Mo Jen
Mo Jen | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Guan Moje |
Datum rođenja | 17. april 1955. |
Mesto rođenja | Šandung, Kina |
Književni rad | |
Period | od 1981. |
Nagrade | Nobelova nagrada za književnost |
Mo Jen (kin: 管谟业, pravo ime Guan Moje) kineski književnik i profesor. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2012. godine.[1] U obrazloženju Nobelovog komiteta kaže se da je „kroz spoj fantastičnog i stvarnog, istorijske i društvene perspektive Mo Jen stvorio svet koji podseća na onaj iz dela Foknera i Markesa, istovremeno polazeći od tradicije kineske književnosti i usmenog stvaralaštva“.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u provinciji Šandung na istoku Kine, 1955. godine,[2] u porodici siromašnog seljaka. Sa 11 godina, kad je u Kini došlo do „kulturne revolucije“, napustio je školu da bi radio na selu, a sa 18 godina zaposlio se u fabrici pamuka. Godine 1976, po ukidanju „kulturne revolucije“, odlazi da služi vojni rok i objavljuje svoje prve književne radove. Književnu nagradu Časopisa Kineske oslobodilačke vojske dobio je 1984. godine i tada upisao Vojnu umetničku akademiju, kada je uzeo pseudonim Mo Jen, koji na kineskom znači „Ne govori!“,[3] i koji je, po piščevim rečima, usvojio u godinama revolucionarnog političkog diktata jer su ga otac i majka često upozoravali da u društvu ne govori mnogo, da je bolje da prećuti ono što misli. Magistrirao je književnost na Univerzitetu u Pekingu 1991.
Karakteristično je za ovog danas najčitanijeg kineskog pisca da je ostavio za sobom više od 500.000 karaktera u svojim originalnim rukopisima na tradicionalnom kineskom papiru, koristeći samo mastilo i četkicu za pisanje, budući da radije piše romane rukom nego koristeći pinjin pravopis koji se upotrebljava i na kompjuterima, jer on, po njegovim rečima, „ograničava piščev rečnik“. Širu slavu stekao je već svojim prvim romanom iz 1986, „Priče o crvenom sirku“.
Maja 2024. Mo Jen je boravio u Beogradu, sa Pekinškim narodnim umetničkim pozorištem.[4] Teatar je izveo predstavu po njegovoj drami „Ubica Đing Ke“.[5]
Odabrana dela[uredi | uredi izvor]
- „Kiša pada na prolećno veče“ (1981)
- „Priče o crvenom sirku“ (1986)
- „Balade o belom luku“ (1988)
- „Velika nedra i široka bedra“ (1996)
- „Republika Vina“ (2000)
- „Smrt na sandalovom kocu“ (2001)
- „Umoran od života i smrti“ (2006)
- „Promena“ (2010)
- „Žabe“ (2011)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nobelova nagrada za književnost Mo Janu („Politika“, 12. oktobar 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ Mo Jen, Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ Mo Janu Nobel za književnost (B92, 11. oktobar 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ Tanjug (2024-05-17). „Nobelovac Mo Jen prvi put u Srbiji: Znam vašu zemlju kroz dela Andrića i Pavića”. Euronews.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-18.
- ^ „RTS :: Vest :: Nobelovac Mo Jen prvi put u Srbiji”. rts.rs. Pristupljeno 2024-05-18.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- A Subversive Voice in China: The Fictional World of Mo Yan. Shelley W. Chan. (Cambria Press, 2011).
- Chinese Writers on Writing featuring Mo Yan. Ed. Arthur Sze. (Trinity University Press, 2010).
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Laguna - Mo Jen: biografija (jezik: srpski)
- Roman Promena, Beograd, „Laguna“, 2013, prev. Nikola Pajvančić (jezik: srpski)
- Roman Žabe, Beograd, „Laguna“, 2013, prev. s kineskog Ana M. Jovanović (jezik: srpski)
- Roman Priče o crvenom sirku, Beograd, „Laguna“, 2014 prev. s kineskog Mirjana Pavlović (jezik: srpski)
- Roman Umoran od života i smrti, Beograd, „Laguna“, 2014, prev. s kineskog Zoran Skrobanović (jezik: srpski)