Slavko Mentus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavko Mentus
Lični podaci
Datum rođenja(1946-07-28)28. jul 1946.(77 god.)
Mesto rođenjaSarajevo, FNR Jugoslavija

Slavko Mentus (Sarajevo, 28. jul 1946) srpski je fiziko-hemičar, redovni profesor u penziji i bivši dekan Fakulteta za fizičku hemiju Univerziteta u Beogradu i redovni član SANU.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 28. jula 1946. u Sarajevu, u činovničkoj porodici. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Prijedoru. Kao učenik prijedorske gimnazije osvojio je prvo mesto iz hemije na prvenstvu SFRJ održanom u Zagrebu 1965. godine.

Diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, studijska grupa fizička hemija, 1969. godine kao student generacije. Magistrirao je 1971, a doktorirao 1975. godine na istom fakultetu. Mentor mu je bio Milenko Šušić.

Izabran je 1971. za asistenta, 1982. za docenta i 1989. za vanrednog profesora u Institutu za fizičku hemiju, Odseka za hemijske i fizičko-hemijske nauke PMF, u periodu 1985-1987 bio je upravnik tog instituta. Za redovnog profesora Fakulteta za fizičku hemiju izabran je 1995. godine.

Predavao je na osnovnim studijama predmete Odabrane metode fizičkohemijske analize, Elektrohemija, Fizička hemija čvrstih elektrolita, kao i predmete na postdiplomskim studijama. Napisao je dva univerzitetska i sedam srednjoškolskih udžbenika.

Bio je 2001-2004 šef Katedre za elektrohemiju i hemijsku kinetiku Fakulteta za fizičku hemiju, a zatim u dva mandata (2004-2006, 2006-2009) dekan tog fakulteta.

Usavršavao se u Institutu za fizičku hemiju i elektrohemiju Univerziteta Karlsrue, Nemačka, u Institutu za ispitivanje materijala Ukrajinske akademije nauka, Kijev, Ukrajina, i u Laboratoriji za čvrste jonske provodnike Univerziteta u Grenoblu, Francuska.

Oblasti njegovog naučnog rada u periodu 1971-1990 su bile prenos jona u aprotičnim i gel-polimernim elektrolitima, rastopima soli i čvrstim elektrolitima, kao i uticaj na vremenske uslove hemijskim reagensima. Kasnije se bavio elektrodnom kinetikom u nevodenim i vodenim elektrolitičkim sredinama i razvojem novih elektrodnih materijala za konverziju energije. Do 2009. objavio je 170 naučnih radova, od kojih 110 u publikacijama međunarodnog ranga, 170 publikovanih saopštenja sa naučnih skupova. Njegov patent P-1034/91 o veštačkom izazivanju kristalizacije atmosferske vode se primenjuje za zaštitu od grada u Srbiji.

Rukovodio je izradom 80 diplomskih, 27 magistarskih i 15 doktorskih teza (podaci su sa kraja 2009. godine). Član je Srpskog hemijskog društva, Društva fizikohemičara Srbije i Jugoslovenskog društva za ispitivanje materijala. Izabran je 5. novembra 2009. za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti. Za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 5. novembra 2015. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Godišnjak CXVI za 2009. godinu“, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 2010. godine, ISSN 0351-0336, članak „Slavko Mentus, dopisni član“ str. 411-413.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Slavko Mentus”. Srpska akademija nauka i umetnosti. Pristupljeno 23. 1. 2024.