Sinkopa (muzika)
Sinkopa (eng. syncopation, fr. syncope)[1] je metričko-ritmička figura koja nastaje spojem nenaglašenog i naglašenog taktovog dela. Naglasak se prenosi na lak taktov deo, tj. na početak sinkope. Zbog narušenog normalnog rasporeda naglasaka u taktu, sinkopa u muzici iskazuje duševni nemir.[2]
Sinkopa[3] je uvek naglašena. Najviše se upotrebljava u džez-muzici, u kojoj su česte pojave niza sinkopa.
Pravilna i nepravilna sinkopa[uredi | uredi izvor]
Sastav vrednosti nota određuje da li je sinkopa: 1. pravilna ili 2. nepravilna.
1. Pravilna sinkopa | |
---|---|
2. Nepravilna sinkopa | |
---|---|
Prikaz nastanka sinkope između dva takta[uredi | uredi izvor]
U dvodelnom i trodelnom taktu (2/4, 3/4, 3/8) naglašena je prva jedinica brojanja, a u četvorodelnom (4/4, 4/8...) naglašene su prva i treća. Ostale su nenaglašene.
umesto: | dobija se: |
---|---|
to zvuči: | |
Prikaz nastanka sinkope u granicama takta[uredi | uredi izvor]
Isto se dešava i kod kraćih notnih vrednosti.
umesto: | nastaje: |
---|---|
to zvuči: | |
što se piše i ovako: |
---|
to zvuči: |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
- ^ Radivoj Lazić, Škola za klarinet: Učim klarinet III, Pristupljeno 25. 4. 2013.[nepouzdan izvor?]
- ^ Radivoj Lazić - V. Peričić, osnovi teorije muzike, Pristupljeno 25. 4. 2013.[nepouzdan izvor?]