Stonoteniski klub Partizan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
STK Partizan
Pun nazivStonoteniski klub Partizan
NadimciCrno-beli
Osnovano20. oktobar 1950.; pre 73 godine (1950-10-20)
SjedišteBeograd
Veb-sajthttps://stkpartizan.com/

STK Partizan je najtrofejniji srpski stonoteniski klub iz Beograda i deo je JSD Partizan. Najveći uspeh ostvario je 1960. godine kada je postao vicešampion Evrope.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osnovan je 20. oktobra 1950. godine, međutim još 1948. godine u Centralnom domu JNA pokrenuta je sekcija stonog tenisa. Među osnivačima su bili Nikola Mraović, danas najstariji član uprave STK Partizan, kao i dvojica vrsnih asova ovog sporta Žarko Dolinar i Josip Vogrinc. Klub je od 1951. godine nastupao u Prvoj saveznoj ligi i te iste sezone osvojio 5. mesto, da bi sledeće godine bio treći, a zatim tri godine zaredom drugi. To je vreme u kome su uz reprezentativca, Subotičanina, Josipa Gabrića, za STK Partizan nastupali Vladeta Pavasović, Ljubiša Petrović, te braća Vladimir i Vojislav Marković. Prva šampionska titula osvojena je 1956. godine, druga odmah sledeće godine, a potom slede još dve uzastopne titule 1959. i 1960. godine. STK Partizan je bio i pobednik Kupa Jugoslavije 1962. godine, a dve godine pre toga je bio u vrhu samog evropskog stonog tenisa jer je 1960. igrao finale Kupa evropskih šampiona, a 1961. godine stigao je do polufinala istog takmičenja. Dolaskom u klub legendarnih Dušana Osmanagića i Zorana Gajića, osvojena je i peta šampionska titula 1966. godine. Potom dolazi do „sušnog“ perioda u osvajanju titula iako predvođeni Milivojem Karakaševićem - perjanicom našeg stonog tenisa sedamdesetih godina. Do nove titule se čekalo pune 23 godine, a doneli su je 1989. godine Aleksandar Karakašević, Ilija Lupulesku, Jakšić i Gitarić, predvođeni trenerom Papićem. Odlaskom u inostranstvo Karakaševića, a dolaskom vrhunskih majstora Zorana Primorca i Kineza Ksiao Zahie, stvorena je vrhunska ekipa koja je osvojila još tri titule prvaka Jugoslavije 1990, 1991 i 1992. godine i tri puta stizala do polufinala Kupa evropskih šampiona 1989, 1990 i 1991. godine. Najveća kriza kluba nastupila je 2002. godine kada je STK Partizan zbog nedostatka finansijskih sredstava izbačen iz svih takmičenja, međutim nakon vraćanja u najviši rang 2005. godine, kada JSD Partizan slavi 60, a stonoteniski klub Partizan 55 godina postojanja, i sezonu 2005/06 završava trijumfalno pobedom u finalu plej-ofa nad Crvenom zvezdom, pehar ekipnog prvaka države posle četrnaest godina, po 10. put dolazi u vitrine Partizana. Ta šampionska ekipa je igrala u sastavu : Ilija Poljak, Goran Kocić, Nemanja Ignjatov, Branko Anušić, Željko Mašović i Miloš Đerman, a ekipa pojačan reprezentativcem Zoltanom Peteom, u sezoni 2006/07 osvaja i 11. titulu, opet pobedom u finalu plej-ofa nad večitim rivalom. Iako izmenjena i u osveženom mladom sastavu sa Milošem Savićem i Miljanom Čabrilom, ekipa Partizana 2007/2008 osvaja i treću uzastopnu titulu, ukupno 12. i to nakon uzbudljivog finala i pobede nad Vojvodinom iz Novog Sada. Sezonu 2010/2011 stonoteniseri Partizana su završili u polufinalu plej-ofa posle poraza od najvećeg rivala Crvene zvezde.

Sa osvojenih 13 šampionskih pehara, STK Partizan je najtrofejniji i najuspešniji klub u zemlji, a pored ovog treba pomenuti da je do 80-ih godina STK Partizan imao i žensku ekipu, koja je 4 puta osvajala titulu prvaka Jugoslavije: 1955, 1956, 1957 i 1960. godine.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Muškarci[uredi | uredi izvor]

  • Ekipni prvak države SFRJ, SRJ, SCG i Srbije : 13 puta
    • 1956, 1957, 1959, 1960, 1966, 1989, 1990, 1991, 1992, 2006, 2007, 2008, 2024.
  • Pobednik kupa Jugoslavije : 1 put
    • 1962.
  • Finalista Kupa evropskih šampiona : 1 put
    • 1960.
  • Polufinalista Kupa evropskih šampiona, : 4 puta
    • 1961, 1989, 1990 i 1991.

Žene (ugašen)[uredi | uredi izvor]

  • Ekipni prvak države FNRJ : 4 puta
    • 1955, 1956, 1957, 1960.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • U ovom tekstu korišćeni su podaci iz Albuma „Asovi Partizana“ izdatog 1995. godine od strane NIP „Dečje novine“ Gornji Milanovac

Reference[uredi | uredi izvor]