Milan Lojanica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Lojanica
Lični podaci
Datum rođenja(1939-01-08)8. januar 1939.(85 god.)
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Jugoslavija

Milan M. Lojanica (Beograd, 8. januar 1939) jugoslovenski i srpski je arhitekta i urbanista, profesor univerziteta i akademik.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. januara 1939. godine u Beogradu, od oca Miloša i majke Nade, rođ. Milivojević. Posle završetka gimnazije u Beogradu 1957. godine upisao se na Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, gde je diplomirao 1962. godine. Od 1963. godine radi u Institutu za arhitekturu i urbanizam SR Srbije. Na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu biran za asistenta 1965, docenta 1975, za vanrednog profesora 1979, redovnog profesora 1988. godine. U okviru profesionalne, stručno-umetničke i naučno-nastavne delatnosti obavljao je brojne dužnosti i funkcije. Njegovo najznačajnije angažovanje vezano je za univerzitetsku nastavu, gde je u svojstvu šefa katedre, prodekana za nastavu i rukovodioca programa poslediplomskih studija obavljao ove funkcije u više mandata. Osim na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, držao je predavanja, izložbe i gostovanja i na drugim univerzitetima, kao i na brojnim kongresima i seminarima u zemlji i inostranstvu. Član je više profesionalnih stručnih društvenih asocijacija, među kojima je i član Veća velike nagrade Saveza arhitekata Srbije i član Srpske akademije arhitekata. Redovni je član AINS od 2004. godine, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) od 2009. god.

Sin Vladimir Lojanica takođe je veoma uspešan i nagrađivan arhitekta, kao i njegov unuk Marko Lojanica.[3]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je više javnih stručnih, društvenih i inostranih priznanja, među kojima su dve Oktobarske nagrade Beograda, Velika nagrada Saveza arhitekata Srbije, Nagrada Vrhovnog saveta grada Varšave, Nagrada studenata Beogradskog univerziteta i brojne najviše nagrade u internacionalnim, nacionalnim i regionalnim selekcijama na profesionalnim konkursima za arhitektonsko-urbanistička rešenja u zemlji i inostranstvu.[2]

Rad[uredi | uredi izvor]

Težište stručno-umetničkog, naučnog i obrazovnog rada i delatnosti prof. Lojanice je u oblasti teorije i prakse arhitektonsko-urbanističkog projekotvanja. Autor je više od dvadeset izvedenih projekata i projekata čija je realizacija u toku, a među kojima je više pojedinačnih objekata, projekata velikih novih gradskih celina i složenijih rekonstrukcija u okviru gradskih centralnih zona u istorijskom jezgru Beograda, Novog Sada, Ljubljane, Zagreba, Osijeka, Trebinja, Valjeva, Pančeva i dr. Tematski okvir zadataka obuhvata programe od stanovanja i delatnosti do poslovanja, trgovine, kulture, sporta i rekreacije. Osim samostalnih radova u ovoj oblasti, najčešće je prvopotpisani autor u manjim ili većim timovima i nosilac osnovnih koncepcija dela. U sklopu navedenih tema, pored realizacija i projekata nalazi se i više od četrdeset projekata na javnim konkursima za arhitektonsko-urbanistička rešenja sa preko dvadeset osvojenih najviših nagrada i priznanja. Uporedo sa projektantskim radom bavi se istraživanjima u oblasti teorije arhitekture i nastave. U ovoj oblasti ima preko pedeset štampanih radova, u okviru čega tri monografske studije, četiri stručne publikacije o temama projekata, mnoge referate na stručnim i naučnim skupovima, radove objavljene u stručnim glasilima u zemlji i inostranstvu, kao i nastavne materijale vezane za programe redovnih i poslediplomskih studija arhitekture.

Dela[uredi | uredi izvor]

Monografije, knjige, publikacije[uredi | uredi izvor]

  • Goclav-Varšava - grad model za 100.000 stanovnika (Interpretation du travail laureat – international concours - seminaire Varsovie – Goclaw); monografija; Centar za analizu i projektovanje prostornih sistema ISPU, Beograd, 1973, dvojezično (M. L. i grupa autora);
  • Prethodna studija za izbor optimalnog sistema za industrijsku proizvodnju stambenih javnih i industrijskih objekata - monografija; „Kirilo Savić”, IAUS i Arhitektonski fakultet, Beograd, 1977/78. god;
  • Koncepcija urbanističkog plana i projekta centra Valjeva, Studija, str., Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije, Beograd, 1981. godine;
  • Savski amfiteatar i prostori uz obale Save, studija mogućnosti transformacije prostora u novo gradsko središte - izlazni stavovi; knjiga; Beograd, 1988/93; Odbor za treći milenijum, SANU (rukovođenje višedisciplinarnim timom i završni tekst, M. Lojanica);
  • Projekt zespolu belgradzkiego, Stowarzyszenie architektow Polskih, Varsovie, 1972. (M. L. i grupa autora);
  • Housing block 19a, Belgrade, Architecture contemporaine 86/87, Editions Antony Krafft, Bibliotheque des Arts, Paris - Lausanne, 1986. (tekst M. L., ostalo M. L. i grupa autora).

Projekti i izvedeni objekti[uredi | uredi izvor]

  • Stambeno naselje „Julino brdo” – Beograd, 1967-1971. godine, timski;
  • Sistem za projektovanje i izgradnju stanova i drugih objekata NS 71. Projektovanje i studijska provera, timski, 1971. god.;
  • Rešenje centralne zone Valjeva sa uređenjem Trga maršala Tita u Karađorđevoj ulici u Valjevu, projekti i realizacija, timski, 1971. do 1980. god.;
  • Dom armije, hotel i komanda armijske oblasti u Ljubljani, timski, projekti i realizacija, 1973-1975 god.;
  • Objekti i međuprostori bloka 19a, Novi Beograd, izvedeno u periodu 1977-1982 god., timski;
  • Idejna rešenja ansambla „Pasarela”, Beograd, u realizaciji;
  • Ugaona zgrada na Bulevaru Kralja Aleksandra, izvedeno 1998. god.;
  • Tržni centar „Liman”, Novi Sad, projektovano 1996. god., realizacija u pripremi.

Konkursi[uredi | uredi izvor]

  • Goclav-Varšava, grad za 100.000 stanovnika - prva nagrada na međunarodnom konkursu 1972. god., timski;
  • Trebinje, centar „Istok” - prva nagrada na jugoslovenskom konkursu, 1979. godine;
  • Poslovne zgrade „JAT-Jugopetrol” na Novom Beogradu, podeljena prva nagrada na konkursu po pozivu, 1985. god.;
  • Trg Republike i monumentalni displej u Zagrebu, druga nagrada na jugoslovenskom konkursu, 1986. god.;
  • Slavija, poslovni centar, konkurs po pozivu, prva nagrada, 1992. god.;
  • Tržno-poslovni centar „Liman” u Novom Sadu, jugoslovenski konkurs, prva nagrada, 1996. god.;
  • Hotelsko-poslovni centar u Rajićevoj ulici u Beogradu, javni konkurs, prva nagrada, 1999. god.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Biografija na sajtu AINS
  2. ^ a b „Milan Lojanica”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 30. 1. 2024. 
  3. ^ e-kapija: Vladimir Lojanica

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]