Opština Hadžići
Ovom članku potrebni su dodatni izvori zbog proverljivosti. |
Hadžići | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Federacija BiH |
Kanton | Kanton Sarajevo |
Sjedište | Hadžići |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | 23.891 |
Geografske karakteristike | |
Površina | 273 km2 |
Ostali podaci | |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Načelnik opštine | Hamdo Ejubović (SDA) |
Pozivni broj | (+387) 33 |
Veb-sajt | www.hadzici.ba |
Opština Hadžići je jedna od devet opština kantona Sarajevo udaljena 20-ak km jugozapadno od centra grada Sarajeva. Pokriva površinu od 273 km². Sastoji se od 15 mjesnih zajednica koje su podijeljene u tri područja: Hadžići, Pazarić i Tarčin. Hadžići obuhvataju mjesne zajednice: Binježevo, Donji Hadžići, Hadžići – centar, Žunovnica, Drozgometva i Mokrine; Pazarić obuhvata mjesne zajednice: Lokve, Pazarić i Osenik, a Tarčin čine mjesne zajednice: Luke, Tarčin, Raštelica, Duranovići, Budmolići i Trzanj. Leži na putu M-17 prema Mostaru i Jadranskom moru, kao i na pruzi Ploče — Sarajevo. U opštini se nalaze planine Igman i Bjelašnica sa svojim skijalištima, izletištima, pašnjacima i mnogim drugim zanimljivim sadržajima, koji privlače kako domaće tako i strane goste. Istina, mnogi skijaški i turistički objekti su, kao i uostalom i sva Hadžićka prijeratna preduzeća, pretrpjela ogromna razaranja i oštećenja, tako da se sada koristi samo jedan mali dio mogućnosti.
Blizina Sarajeva kao političkog, ekonomskog, kulturnog, sportskog i obrazovnog centra pruža opštini posebne pogodnosti za razvoj.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Po poslednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, opština Hadžići (u to vreme jedna od prigradskih opština grada Sarajeva) je imala 24.200 stanovnika, raspoređenih u 62 naseljena mesta.
Stanovništvo opštine Hadžići[1] | ||||||
godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
Muslimani [a] | 15.392 (63,60%) | 12.406 (59,21%) | 11.150 (60,24%) | |||
Srbi | 6.362 (26,28%) | 5.778 (27,57%) | 6.055 (32,71%) | |||
Hrvati | 746 (3,08%) | 857 (4,09%) | 964 (5,20%) | |||
Jugosloveni | 841 (3,47%) | 1.492 (7,12%) | 116 (0,62%) | |||
ostali i nepoznato | 859 (3,54%) | 419 (1,99%) | 223 (1,20%) | |||
ukupno | 24.200 | 20.952 | 18.508 |
Procjene stanovništva iz 2006. godine:
- Bošnjaci — 15.129 (90%)
- Srbi — 743 (5%)
- Hrvati — 440 (3%)
- ostali — 399 (2%)
Ukupno: 16.711
Naseljena mjesta[uredi | uredi izvor]
Bare, Beganovi, Binježevo, Budmolići, Buturovići kod Drozgometve, Buturovići kod Osenika, Crepljani, Češće, Čičke, Deovići, Do, Doljani, Donja Bioča, Donja Raštelica, Donji Hadžići, Donji Zovik, Dragovići, Drozgometva, Dub, Dupovci, Duranovići, Ferhatlije, Garovci, Gornja Bioča, Gornja Raštelica, Gornji Zovik, Gradac, Grivići, Grude, Hadžići, Japalaci, Jeleč, Karaosmanovići, Kasatići, Kazina Bara, Korča, Košćan, Kućice, Lihovci, Lokve, Luke, Ljubovčići, Medvjedice, Miševići, Mokrine, Odžak, Orahovica, Osenik, Pazarić, Ramići, Resnik, Sejdanovići, Smucka, Tarčin, Trnčići, Trzanj, Urduk, Ušivak, Vrančići, Vrbanja, Vukovići i Žunovnica.
Grad Hadžići, 1991.
ukupno: 5.639
- Muslimani — 2.575 (45,66%)
- Srbi — 2.146 (38,05%)
- Hrvati — 275 (4,87%)
- Jugosloveni — 449 (7,96%)
- ostali — 194 (3,46%)
Napomene[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični sajt opštine (jezik: bošnjački)