Mezeji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Područja ilirskih plemena, sa oznakom MAEZEI
Postojbina Mezeja (ispod žute oznake Catari)

Mezeji, Maizaoi ili Mazaioi (stgrč.: Μαζαῖοι) bili su ilirska "narodonosna zajednica" centralne i sjeverozapadne Bosne.[1] Bili su autohtono ilirsko pleme, koje je naseljavalo unutrašnjost današnje Bosna i Hercegovine, uglavnom u basenu Sane i srednjeg toka Vrbasa, otprilike oko Vrbanje i Ugra (550 p. n. e. - 300 ne.). Ovo područje na kartama tog vremena nazivaju Donji Kraji. Neke oblasti ove teritorije dijelili su sa Desidijatima / Desitiatima i Autarijatima. Graničili su se sa Dardanima (istok), Japodima (zapad, oko Une i Krke), Jasima, Kolapijanima i Varcijanima (sjever: SavaDravaDunav), Liburnima i Delmatima (jug), Breucima (sjeveroistočno: danas Semberija) i Deriopima (jug: oko Jajca i Plive).

Reljefna kameja Gemma Augustea – u čast pobjede Rimljana u Velikom ilirskom ustanku
(Kunsthistorisches Museum u Beču)

Kao i ostatali Iliri, Mezeji su živjeli u utvrđenim ili polu-utvrđenim naseljima, od poljoprivrede, lova i ribolova. Antički pisci (Herodian, Livije, Plinije, Strabon, Theophrastus i drugi), Ilire opisuju kao ljude visokog rasta, jake i dobre ratnike, sklone piću. Nisu održavali ličnu higijenu, a živjeli je u patrijarhalnim zajednicama. Prema njima, svake osme godine dijelili su zemlju (teritoriju), razjedinjeni u međusobnim borbama i otporima neprijatelju. "Maizaioi" su imali 269 sudija.

Među Ilirima

...Najpoznatiji su Dezitijati, Mezeji, Daorsi, Dalmati, Japodi, Ardijejci, Autarijati, Deuri, Deretini ...[2]

Kada su osvojili prvi dalmatinske otoke (229. p. n. e.), Rimljani su osnovali svoju pokrajinu Ilirik. Nakon žilavog ilirskog otpora na njihovu invaziju u unutrašnjost, konačno cu osvojili zemlju značajnog kralja Gencija (Gencije, 167. ili 168. godine p. n. e.). Čitav vek, u krvavim borbama, prodirali cu u unutrašnjosti Ilirika.[3] Postepeno cu osvajili unutrašnjost Balkana, gdje je bilo područje Mezeja. Ova vjekovna ilirska drame završila ce između 6. i 9. vijeka ne, a zbila ce u srcu današnje Bosne i Hercegovine. To je bio Batonov ustanak (nazvan po dva lidera – imenjaka: dezitijatskom i breukčom Batonu).

Posljednji put su ce ujedinila mnoga ilirska plemena i, prema rimskim hroničarima, Rimom cu kružile panične priče o najezdi 800.000 pobunjenika, uključujući 200.000 elitnih vojnika i 8.000 konjanika. Ustanak je izazvan prinudnom mobilizacijom Ilira u rimsku vojsku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wilkes 1992.
  2. ^ Benac A., Ur. (1986): Bosna i Herzegovina / Bosnia and Herzegovia / Bosnien und Herzegowina. Svjetlost, Sarajevo.
  3. ^ Šentija J. (1977): Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 3: Foc-Iw. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

Literatura[uredi | uredi izvor]