Eparhiji banjalučkoj Srpske pravoslavne crkve.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Za manastir Gomionicu takođe je već iznet stav da potiče iz doba pre turske okupacije, ali nije svejedno da li je osnovan za vreme ili pre Jajačke banovine (sl. 86. 1). Hram je izgledom povezan sa Rmnjem, Krupom i Krkom (svi bi mogli biti iz 14. stoljeća), a sličnost se sastoji pre svega u četiri stupca u brodu i još dva u priprati, u kupoli i odsustvu pilastara (M. Šuput 1991).

Po narodnom predanju to je bila zadužbina Mare „Sultanije”.[1]

Prvi pisani pomen je 1536. godine kada se u turskim izvorima u njoj pominje iguman Andrija. Najstariji sačuvani predmet je tipik manastira Gomionice, koji potiče iz 1599. godine. Danas se čuva u eparhijskoj biblioteci u Aradu (Rumunija).

U manastiru Gomjenici je Jovan Svetogorac izdao 1649. godine, knjigu "Triod cvjetni". Tu je boravio 27. marta 1727. godine srpski patrijarh Arsenije IV. (1725—1737).[2]

Monasi su krajem XVII vijeka izbjegli u manastir Hodoš u Banatu, a 1738. godine u slavonski manastir Pakru. Tokom XVIII i XIX vijeka crkva je nekoliko puta obnavljana. Manastirsku školu podignutu 1882. godine je pohađao i poznati književnik Petar Kočić. Tu su bili 1883. godine kaluđeri - jeromonasi: iguman Partenije Davidović, Isaija Kostić i Gerasim Kočić.[3] Veliki narodni dobrotvor, trgovac i poslanik Kosta Vučković (1828—1893) je poklonio manastiru 1000 f. priloga, za očevu dušu. Njegov otac Todor se zamonašio i kao Dionizije, bio iguman do smrti 1879. godine.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Gomionička crkva (Slika manastirske crkve) je jednobradna građevina sa kupolom, polukružnom oltarskom apsidom i pripratom. Uz podužne zidove prislonjeni su ojačavajući lukovi. Svodovi unutar crkve su oslonjeni na isturene pilastre, pri čijem dnu su lučno zasvedeni prolazi, što crkvi daje prividno trobrodnu osnovu.

Živopis[uredi | uredi izvor]

Živopis manastirske crkve posjeduje izvjesne stilske karakteristike koje ga dovode u vezu sa majstorima koji su u sedmoj i osmoj deceniji XVI vijeka oslikali pećku i gračaničku pripratu, crkvu manastira Lomnice i obnavljali freske u Studenici, Mileševi i Banji kod Priboja.

Riznica[uredi | uredi izvor]

U manastirskoj riznici su zbirke ikona[4] iz XVI — XIX vijeka, starih rukopisnih i štampanih knjiga iz XIV — XVII vijeka[5] i predmeta umjetničkog zanatstva (Gomionički predmeti). Pozlaćeni gomionički srebrni krst[6] iz 1640. godine, rad Stefana Ivanovića Sarajevca iz Sombora, danas je u kolekciji Londonskog univerziteta.

Igumanija manastira od 1973. do 2014. bila je Jefimija Maksimović.[7] Posle toga iguman je Metodije Kragulj.

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Zastava", Novi Sad 1883. godine
  2. ^ "Istočnik", Sarajevo 1904. godine
  3. ^ "Zastava",...
  4. ^ „Gomioničke ikone”. Arhivirano iz originala 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 5. 3. 2007. 
  5. ^ „Gomionički rukopisi”. Arhivirano iz originala 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 5. 3. 2007. 
  6. ^ „gomionički srebrni krst”. Arhivirano iz originala 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 5. 3. 2007. 
  7. ^ „Upokojila se u Gospodu igumanija gomionička Jefimija (SPC, 28. april 2014)”. Arhivirano iz originala 30. 04. 2014. g. Pristupljeno 29. 04. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]