Pređi na sadržaj

Sikirje

Koordinate: 42° 38′ 45″ S; 21° 54′ 15″ I / 42.6458° S; 21.9042° I / 42.6458; 21.9042
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sikirje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
GradVranje
Gradska opštinaVranje
Stanovništvo
 — 2011.153
Geografske karakteristike
Koordinate42° 38′ 45″ S; 21° 54′ 15″ I / 42.6458° S; 21.9042° I / 42.6458; 21.9042
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina1120 m
Sikirje na karti Srbije
Sikirje
Sikirje
Sikirje na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj17507
Pozivni broj017
Registarska oznakaVR

Sikirje ili Sekirje je naselje u Poljanici, grad Vranje u Pčinjskom okrugu. Od Drenovca, gde je sedište Mesne zajednice kojoj pripada, Sikirje je udaljeno oko 3, a od Vlasa oko 8 km. Prema popisu iz 2002. bilo je 153 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 221 stanovnika).

Opis i istorija sela[uredi | uredi izvor]

Sekirje se nalazi pod Oblikom u izvorišnom delu Sekirske reke, oko potoka Saliova dolina i mesta poznata kao Bele voda, Bačvište, Dulan, Jezerina, Deja, Sekirna glava. Na istoku su visovi Oblik (1310 m) i Zdravča glava (1010 m), na severu selo Smiljević, na zapadu Dobrejance, a na jugu Drenovac i vrh Grot (1310 m).

U selo se stiže putem koji se od puta Drenovac - Uševce, kod ušća Sekirske reke u Veternicu odvaja desno. Moguć je dolazak slabijim direktnim putevima, sa severozapada iz Uševca ili iz Dobrejanca, ili sa juga iz Drenovca, sa prevoja Goč ili iz sela Oblička Sena.

Selo je razbijenog tipa, podeljeno u tri mahale: Rekari, sa obe strane Sekirske reke, Gornja mahala, sa obe strane Saliove doline i Drezgovica, na obema stranama Drezgovičke doline. Za vreme Turaka Drezgovica je bila zasebno selo. Najstarija porodica u selu su Milošljevci, od kojih su i Stojanovići zvani i Sapilovci. Njihov predak Miloš se doselio iz Gradnje i „udario prvi kolac“ u selu. Zatim su doseljeni Radošljevci iz Drenovca, Baba-Anđini, Deda-Petkovci, Ćurkovčani (Spasini) iz Ćurkovice, Ilići, Liškovci (Stevanovići), Šopci (Mijajlovci) iz Krive Feje, Marinkovci, Rašinci iz Drenovca, Kljocarci (Stošići) iz Ravne Reke, Desivojčani (Pavlovići) iz Desivojca i Liškovi iz Biljanice, nekadašnjeg sela u blizini Goča, koje sada ne postoji. U Drezgovici su živele porodice Stoilkovići (Pedonjci), Pendžinci, Šopci i Deda-Jovini (Kreštinci).

Bogato je zdravom planinskom vodom, a najpoznatiji izvori su Izvorje, Igrište, Šošoran, Tatarski kladanac, Bela voda, Arnautski kladanac i Nikolin kladanac.

O prvom zasnivanju ovog sela ne zna se skoro ništa. Na mestu Ržište meštani su nalazili izuzetno krupne kosti ljudi koje su nazivali „džidovije“ (džinovi), što su verovatno ostaci nekog prvobitnog naroda nastanjenog u prostor Poljanice. Drugo, novije, selište bilo je u mahali Rekari gde su se sačuvala stara stabla oraha i krušaka od nekadašnjih stanovnika sela. Tu je bila zidina stare crkve, gde je kasnije (između dva svetska rata) sagrađena crkva posvećena Uspenju Presvete Bogorodice.

Seoska slava (krste, litije) je Beli petak (petak posle Duhova).

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Sikirje živi 140 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 52,1 godina (49,1 kod muškaraca i 55,7 kod žena). U naselju ima 58 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,64.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 473
1953. 469
1961. 393
1971. 400
1981. 309
1991. 221 219
2002. 153 153
2011. 101
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
153 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rista T. Nikolić, Poljanica i Klisura, izdanje 1905. godine, pp. 175-178. (Srpski etnografski zbornik, Beograd, knjiga IV, Srpska kraljevska akademija).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]