Pređi na sadržaj

Migel Anhel Lopez

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Migel Anhel Lopez
Lopez na Điro d’Italiji 2019.
Lični podaci
Puno imeMigel Anhel Lopez Moreno
NadimakSupermen[1]
Datum rođenja(1994-02-04)4. februar 1994. (30 god.)
Mjesto rođenjaPeska, Kolumbija
DržavljanstvoKolumbija
Visina1,64 m[2]
Masa59 kg[2]
Timske informacije
Trenutni tim
suspendovan
Disciplinadrumski
Ulogavozač
Tip vozačabrdaš
Juniorska karijera
2014Loterija de Bojaka
Profesionalna karijera
2015—2020Astana[3][4]
2021Movistar[5][6]
2022Astana Kazahstan[7]
2023Medelin—EPM
Uspjesi
Điro d’Italija
Najbolji mladi vozač2 (2018, 2019)
Vuelta a Espanja
Najbolji mladi vozač1 (2017)
Najagresivniji vozač1 (2019)
Glavne etapne trke
Vuelta a Katalunja1 (2019)
Tur de Svis1 (2016)
Prvenstva
Nacionalni šampion
(vožnja na hronometar)		 1 (2023)
Druge trke
Milano—Torino 1 (2016)
Vuelta a Andaluzija 1 (2021)
Mon Ventu denivele čelendž 1 (2021)
Vuelta a San Huan 1 (2023)
Ažurirano: 30. maj 2024.

Migel Anhel Lopez Moreno (šp. Miguel Ángel López Moreno; Peska, 4. februar 1994) kolumbijski je profesionalni biciklista koji je suspendovan zbog dopinga do jula 2027. Dvaput je osvojio klasifikaciju za najboljeg mladog vozača na Điro d’Italiji, gdje je završio jednom na trećem mjestu u generalnom plasmanu, dok je jednom završio Vuelta a Espanju na trećem mjestu, gdje je takođe osvojio klasifikaciju za najboljeg mladog vozača i klasifikaciju za najagresivnijeg vozača. Po jednom je osvojio Tur de Svis, Milano—Torino, Mon Ventu denivele čelendž, Vuelta a Andaluziju, Vuelta a San Huan i prvenstvo Kolumbije u vožnji na hronometar. Na Tur de Fransu je ostvario jednu etapnu pobjedu, a na Vuelta a Espanji tri.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Juniorsku karijeru je počeo 2014. dok je profesionalnu karijeru počeo 2015. u Astani, kada je Vuelta a Burgos trku završio na četvrtom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Godine 2016. osvojio je Tur de Svis i Milano—Torino, nakon čega je vozio prvu grand tur trku — Vuelta a Espanju, ali je nije završio. Godine 2017. završio je Tur of Austriju na drugom mjestu, uz jednu etapnu pobjedu, dok je u finišu sezone završio Vuelta a Espanju na osmom mjestu. Godine 2018. završio je Tur of Oman na drugom mjestu, uz jednu etapnu pobjedu i osvojenu klasifikaciju po poenima, nakon čega je po prvi put vozio Điro d’Italiju i završio je na trećem mjestu, iza Krisa Fruma i Toma Dimulena, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. U finišu sezone, završio je Vuelta a Burgos na drugom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, nakon čega je vozio Vuelta a Espanju i završio je na trećem mjestu, iza Sajmona Jejtsa i Enrika Masa, što mu je bio drugi podijum na grand tur trkama, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.

Godine 2019. osvojio je Tur of Kolumbija trku, nakon čega je osvojio Vuelta a Katalunju, uz jednu etapnu pobjedu i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Đuro d’Itakiju je završio na sedmom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Na Vuelta a Espanji, bio je lider na tri etape, dok je završio na petom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najagresivnijeg vozača. Bio je i lider klasifikacije za najboljeg mladog vozača na prvih 12 etapa, ali je završio iza Tadeja Pogačara. Godine 2020. završio je Volta ao Algarve trku na trećem mjestu, uz jednu etapnu pobjedu, dok je Kriterijum di Dofine završio na petom mjestu. Vozio je Điro d’Italiju, ali je morao da je napusti zbog pada, nakon čega je Tur de Frans završio na petom mjestu. Godine 2021. nakon šest godina u Astani, prešao je u Movistar. Osvojio je Vuelta a Andaluziju uz jednu etapnu pobjedu i Mon Ventu denivele čelendž, dok je Kriterijum di Dofine završio na šestom mjestu. Tur de Frans je napustio prije početka etape 19, kako bi se spremio za Olimpijske igre, ali nije izabran u sastav tima za igre. Na Vuelta a Espanji, bio je lider tima, zajedno sa Masom. Ostvario je jednu etapnu pobjedu, a tokom pretposlednje, etape 20, nakon što je otpao od Masa i Primoža Rogliča, odlučio je da napusti trku, dok je bio na trećem mjestu u generalnom plasmanu. Movistar je zbog toga odlučio da raskine ugovor sa njim.

Godine 2022. Vratio se u Astanu. Završio je Vuelta a Andaluziju na trećem mjestu, nakon čega je bio lider tima na Điro d’Italiji, zajedno sa Vinčencom Nibalijem, ali je morao da je napusti zbog povrede. Krajem jula, španska policija ga je zaustavila na aerodromu u Madridu i ispitivala ga u vezi sa krijumčarenjem ljekova za doping. Tim Astana je u jutarnjim časovima objavila objavu na društvenoj mreži Tviter da je Lopez suspendovan dok se ne pojasni situacija u vezi sa španskim doktorom koji je bio pod istragom, a sa kojim je imao kontakt.[8] Prvobitne objave u medijima da je i Lopez pod istragom je opovrgla španska policija, nakon čega se vratio takmičenju.[9] Bio je lider tima na Vuelta a Espanji u finišu sezone, koju je završio na četvrtom mjestu. Dana 12. decembra, njegov ugovor sa Astanom je raskinut.[10]

Godine 2023. potpisao je ugovor sa kolumbijskim timom Mebelin—EPM, a prve sezone u timu osvojio je Vuelta a San Huan trku, prvenstvo Kolumbije u vožnji na hronometar i Vuelta al Tolima trku u Kolumbiji, gdje je ostvario dvije etapne pobjede i osvojio je brdsku i klasifikaciju po poenima. U junu je osvojio Vuelta a Kolumbiju, brdsku i klasifikaciju po poenima i ostvario je devet etapnih pobjeda na deset etapa.[11] Na Igrama Centralne Amerike i Kariba, osvojio je zlatnu medalju u vožnji na hronometar, 16 sekundi ispred Valtera Vargasa,[12] nakon čega je osvojio srebrnu medalju u drumskoj vožnji, završivši dvije sekunde iza Orluisa Aulara.[13] U julu 2023. je privremeno suspendovan zbog dopinga do donošenja konačne odluke, a u maju 2024. je suspendovan na četiri godine.[14]

Doping[uredi | uredi izvor]

Španska policija i španska antidoping agencija su tokom 2022. pokrenuli istragu protiv španskog doktora Markosa Majnara, zbog organizovanja dopinga, nakon čega je -UCI}- pokrenuo istragu protiv Lopeza zbog povezanosti sa Majnarom.[15] Dana 25. jula objavljeno je da je privremeno suspendovan zbog potencijalnog kršenja antidoping pravila i korišćenja nedozvoljenih supstanci nekoliko nedelja prije početka Điro d’Italije 2022. [16] Dana 29. maja 2024. proglašen je krivim za doping korišćenjem menotropina i suspendovan je na četiri godine, od 25. jula 2023. do 25. jula 2027.[17]

Rezultati na trkama[uredi | uredi izvor]

Rezultati na grand tur trkama[uredi | uredi izvor]

Grand tur trke 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022.
Roze majica Điro d’Italija — — 3 7 DNF — DNF
Žuta majica Tur de Frans — — — — 6 DNF —
Crvena majica Vuelta a Espanja DNF 8 3 5 — DNF 4
Legenda
— Nije učestvovao
DNF Nije završio

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „‘Superman’ López living up to nickname”. velonews.com. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  2. ^ a b „Astana - Pro Team”. astanaproteam.kz. Arhivirano iz originala 22. 08. 2020. g. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  3. ^ „Astana Pro Team presented renewed roster for 2019”. astanaproteam.kz. Apgrade. 16. 12. 2018. Arhivirano iz originala 27. 03. 2019. g. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  4. ^ „Astana Pro Team”. UCI.org. Union Cycliste Internationale. Arhivirano iz originala 1. 1. 2020. g. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  5. ^ „Movistar Team”. UCI.org. Union Cycliste Internationale. Arhivirano iz originala 1. 1. 2021. g. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  6. ^ Fotheringham, Alasdair (24. 11. 2020). „Miguel Ángel López signs for Movistar for 2021 season”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  7. ^ Fletcher, Patrick (15. 10. 2021). „Astana confirm return of Miguel Angel López”. cyclingnews.com. Pristupljeno 8. 9. 2022. 
  8. ^ O'Shea, Sadhbh (22. 7. 2022). „Miguel Ángel López temporarily suspended by Astana Qazaqstan after reports linking him to drug trafficking investigation: The Colombian rider was met by police investigating drug trafficking and money laundering crimes at Madrid Airport.”. Velo News by Outside Magazine. Pristupljeno 30. 5. 2024. 
  9. ^ „Miguel Angel Lopez suspended by Astana Qazaqstan, rider denies any wrongdoing”. Eurosport. 22. 7. 2022. Pristupljeno 30. 5. 2024. 
  10. ^ „Statement on Miguel Angel Lopez”. 12. 12. 2022. Pristupljeno 30. 5. 2024. 
  11. ^ „Miguel Ángel López wins Vuelta a Colombia after winning 9 of the 10 stages”. cyclinguptodate.com. Pristupljeno 30. 5. 2024. 
  12. ^ „Conor White Wins Bronze Medal At CAC Games”. bernews.com. 5. 7. 2023. Pristupljeno 30. 5. 2024. 
  13. ^ Sibanda, Mehluli (8. 7. 2023). „Kaden Hopkins agonisingly misses out on road race medal at CAC Games”. royalgazette.com. Pristupljeno 30. 5. 2024. 
  14. ^ Fletcher, Patrick (29. 5. 2024). „Miguel Ángel López banned for four years for Menotropin use”. globalcyclingnetwork.com. Pristupljeno 30. 5. 2024. 
  15. ^ Fletcher, Patrick (28. 1. 2023). „Marcos Maynar publicly vouches for innocence of Miguel Ángel López”. cyclingnews.com. Pristupljeno 30. 5. 2024. 
  16. ^ „UCI Statement on Miguel Ángel López”. uci.org. 25. 7. 2023. Pristupljeno 30. 5. 2024. 
  17. ^ „UCI statement concerning Miguel Ángel López”. uci.org. Pristupljeno 2024-05-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Мигел_Анхел_Лопез&oldid=27818916”