Refleksologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Refleksologija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostTradicionalna medicina
MKB-9-CM99.9
MeSHD000529

Refleksologija ili terapija zona je metod masaže, stiskanja ili gnječenja stopala (ređe dlanova i ušnih školjki), u predelu „refleksnih zona“ u kojima se smatra da su mapirani organi tela. Ova tehnika, poznata i kao manipulacija telom, zasniva se na principima tradicionalne medicine o kretanju energije kroz telo, čijom se blokadom ili stimulacijom može postići ozdravljenje.[1]

Anatomskih ili histoloških dokaza mapiranih organa na telu čoveka nema. Savremeni refleksolozi ih predstavljaju kao pretpostavke (ideje) koje su korisne u kliničkoj praksi.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Refleksologija je veoma stara metoda, koja se primenjuje više od 3.000 (6.000) godina u Kineskoj, Tajlandskoj, Indijijskoj, Egipatskoj i drugim kulturama Sveta. Koreni refleksologije sežu u daleku prošlost, i zato se ona smatra tradicionalnom veštinom lečenja. Njeni principi lečenja temelje se na načelu postojanja „refleksnih zona“ na stopalima, dlanovima i ređe uvu (aurikuloterapija), koje odgovaraju svim delovima tela, organima i žlezdama čoveka. Međusobna povezanost reflekogenih zona na stopalima i organima u telu bila je poznata i drevnim egipatskim lekarima, koji su ove zone smatrali „ulaznim vratima ka isterijama tela“.[2]

Poreklo refleksologije nije tačno utvrđeno, ali se pretpostavlja da potiče iz Indijske i Kineske kulture unazad oko 6.000 godina. Postoji mišljenje da refleksologije potiče i iz tradicionalne medicine raznih indijanskih plemena Južne Amerike ili čak i Egipta, jer su na zidnim slikama u grobnici znamenitoga faraonskog lekara Ankhamora, pronađeni zapisi nastali oko 2330.p. n. e, o primeni ove metode.

Nešto kasnije sa Dalekog istoka refleksologija je prenesena u Grčku i Rim, pa o njenoj primeni nalazimo tragove u zapisima Hipokrat (460 do 377. p. n. e) i slavnog arapskog lekar i filozof Avicena (979. do 1037). U srednjovekovnim zapisima zabeleženo je i da je refleksologija bila posebno popularna na evropskim dvorovima i u vreme ratnih pohoda.

Danas se refleksologija kao „savremeniji“ oblik tradicionalnog lečenja koristi u tradicionalnoj Aziji te širom Evrope i Amerike. Preteča savremene refleksologije je terapija po zonama, čije su moderne temelje postavili s kraja 19. veka i početkom 20. veka engleski lekar Henri Head i američki lekar Vilijam H. Ficdžerald (1872 do 1942), koji su ovoj metodi tradicionalnog lečenja dali naziv reflekszonterapija.[3][4]

Ficdžerald je većinu podataka o ovoj metodi sakupio među indijanskim plemenima koji su primenjivali stimulaciju refleksnih zona u lečenju mnogih bolesti. Poput meridijana na globusu, Ficdžerald je, podelio telo na 10 zona (uzdužnim i poprečnim linijama), tako da svaka putanja ide od jednog prsta na stopalu do mozga pa se duž ruke spušta do prsta na šaci. Organi svake od ovih zone su međusobno povezani, tako da npr poremećaj u radu bubrega može da odrazi na oko, a zglob malog prsta je u vezi sa zglobom kuka.[3]

Principi[uredi | uredi izvor]

Refleksologija koristi jedinstvenu metodu posebnog (doziranog) pritiska palcima na refleksne tačke radi postizanja brojnih terapijskih učinaka. Njeni su učinci višestruki, kao što su uklanjanje blokade u protoku telesne energije, normalizovanje protoka krvi i limfe u različitim delovima tela te postizanje ravnoteže svakog dela tela, organa ili žlezde.

Zajedničko za refleksologiju i druge tehnike manipulacija telom je prihvatanje međuzavisnosti različitih organskih sistema koji imaju veliku moć samoregulacije. Usled toga ljudsko telo ima sposobnost da prevaziđe poremećaje uz terapeutsku intervenciju koja se koncentriše na onaj deo tela za koji refleksolog ponaosob smatra da je centralni.

Refleksologija smatra da u svakom stopalu postoji sedam hiljada nervnih završetaka, raspoređenih u zone, koje se stimulišu tehnikom masaže, stiskanja ili guranja (na tačno određenim delovima stopala), što promoviše ozdravljenje čitavog organizma i stimuliše rad svih vitalnih delova tela. Budući da zone završavaju na dlanovima ili stopalima, svaki organ na tim mestima ima svoju tačku. Nervni završeci koji se nalaze na dlanovima i stopalima prenose informacije duž kičmene moždine do mozga i zatim do pojedinih delova tela. Raspored područja refleksologije na stopalima odražava organizaciju u organizmu u toj meri da su organi desne strane tela zastupljeni u desnom stopalu, a organi leve strane u levom.

Istraživanja su dokazala da se vremenom na završecima nerava na stopalu nakupljaju soli kalcijuma i kristali mokraćne kiseline koji onemogućuju normalnu stimulaciju žlezda i organa. Tehnikom refleksoterapije te naslage se mogu se ukloniti. Refleksoterapija je i vrsta stimulacije centralnog nervnog sistema na nivou kičmene moždine i simpatičkog nervnog sistema. Naime, stopala i šake izuzestno su osetljivi na dodir pa se preko njih mogu pokrenuti blokirani mehanizmi u telu i mozgu.[5]

U današnje vreme stopala se često zanemaruju pa kod velikog broja ljudi postoje deformacije i bolesti stopala. Čovek kada je masovno počeo da nosi obuću izgubio je direktan kontakt sa okruženjem i prirodom koji je imao hodajući bos, kada je direktno stimulisao refleksne tačke, što je po mišljenju refleksologa jedan od uzroka patoloških promena stopala. Zato se dosta često u refleksologiji preporučuju i upotreba specijalne papuče koje masiraju refleksogene zone za vreme hodanja pacijenta.

Masaža stopala je i neophodna dopuna drugim metodama tradicionalne medicine i zato se može primeniti i u kompleksnom lečenju bolesnika zajedno sa terapijskim tehnikama za opuštanje, smanjivanje agresivnosti, poboljšanje koncentracije i ukupnog energetskog potencijala tela.

Refleksološka mapa[uredi | uredi izvor]

Refleksološka mapa stopala prikazuje „refleksne zone“ koje refleksolozi koriste u svom radu. U donjoj skali, bojom su predstavljeni određeni organi ili delove tela:

Mozak Želudac
Sinusi Slezina
Glas Jetra
Hipofiza Žučna kesa
Vrat i grlo Nadbubrežna žlezda
Oči Gušterača
Uši Bubreg
Pazušna jama Mokraćovod
Rame i ruka Mokraćna bešika
Pluća i dojke Debelo crevo
Srce Tanko crevo
Štitna žlezda i bronhiole Trtična kost
Solarni pleksus Živac kuka
Dijafragma Pejerove ploče
Slepo crevo

Na stopalima se nalaze refleksne tačke svih organa i delova tela, desno stopalo je ogledalo desne strane tela, a levo stopalo leve strane.


Slične refleksološke mape postoje za šake i ušne školjke.

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Indikacije za primenu ove metode su; poremećaji digestivnog trakta; respiratorne bolesti; slaba cirkulacija; lokalnih oboljenja stopala, noge, gležnjeva, bokova i kolena; zadržavanja tečnosti (edem); anksioznost i lupanje srca; glavobolje, neuralgije; stresna stanja; mučnina; poremećaji funkcija reproduktivnog sistema kod muškaraca i žena, itd.[1]

Kontraindikacije[uredi | uredi izvor]

Iako nema specifičnih kontraindikacija, postoje i ograničenja za primenu masaže stopala kao što su tromboza krvnih sudova (venska tromboza i proširene vene donjih udova) i trudnoća.[1]

Masažu, takođe, ne treba primenjivati kod unutrašnjih povreda, visoke temperature, unutrašnjih i spoljašnjih rana, kod osoba koje imaju ugrađen pejsmejker...

Suprotstavljeni stavovi[uredi | uredi izvor]

Refleksologija je imala nekoliko kliničkih ispitivanja sa različitim rezultatima uspešnosti. Jedno od sistematsko istraživanje naglašava da „najbolji trenutni dokaz ne pokazuje da refleksologija predstavlja efektivan tretman za bilo koju medicinsku bolest.".[7][8]

Dokazi nekih drugih istraživanja ukazuju da refleksologija može biti efikasna za relaksaciju, smanjenje stresa i bolova. Međutim, protivnici refleksologije ove rezultate bar jednim delom objašnjeni placebo efektom. Po njima tenutni naučni dokazi ne podržavaju refleksologiju kao metodu u lečenju bilo kojih bolesti.[9].

Niko ne osporavaa da masaža stopala ima određene pogodnosti. Osećaj je izvanredan i doprinosi smanjenju stresa i napetosti, što može biti od značaja kod psihosomatskih bolsti. Međutim protivnici refleksologije smatraju, da ove pogodnosti mogu zavarati ljude da zaključe kako se masaža stopala može primeniti u svim oblastima medicine.[10].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Norman, Laura (1989). The Reflexology Handbook, A Complete Guide. Piatkus. str. 22,23. ISBN 978-0-86188-912-9. 
  2. ^ Norman, Laura (1989). The Reflexology Handbook, A Complete Guide. Piatkus. str. 17. ISBN 978-0-86188-912-9. 
  3. ^ a b Benjamin, Patricia (1989). „Eunice D. Ingham and the development of foot reflexology in the U.S.”. American Massage Therapy Journal. 
  4. ^ „Massagenerd.com Presents History of Massage, Therapies & Rules” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 8. 03. 2012. g. Pristupljeno 12. 6. 2013. 
  5. ^ „Refleksologija - drevna vještina u modernom izdanju”. Arhivirano iz originala (html) 16. 03. 2013. g. Pristupljeno 17. 2. 2013. 
  6. ^ Tanja Lazarov, Refleksologija, na sajtu Magično bilje Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. јун 2015)
  7. ^ Ernst, E. (2009). „Is reflexology an effective intervention? A systematic review of randomised controlled trials”. The Medical Journal of Australia. 191 (5): 263—6. PMID 19740047. S2CID 17307793. doi:10.5694/j.1326-5377.2009.tb02780.x. ]
  8. ^ Singh, Simon; Ernst, Edzard (2008). Trick or Treatment? Alternative Medicine on Trial. Transworld. ISBN 978-0-593-06129-9.
  9. ^ „The most reliable cancer treatment information”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. август 2012)
  10. ^ „Reflexology: Only Dangerous If You Use It”. Приступљено 24. 4. 2013. 

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Maličević Ž. „Alternativna i komplementarna medicina”. Vojnosanitetski pregled. 63 (1): 55—64. 2006. 
  • Hondras MA, Linde K, Jones AP. Manual therapy for asthma. Cochrane Database Syst Rev 2005; (2): CD001002.
  • Cherkin DC, Eisenberg D, Sherman KJ, Barlow W, Kaptchuk TJ, Street J, et al. Randomized trial comparing traditional Chinese medical acupuncture, therapeutic massage, and self-care education for chronic low back pain. Arch Intern Med 2001; 161(8): 1081–8.
  • Norman, Laura (1989). The Reflexology Handbook, A Complete Guide. Piatkus. стр. 22, 23. ISBN 978-0-86188-912-9. 
  • Norman, Laura (1989). The Reflexology Handbook, A Complete Guide. Piatkus. стр. 17. ISBN 978-0-86188-912-9. 
  • Ćatović,E.,Refleksoterapija,ISBN 978-953-58869-4-5.
  • Elisabeth Breton Reflexologie pour la forme et le bien-être, Edition VieISBN 978-3-639-68621-0.
  • Kunz K, Kunz B. The Complete Guide to Foot Reflexology (Revised). Albuquerque, NM: Reflexology Research, 1993.
  • Sachs J, New York: Dell Publishing, 1997.Berger J. Reflexology: The A-Z Guide to Healing with Pressure Points.
  • Benjamin. Eunice D. Ingham and the development of foot reflexology in the U.S. Massage Therapy Journal, Winter, 1989.
  • Carter M. Helping Yourself With Foot Reflexology. Parker Publishing Company, 1969.
  • Carter M. Hand Reflexology: Key to Perfect Health. West Nyack, N.Y. : Parker Publishing Company, 1975.
  • Carter M. Body Reflexology: Healing At Your Fingertips. Parker Publishing Company, 1983.
  • Spencer R. Mildred Carter announces a new health breakthrough! Blessed relief from 34 common ailments with new body reflexology. Parker Publishing Co., West Nyack, N.Y. Undated flyer received in 1993.
  • Wills P. Integrating colour with reflexology. Positive Health Magazine, Jan/Feb 1997.
  • Byers D. Quoted in Somatic Standard 5(1):5, April 2002. Big Sky Institute, Helena, Montana.
  • Walsh K. The regulatory net. Massage Magazine, March 30, 2001.
  • Oleson T, Flocco W. Randomized controlled study of premenstrual symptoms treated with ear, hand and foot reflexology. Obstetrics and Gynecology 82:906-911, 1993.
  • White AR and others. A blinded investigation into the accuracy of reflexology charts. Complementary Therapies in Medicine 8:166-172, 2000.
  • Kesselring A. Foot reflexology massage: A clinical study. Forsch Komplementarmed 6 Suppl 1:38-40, 1999.
  • Brygge T and others. Reflexology and bronchial asthma. Respiratory Medicine 95:173-179, 2001.
  • Ernst E and others. Reflexology: an update of a systematic review of randomised clinical trials. Maturitas 68:116-120, 2011.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Tradicionalna komplementrana i alternativna medicina
Popularna medicina SamolečenjeLečenje domaćim lekovimaNarodna medicina
Tradicionalna medicina AjurvedaAkupunkturaAkupresuraDuhovna energetska medicinaJogaTradicionalna kineska medicinaOrijentalna medicinaKvantna medicinaMakrobiotikaMoksibustijaPrimenjena kineziologijaRefleksologijaSegmentna terapijaSuđokTradicionalna domaća medicinaTuinaŠiacu
Metode tradicionalne, komplementarne i alternativne medicine ApiterapijaAromaterapijaBioenergoterapijaDetekcija štetnih zračenjaEnergetska terapijaOsteopatijaHiropraktikaHomeopatijaHaloterapijaHerbalistikaLečenje zvukom Lečenje veromMagnetoterapija NaturopatijaKvantna medicinaKristaloterapijaLečenje svetlomFitoterapijaPorodični rasporedReikiRolfingTai či čuanĆi gongSu ĐokSpeleoterapijaUrinoterapijaKiselo-alkalna dijetaHidroterapija debelog creva


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).