Urmanica

Koordinate: 42° 40′ 48″ S; 21° 54′ 36″ I / 42.6800° S; 21.9100° I / 42.6800; 21.9100
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Urmanica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
GradVranje
Gradska opštinaVranje
Stanovništvo
 — 2011.32
Geografske karakteristike
Koordinate42° 40′ 48″ S; 21° 54′ 36″ I / 42.6800° S; 21.9100° I / 42.6800; 21.9100
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina842 m
Urmanica na karti Srbije
Urmanica
Urmanica
Urmanica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj17507
Pozivni broj017
Registarska oznakaVR

Urmanica je naselje u Poljanici, grad Vranje u Pčinjskom okrugu. Od centra Vlasa, gde je sedište Mesne kancelarije, udaljeno je oko 4 km. Prema popisu iz 2002. bilo je 32 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 63 stanovnika). Prema popisu iz 2022. bilo je 8 stanovnika.

Istorija i opis sela[uredi | uredi izvor]

Urmanica se nalazi u izvorišnom delu Urmaničkog potoka, desnog kraka Smiljevačke ili Uševačke reke, na mestima zvanim Dulan, Golema dolina i Seliška dolina. Razmeštena je između sela: Beliševo i Ravna Reka na istoku, Solačka Sena i Gradnja na severu, Uševce na zapadu i Smiljević na jugu.

Iz centra Poljanice u selo se stiže uz Smiljevačku (Uševačku) reku, putem koji se kod Uševca odvaja od puta Vranje - Mijovce. Dobar je prilaz i iz doline Južne Morave, putevima od Vladičinog Hana preko Jagnjila i Solačke Sene, ili iz Lepenice preko Beliševa. Stanovnicima Urmanice je oduvek bio lakši odlazak u Vladičin Han nego u Vranje. I sada postoji redovna autobuska linija Vladičin Han - Urmanica. U doba turske vladavine, i dosta vremena kasnije, selo je bilo značajna raskrsnica puteva koji su, s jedne strane, vodili od Leskovca za Vranje vododelnicom Južne Morave i Veternice, a sa druge strane povezivali Poljanicu sa Inogoštem.

Poznati izvori vode su Liva buka, i kladenci u Starom selu, Malom selištu, Ugaru i Južarju.

Ima mišljenja da je ovo selo u početku postojalo zajedno sa Uševcem, Sikirjem i Smiljevićem, pri ušću Smiljevačke (Uševačke reke) u Veternicu, pa su se u toku vremena izdvojili jedno od drugoga. U početku je bilo zbijenog tipa, a sada je razbijeno na mahale Dluge njive, Malo selište, Liva buka, Južarje, Dulan i Staro selo. O poreklu imena Urmanica postoje mišljenja da ono znači „selo gde uspeva (niče) urma“, ali je to malo verovatno jer urma ovde sigurno ne može da raste.

Najstarije porodice su Ramčinci, Mijajlinci ili Ilčinci, Deda-Ristini, Milenkovci, Marinkovci, Ivanovci, Stevanovići i Stankovići. Doseljeni su iz Gradnje, Dragobužda i Uševca, a jedna porodica iz okoline Kuršumlije.

Od starina se pominje čumino groblje, gde je (po predanju) sahranjeno 70 devojaka koje je čuma pobila, zatim tri selišta: selište, malo selište i staro selo. Selište je u Seliškoj dolini; malo selište na desnoj, a Staro selo na levoj strani Goleme doline.

Seoska slava (krste, litije) je u Belu subotu (posle Duhov

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Urmanica živi 32 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 68,2 godina (68,3 kod muškaraca i 68,1 kod žena). U naselju ima 19 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,68.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 192
1953. 184
1961. 153
1971. 122
1981. 98
1991. 63 63
2002. 32 32
2011. 17
2022. 8
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
32 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rista T. Nikolić, Poljanica i Klisura, izdanje 1905. godine, pp. 178. (Srpski etnografski zbornik, Beograd, knjiga IV, Srpska kraljevska akademija).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]