Писма из Норвешке

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pisma iz Norveške
AutorIsidora Sekulić
ZemljaKraljevina Srbija
Jeziksrpski jezik
Izdavanje
Datum1914.

Pisma iz Norveške su putopis srpske književnice Isidore Sekulić prvi put objavljen 1914. Knjiga je pisana kao plod impresija i razmišljanja autorke tokom i neposredno nakon njenog putovanja u Norvešku 1913. U putopisu su izrazito zvučnim jezikom plastične lepote opisani predeli, godišnja doba, običaji, etički karakter naroda i istorijski tokovi u ovoj skandinavskoj zemlji.[1] Putopis karakteriše poetski ton i melanholičino raspoloženje koje se meša sa lirskim uzletom poštovanja i ljubavi prema Norvežanima i prirodi njihove zemlje. Pojedini delovi se približavaju esejističkoj formi, ali i lirskom romanu.

Pisma iz Norveške, objavljena u godini početka Prvog svetskog rata, u prvi mah nisu privukla veću pažnju javnosti.[2] Vremenom su prepoznata kao jedno od najvažnijih proznih dela srpske moderne i kao jedan od najlepših putopisa srpske književnosti. Odlomak je uključen u nastavni plan srpskog jezika i književnosti u okviru viših razreda osnovne škole.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zorić 1964, str. 162.
  2. ^ Stojadinović 2003, str. 206.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zorić, Pavle (1964). "Isidora Sekulić"; pogovor u: I. Sekulić; Pisma iz Norveške. Beograd: Rad. 
  • Sanja, Stojadinović (2003). „Forme pripovedanja u kronici Planačkog groblja Isdore Sekulić“ u: Naš trag, časopis za kulturu, broj: 1-2/03. društvo „Trag”. ISSN 035-575X Proverite vrednost parametra |issn= (pomoć). 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]